Rukometaš banjačkog Borca Vlado Draganić, debitovao je za reprezentaciju BiH u 31. godini i to na nedavno završenom prvenstvu Evrope u Slovačkoj i Mađarskoj.
U glavnom gradu Slovačke Bratislavi, ovaj stasiti Nevesinjac pružio je odlične partije, ali i pokazao nevjerovatnu želju, a to pokazuju brojke. Pogađao je i iz (ne)prirodnih pozicija za jednog dešnjaka, ali i bio na vrhu liste kada je u pitanju broj pretrčanih metara, odnosno kilometara.
A Draganić je pretrčao mnogo da bi došao do ovog nivoa i uopšte dobio poziv selektora Obrvana. Za Direkt sabira utiske sa EP koje je, u najmanju ruku veliko iskustvo, a pritom misli da to nije kliše, nego stvarnost. Igrati protiv najboljih, nije mala stvar, počinje priču Vlado Draganić.
“Utisci sa prvenstva su stvarno oni najbolji mogući, igrati protiv igrača koje sam do sada imao samo priliku gledati na TV-u je nešto nevjerovatno. Mislim da je san svakog igrača da jednoga dana nastupi na tako velikom takmičenju i ja sam imao sreću da mi se taj san i ostvari i presrećan sam zbog toga“, evocira uspomene i vraća film unazad momak iz Nevesinja.
Nije žalio sebe, iskoristio je svaki trenutak proveden na parketu. I sam selektor ga je hvalio, definitivno pravo rješenje na poziciji lijevog beka.
Meč protiv Češke bio je možda i najbolji na prvenstvu, uz onaj protiv finaliste šampionata Španije, gdje je imao priliku da igra “prsa u prsa” sa najboljim rukometašima današnjice. “Upravo tako, u utakmici protiv Češke je bila ta situacija kada sam najviše pretrčao na utakmici i naravno da želje i truda nije nedostajalo. Kada igrate za reprezentaciju na tako velikom takmičenju uvijek dajete svoj maksimum, a i taj prvi gol protiv Češke mi je svakako i najdraži jer je ujedno i prvi zvanični gol za reprezentaciju BiH“, dodao je Draganić (31) i apostrofirao da je velika čast i privilegija igrati sa igračima koji nastupaju i tako jakim klubovima i ligama.
On se već vratio klupskim obavezama. Igrajući za Borac, najveći klub u zemlji, iako podmlađeni, bez pretjeranog pritiska, banjalučki “hram sporta” i navijači naučeni na trofeje žele sličan scenario i sada. Šampionski.
Na dobrom su putu da se u “Boriku” ponovo slavi titula, jer su lideri.
“Naravno kada igrate za Borac ambicije su uvijek one najveće moguće, iako ove sezone uprava kluba pred nas nije stavila neke posebne imperative, osim onoga da se trudimo maksimalno na svakom treningu i svakoj utakmici i kada smo se tako postavili onda je i rezultat došao sam po sebi“, dodaje on sa nadom da će “crveno – plavi” obogatiti trofejnu salu.
Poručuje da još uvijek ne razmišljaju o tituli.
“Nadamo se da ćemo nastaviti sa dobrim izdanjima iz prvog dijela sezone i ako uspijemo u tome onda možemo i očekivati povratak pehara u Banjaluku“, s pravom je optimista lijevo krilo Banjalučana.
Oproštaj Prcea i Vranješa
Nakon ovog prvenstva, jedino što je sigurno da će BiH imati mnogo mlađi sastav. Vladimir Vranješ zvanično se oprostio od reprezentacije, kao i Nikola Prce jedan od najboljih igrača posljednjih 20-ak godina na ovim prostorima.
Igrati sa njima i dijeliti “svlačionicu”, poručuje naš sagovornik nešto je što definitivno nema cijenu.
“Sam dolazak na okupljanje reprezentacije je za mene bila velika stvar. Trenirati i dijeliti svlačionicu sa najboljim igračima Bosne i Hercegovine (Prceom, Terzićem, Vranješom, braćom Burić) i ostalim je svakako veliko iskustvo i moglo se dosta toga naučiti od njih“, naglašava Draganić neprocjenjivu vrijednost nakon ovog “turnira”.
Sada čvrsto stoji na zemlji, potpuno mislima uz svoj Borac, gdje ga čeka još mnogo nezgodnih susreta.
“Fokusiran sam na nastavak sezone u Borcu i da to privedemo kraju na najbolji mogući način, pa ako se desi da bude neka ponuda, bilo bi lijepo oprobati se i u inostranstvu”, jasan je Draganić.
Rukomet u Hercegovini potrebno dodatno podići na nivo više
Najbolji sagovornik za rukomet u istočnoj Hercegovini je upravo Vlado Draganić.
Svoje prve rukometne korake napravio je u matičnoj Hercegovini iz Nevesinja, nakon toga afirmisao se na jugu Srpske u dresu Leotara.
Poručuje, vidljivi su pomaci, ali treba još puno raditi kako bi iskoristili onaj potencijal koji je očigledan.
“Rukomet u Hercegovini se pomalo diže na viši nivo. Leotar je već par sezona standardan premijerligaš, a i Hercegovina iz Nevesinja je konstantno u vrhu Prve lige Republike Srpske, ali smatram da tu ima još dosta prostora za napredak i mnogo talentovanih momaka koji mogu biti dobri rukometaši u budućnosti“, poručuje za kraj Draganić.