Aktuelna vlast u Nevesinju je pokazala sposobnost da na proslavu Dana opštine skrene pažnju regiona, te da za sebe pribavi negativan publicitet i podsmeh. Umesto po podvizima, zahvaljujući njihovim gafovima, Mitrovdan bi od sada mogao da se više pamti po skandalu.
Povelja u petak data Iliji Tamindžiji (za sada) je rezultirala jednim pokušajem obmane, jednom ostavkom i velikim ogorčenjem. Društvene mreže su preplavljene mahom ironičnim komentarima na postupke aktera vlasti od kojih, provejava u mnogima, i nisu očekivali ništa pametno.
Odluka da se priznanje dodeli Iliji Tamindžiji je u samom startu izazvala brojna negodovanja. Boračka populacija je deklarativno osudila odluku SO Nevesinje, ali je bilo i istinski revoltiranih i spremnih na radikalnije poteze.
Do prvog incidenta je došlo pre polaganja cveća na spomen–obeležje kada je Žarko Laketa, bivši načelnik PU parkirao džip praktično na semaforu. Time je okupljenima ukazao na najmanje tri činjenice:
–da zakon za korisnike službenih automobila ne važi te da se njime mogu kršiti saobraćajni propisi,
-da policija, pa ni sam načelnik PU Trebinje koji je bio prisutan, neće reagovati na kršenje propisa i,
-da, čak i kad vam prestane funkcija, službeni automobil možete da (zlo)upotrebljavate kao privatni.
Sagovornici “Direkta” tvrde da je pomenuto vozilo bivši načelnik Laketa provezao između postavljenih čunjeva, ostavio ga ispred semafora i pridružio se aktuelnom načelniku PU Trebinje Siniši Laketi i gradonačelniku Trebinja Mirku Ćuriću koji su sedeli u kafeu na trgu.
Inače, prema našim izvorima u MUP-u, u elektronskoj evidenciji donedavno je stajalo da je Žarko Laketa stručni saradnik u kabinetu ministra Lukača. Nakon poslaničkog pitanja u NSRS o broju savetnika ministra, njegovo ime je izbrisano iz evidencije, a poslanicima je odgovoreno da Lukač nema savetnike.
Iako više nije načelnik PU, a lično je i veoma bogat čovek, službeni Nisan Laketa koristi kao privatni automobil, tvrde.
Postupak su fotografisali i komentarisali brojni meštani okupljeni na trgu. Bio je to i povod za reakciju policajca Veljka Vukovića koji je, mada nije bio na dužnosti, svoje vozilo parkirao iza džipa tražeći da se zakon primeni jednako na sve.
Ovaj izraz bunta protiv bahatog ponašanja predstavnika establišmenta je izazvao odobravanje okupljenih građana, ali i pritisak nadređenih na njegove kolege da ga privedu. To je bio i jedan od razloga da, sada bivši komandir PS Nevesinje Slavenko Lučić, bude kritikovan za neadekvatnu reakciju. Lučić je odbio da policiju pretvori u partijsku miliciju i podneo ostavku.
Nešto kasnije je usledio još jedan gaf. Insistiranjem da se ispoštuje “direktiva” nezaobilaznih hvalospeva vođi, gradski oci su se umešali u scenografiju i režiju čime su oterali umetnike.
Njihov odlazak su preko nekih medija pokušali da opravdaju odsustvom patriotske svesti, što je već opšte mesto za tretman ljudi “sa one strane Drine”, ali je ta nategnuta priča kratko trajala. Istina je već sutradan izašla na videlo čime je ime Nevesinja opet dospelo u žižu javnosti.
Mada je generalno mišljenje da nam je vlast diletantska, opštinski, a i policijski oci su u Nevesinju pokazali izuzetnu sposobnost.
Poput onih iz vica za koje se kaže da su sposobni da i kamen pokvare, ovi nevesinjski su uspeli da pokvare Dan opštine.
Mnogima je nakon svega ostao gorak ukus.
Onima koji su izgubili svoje najmilije, pokazali su da su žrtve bile uzaludne, a generacijama koje dolaze, da se istorija ne menja.
Sve je ostalo isto još od Laze K. Lazarevića i vremena kada je pisao “Sve će to narod pozlatiti.” A nakon toga suze u očima, knedla u grlu i veliko razočarenje.