Dok je kao poslanik u Narodnoj skupštini RS podržavao vlast predvođenu SNSD-om, Nedeljku Milakoviću je sve polazilo za rukom. Opstajao je na čelu Gradskog groblja Banjaluka i pored optužbi za brojne neregularnosti, dobijao sudske sporove protiv tajkuna bliskih vlasti, zapošljavao rodbinu… Nakon što je prešao u opoziciju sve se promijenilo. Ono što je moglo do juče, danas odjednom “nije po zakonu”.
Piše: Ognjen Tešić/eTrafika
Brojni članovi porodice Milaković, iz koje dolazi i pomenuti bivši narodni poslanik, nalaze se na značajnim položajima u javnim preduzećima i institucijama Republike Srpske, vlasnici su privatnih firmi koje im donose značajna finansijska sredstva, ali ni to nije dovoljno za odbranu kada stanete “na žulj” najvišim funkcionerima Srpske. Ali, krenimo redom…
Privatizacija donijela bogastvo
Pojedini članovi ove porodice su vlasnici mnogobrojnih atraktivnih nekretnina i preduzeća koja se bave isključivo trgovinom na malo i veliko, kao i ugostiteljskih objekata na području Banjaluke, ali i drugih gradova u Republici Srpskoj.
Početak sticanja velikog bogastva ove porodice veže se za proces privatizacije u BiHkada su uspjeli da, kroz različite pravne postupke koje je omogućavao Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, dođu do nekretnina ali i dijela firme koji se nalazi u RS nekadašnjeg giganta tekstilne i obućarske industrije “Borac” iz Travnika. Pomenuta firma je u svom vlasništvu imala nekoliko desetina nekretnina na najatraktivnim lokacijama na teritoriji Srpske, ali i cjelokupne BiH. Firmu su preuzeli za male novčane iznose, ali je formalno-pravno sve bilo potkrijepljeno i po zakonu.
Nakon preuzimanja navedene firme, Milakovići su za kratko vrijeme stekli bogatstvo koje im je kasnije omogućilo da se infiltrijaju u različite stranke i dođu do značajnog političkog uticaja. U nekoliko navrata su im se posebno “posložile karte” kada je od članova ove porodice zavisilo formiranje republičke vlasti u Republici Srpskoj, kao i lokalne u Banjaluci. Najznačajniju ulogu u sticanju velikog političkog uticaja ove porodice odigrao je Nedeljko Milaković koji je 2014. godine postao poslanik u Narodnoj skupštini RS.
Podsjećamo, dva suprostavljena politička bloka, predvođena SNSD-om sa jedne i SDS-om sa druge strane, imala su gotovo jednak broj poslanika i većina za formiranje vlasti je zavisila od jednog glasa. Socijalistička partija, koja je u višedecenijskoj koaliciji sa SNSD-om i DNS-om, a čiji je visoki funkcioner Milaković tada bio, prešla je cenzus isključivo zahvaljujući njegovom direktnom mandatu, a na osnovu čega su potom obezbijedili još četiri kompenzaciona, te sa pet „ruku“ učestvovali u tadašnjem parlamentu. Kao jako uspješani trgovci, Milakovići su prepoznali tadašnji povoljan trenutak, te su Nedeljkov glas podrške ostanku SNSD-a na vlasti iskoristili za dalje infiltriranje u politički i društveni život Srpske. U periodu koji je potom uslijedio došlo je do epiloga sudskih sporova koji su ovoj porodici omogućili da se u njihovo vlasništvo upišu najatraktviniji poslovni prostori u centru Banjaluke, a i nekoliko direktorskih funkcija u javnim preduzećima koje su zauzeli.
Spor sa Malbašićem
Navedeni poslovni prostori u centru Banjaluke oko kojih su vođeni sudski sporovi bili su u vlasništvu “Trgovine Borac” – dijela ranije pomenute firme “Borac” iz Travnika. “Trgovina Borac” Travnik je te poslovne prostore otuđila u periodu nakon rata iako nije imala pravo da raspolaže njom, jer je sva imovina državnih preduzeća pripala državnim firmama u entitetima u kojima se i nalazi.
