Godišnjica smrti Trebinjca Srđana Aleksića obilježena je danas u Trebinju – skromno i u krugu najbliže Srđanove porodice. Otac Rade položio je cvijeće i zapalio svijeće, kazavši da je ponosan i tužan istovremeno.
Srđan Aleksić stradao je braneći svog prijatelja, Bošnjaka Alena Glavovića na trebinjskoj pijaci 1993. godine, a otac Rade, danas, 26. godina poslije, kazao je da mu je svaki dan bez sina sve teži, ali da se isplati poginuti ako to ima opštu korist.
“Mi ne dolazimo ovdje da žalimo Srđa, već da odamo poštu čovjeku koji je u nama. Tužan moram biti, ponosan više nego tužan i ako mi potekne suza, češće potekne zbog mog ponosa, od zadovljstva što Srđo nije uzalud poginuo”, kazao je Rade na grobu svoga sina.
Iako Trebinje nema ulicu Srđana Aleksića, Rade je ponosan što ulice postoje u drugim gradovima, a najvažnije je, kaže, da Srđan živi u ljudima.
“Mislim da Srđan živi u ljudima Trebinja. To osjećam, jer kad idem ulicom stalno me pozdravlja mladi svijet kojeg i ne poznajem, ali oni mene znaju preko Srđana i na taj način Srđan živi u Trebinju”, kazao je Rade.
Cvijeće na grob Srđana Aleksića položio je i predsjednik trebinjske Skupštine Dragoslav Banjak koji je kazao da današnji dan može biti dan sjećanja na sve nevine ljude koji su stradali u “vremenima velikih iskušenja”.
On je napomenuo da od kad je on na mjestu predsjednika trebinjske Skupštine nije postojala inicijativa da neka ulica u Trebinju ponese ime Srđana Aleksića.
“Za sada jedan ozbiljan plivački miting nosi ime Srđana Aleksića, a što se tiče naziva neke ulice, trga ili fontane, postoji procedura kako se to donosi, a Skupština grada je krajnje mjesto gdje se donosi ta odluka. Ono što je sada činjenica da u Trebinju i nema naziva ulica i trgova koji evociraju uspomenu na neki događaj ili ličnost iz posljednjeg rata“, naveo je Banjak.
O djelu ovog Trebinjca govorili su mnogi u regionu i svijetu, pisalo se, snimali se filmovi, pravile reportaže.
U čast Srđana Aleksića u BiH je ustanovljena i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginaliziranim i ranjivim grupama.
Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a dobio je svoju ulicu u Sarajevu, Beogradu, Pančevu, te prolaz u Novom Sadu.