Živimo u sjajnoj državi. Sloboda, napredak, pa čak i vremenske prilike, sve nam ide naruku. Ako ste do sada i sumnjali, u sedmici iza nas smo mogli da se uverimo da je i razmišljati suvišno. Ušli smo u idealnu fazu – niti o čemu treba da se misli, niti da se brine. Ima ko da odlučuje za vas. Za beslovesne, pravi raj.
Budući da je predsednica Željka nagovestila povratak ljudi, ako su kojim slučajem smetnuli sa uma zašto su otišli, nije naodmet da ih podsetimo.
Osnovna stvar za život bez većih problema na ovim prostorima je vera. Po mogućnosti slepa. Zato je od presudne važnosti da su oni koji su u direktnoj konekciji sa bogom potpuno neometani. Ta je veza krhka, a Bog, ako pratite njegove tvitove, prilično ćudljiv. Netrpeljiv prema gluposti i pohlepi. Elem, u svešteničkoj osetljivoj misiji, ispostavilo se, šumove u komunikacji prave članovi grupe “Pravda za Davida”.
“Zamislite”, krste se i čudom čude popovi, “da oni bez ikakvog interesa, bez pare i dinara, peške, bez auta koje neki i nemaju (sakloni i ubrani bože) svako veče ovde dolaze. Mora da je to neka đavolja rabota. Da su naoposlom, imali bi auto. Ako ne audi, a ono bar neku škodu”, domunđavali su se iza dveri oltara dumajući šta im je činiti. Mora da je sami anđeo šapnuo jednom na uho: “Treba to prijaviti organima reda. Božije je carstvo nebesko, a ovozemaljsko je carstvo političko, pardon, policijsko”.
Nakon ovog božijeg znaka, zavitlao je pop mantijom i, koliko ga noge nose, otperjao do policijske uprave da prijavi sumnjive elemente koji narušavaju sveti mir ištući nekakvu pravdu i istnu za tamo nekog momka. Pa, koliko smo ih do sada ispratili na večni počinak, a oni zapeli za jednog, razmišljaju pravoverni.
Već sutradan se policija nacrtala ispred vrata hrama propitujući osnove katehizisa. Direktiva je bila jasna. “Nema potrebe da se okupljate. Ko zna, ovaj kateh…djavo ga nosi, kako se zove..ko ga zna, u crkvu ne treba da dolazi, da ometa popove. Kažu da imaju tremu da ne pogreše, neko će raspričati i, dok dlanom o dlan, ode ugled crkve dođavola. A đavo nikad ne spava, dobro je poznato.”
Ali, nisu samo popovi tražili bezrezervnu veru u sopstvene poteze. Tražila je to od nas i predsednica Željka, a za račun i na polzu MUP RS. Kako je to mudro primetila, u našu policiju treba verovati jer ona sve slučajeve rešava. Po kratkom postupku eliminiše konkurenciju, pardon, komplikacije. A ne kao tamo njihove bezbednosne strukture koje, em sve pod tepih guraju, em kriju lopaticu i metlu od nje da to može da pokupi.
Dok smo mi, zabavljeni sopstvenim dvorištem, čistili, Dodik se, za našu dobrobit, zagledao u Putina, tačije, Rusiju kojoj bezrezervno veruje.
Iz majčice sa njim stižu babuške i beluga, ali i blagovesti o turskom toku ruskog gasa, kad već od ruskog toka turskog gasa nije bilo ništa. Ista se sudbina i kredita koji će stići malo sutra, kao i oporavak naše ruske naftne industrije.
Lepe vesti iz Sankt-Peterburga nisu razgalile kolektivno telo koje je odbacilo sveže transplantovanu ideju. Neverni Džaferović je rekao da Dodik dela na svoju ruku što je pravoverni Stevandić dočekao golim grudima, takoreći otvorenim srcem, braneći Dodika od otrovnih strelica iz Sarajeva.
Kad smo već kod sedišta VSTV-a, da pomenemo i ovo odano telo koje je osvojilo prvenstvo u slepom verovanju svom predsedniku. Sa gnušanjem, utrkujući se međusobno ko će pre, odbacili su tužbu i suspenziju protiv Milana Tegeltije. Kažu da kontakt između pomenutog subjekta “Potkivanja” i Aleševića nije bio ful, a oni priznaju samo potpuno opštenje. Iz toga izvode logičan zaključak da im je predsednik nevin.
Istina je relativna, a vera neprolazna, deviza je kreatora naše stvarnosti i, na nesreću, budućnosti. Stoga činjenice da je privreda pred kolapsom, da stanovništvo odlazi, a sa njim i šansa da se zemlja oporavi, da smo pred finansijskim krahom, da penzija možda biti neće, treba prihvatiti sa filozofskim mirom.
Jer, šta su ovozemaljske istine u odnosu na večni život u carstvu nebeskom?
Uostalom, predsednica Željka je bila u izvidnici sa obe strane okeana. Kaže da reke povratnika pristižu. Na poklonjenje vođi i njegovom belom štapu.