Navedene poslovne prostore je kupio Mihajlo Kovačević iz Banjaluke pa ih je kasnije prodao Veselku Malbašiću, biznismenu iz Banjaluke, čiji se poslovni uspjesi vežu za politički uspon lidera SNSD-a i sadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, za 4,6 miliona maraka. Nakon što je “Trgovinu Borac” (dio koji se nalazi u RS) u postupku privatizacije kupio Zoran Milaković, Nedeljkov brat, istovremeno je pokrenuo i „maratonske“ sudske postupke da se te nekretnine u centru Banjaluke oduzmu Malbašiću i vrate firmi “Trgovina Borac”, koju su kontrolisali Milakovići.
Poslovni prostori zbog kojih su se vodili sudski, ali i politički sporovi nalaze se u neboderu na Trgu Krajine, u samom srcu Banjaluke. Sam sudski spor je bio obojen političkim bojama pa je u nekoliko navrata i Milorad Dodik, koji je tada bio na funkciji predsjednika RS, tražio od sudova da donesu presude u korist Malbašića.
Zbog ovog sudskog spora bez posla je ostao i tadašnji predsjenik Ustavnog suda BiH Krstan Simić, koji je javno stavio svoja sudska ovlaštenja na raspolaganje Dodiku, „svom šefu“, kako ga je oslovio u dopisu koji je potpisao kao sudija, i Veselku Malbašiću. Da je ovo bio jedan od razloga razrješenja sudije Simića, potvrdila je tadašnja potpresjednica Ustavnog suda Seada Palavrić.
– Kolega Simić jeste razriješen zbog činjenice da je prekršio dužnost funkcije ugrožavanjem ugleda Suda i sudija, a učinio je to pisanjem pisma šefu jedne političke stranke i stavljanjem sebe na raspolaganje njemu, te intervjuima u kojima je iznio niz kriminalizacija na račun Ustavnog suda i sudija tvrdeći da ima dokaze za to, a niti jedan od njih nije iznio – saopštila je tada Palavrićeva.
Ulazak u NSRS i sudski preokret
Sve je išlo u pozitivnom smjeru za Malbašića, dok mu ulazak Nedeljka Milakovića u Narodnu skupštinu RS nije “pomrsio račune”. Nakon što je Milaković podržao vladu SNSD-a i premijerku Željku Cvijanović, dolazi i do nevjerovatnog sudskog obrta u ovim postupcima pred sudovima u RS, kada se navedene nekretnine oduzimaju banjalučkom tajkunu Malbašiću i predaju u vlasništvo i posjed firmi članova porodice Milaković! Okružni sud u Banjaluci, nakon razmatranja žalbi na prvostepenu presudu banjalučkog Osnovnog suda, donio je pravosnažnu i izvršnu presudu u sporu kojom je Malbašiću naređeno da vrati dva poslovna prostora površine 387 metara kvadratnih i isplati 2,9 miliona KM kao nadoknadu štete usljed dugogodišnjeg nezakonitog korišćenja objekta, kao i zatezne kamate, koje dostižu milionski iznos.
Jedan dio te nekretnine u centru Banjaluke potom je iskorišten za nedavno otvoreni luksuzni restoran a dio je dat u zakup drugim firmama za velike iznose, koji se mjere desetinama hiljada maraka na mjesečnom nivou.
Takođe, zanimljivo je da još od privatizacije “Trgovine Borac”, u čijem vlasništvu se nalaze mnogobrojni ugostiteljski i poslovni objekti u RS, poslovanje navedenog preduzeća nije bilo predmet detaljne kontrole državnih instutucija. Pregledom revizorskih izvještaja do 2014. godine, što se vidi na sajtu Banjalučke berze, vidljivo je da su nekretnine firme prebacivane u vlasništvo najbližih članova porodice Milaković, ali i da su ostvareni prihodi premali s obzirom na imovinu kojom firma raspolaže. Istovremeno, kako je firma finansijski bivala sve slabija, njeni vlasnici su postajali značajno bogatiji. Međutim, mnoge nelogičnosti u poslovanju “Trgovine Borac”, na koje ukazuju i revizorski izvještaji, nisu bili predmet ozbiljnije kontrole nadležnih organa. Opravdano se sumnja da su vlasnici koristili politički uticaj za spriječavanje mnogobrojnih postupaka koji su bili pokrenuti, ali nikada do kraja završeni.
Nastavak teksta pročitajte OVDJE.