Oči se možda i umore, ali se duša odmara – radionice veza u muzeju primamljive svim uzrastima

Autor: Nikolija Bjelica Škrivan Aktuelno Društvo
8 minuta čitanja

Veselo je i radno svakoga petka od 18 sati u Muzeju Hercegovine u Trebinju. Grupa od dvadesetak žena i tek jednog muškarca tada uči prve korake u vezu ili pak obnavlja nekada davno naučeno gradivo. 

Foto: Muzej Hercegovine Trebinje

Oči se možda i umore, ali se duša, saglasni su oni koji se ovdje okupe, odmara. Učiteljice iz trebinjskog Udruženja “Vasila” Mirjana Reljić i Sena Đurica trude da se da svakoj polaznici i polazniku posebno objasne i pomognu. Želja im je da ih što bolje nauče tehniku veza i tradicionalne vještine ukrašavanja odjeće. Za sada uče ravni vez i takozvane pokrstice. 

Foto: Muzej Hercegovine Trebinje

Iako je prvobitno bilo planirano da čas traje jedan satak, vrijeme ovdje teče brže. Kad skinu pogled sa platna i pogledaju na sat, već je pola osam. 

Milijani Zirojević iz Trebinja kreativnosti ne fali. Do sada nije propustila nijedan čas. Najprije je došla sama, a kada su kod kuće njene ćerke vidjele šta radi, zainteresovale su se. Mlađa djevojčica je već počela da dolazi, a koju godinu starija će tek početi. 

“Meni ovdje ništa nije teško, ja baš uživam, ako nešto ne ide, uvijek nađete načina da ide, ja učim na greškama. Kad pogriješim tada utvrdim svoje znanje. Ovo je divan način da se ispolji svoja kreativnost i da se sačuva naša baština. Za mene je to neprocjenjivo”, kaže ona i dodaje kroz smijeh da je jedan čas sedmično malo. 

I Željki Ilić ručni radovi idu od ruke. Zna da šije, slika, plete, hekla, ali vezom se, kaže, nije previše bavila. Zato je odlučila da mu se sada posveti. No, nije se na radionicu prijavila samo zbog toga.

“Za radionicu sam se odlučila, prije svega, kako bih se družila sa ženama, ali i da naučim nešto novo što do sada nisam znala. Ranije sam vezla, ali ne u toj mjeri i ne ovom tehnikom. Prvi put se susrećem sa ovim. Atmosfera je prelijepa, žene su spremne da rade i da se druže i svaki čas imamo novih članica koje dolaze”, kaže Željka, dodajući kako joj je zadovoljstvo što se na ovaj način, pomalo zapostavljena tradicija, njeguje. 

“Svjedoci smo da se u posljednje vrijeme ovo vraća u modu, mi na Instagramu možemo naći mnogo ovakvih ručnih radova. Mislim da se ovi tradicionalni detalji vrlo lijepo mogu uklopiti u moderne odjevne predmete. I to je to bogatstvo. Zbog toga bi i bilo poželjno da što više mladih bude na ovoj radionici”, zaključuje ona. 

Aleksa Antelj (Foto: Muzej Hercegovine Trebinje)

Jedini muškarac na radionici je šesnaestogodišnji Aleksa Antelj. Ovo mu je prvi susret sa vezom. 

“Tu smo da rušimo stereotipe”, kaže i objašnjava kako ga privlači etnografija, učenje i svako saznanje o tome kako su ljudi sa naših prostora kroz istoriju izrađivali različite predmete. 

“Ovo je svakako jedno posebno iskustvo, što mi objektivno nemamo priliku da vidimo u svakodnevnom životu. Nadam se da ću ovo što naučim prenijeti i na svoje potomke. Za sada učim ovaj ravni vez, nadam se da ću doći do toga da izrađujem i malo kompleksnije radove”, ističe on i navodi kako ga vezenje poprilično opušta. 

“Možda je malo neobično to što ja radim, jer se to više kroz istoriju vezalo za žene, ali bilo koje znanje i iskustvo ili bilo šta što možemo sami da stvorimo je vrijedno i potrebno”, jasan je ovaj mladić. 

Đurica: Naše žene su bile prave umjetnice

Sena Đurica, predsjednica Udruženja “Vasila” veze od djetinjstva. Kaže da je prijatno iznenađena zainteresovanošću žena za ovu radionicu, a posebno joj je drago što vidi da i djeca rado dolaze. Za vezenje kaže da smiruje, opušta, lijepo izgleda, a može da bude i korisno. 

“Najprije smo planirali da ova radionica traje dva mjeseca, ali kada smo vidjeli kako žene rado dolaze i kako svaki petak imamo nove članice, odlučili smo da to produžimo i na sljedeću godinu. Mislili smo da napravimo posebnu grupu za mlađu djecu, ali nećemo, svi ćemo raditi zajedno. Nećemo se ograničavati”, kaže Đurica. 

Mirjana Reljić (na fotografiji lijevo) i Sena Đurića (na fotografiji desno) – Foto: Muzej Hercegovine Trebinje

Smatra da ljudi možda i nisu svjesni koliko je bogata tradicija veza na našim prostorima te koliko je ručni rad širom svijeta cijenjen. 

“Svaka bi žena mogla da na svojoj odjeći napravi detalj za sebe. Kada napraviš kombinaciju nekog modernog odjevnog predmeta sa nekim etno detaljem, ti si tako poseban. Naše žene su ranije bile prave umjetnice”, navodi ona. 

Cilj radionice jeste da što više žena i muškaraca nauči da veze, kako bi svoje znanje prenijeli na naredne generacije, očuvali tradiciju, a usput ponešto i zaradili. 

“Taj vez ima svoju cijenu. Kada je u pitanju prodaja u našem udruženju, najatraktivnije su košulje i torbe sa detaljima veza. Kupci su uglavnom slučajni prolaznici koji vide neki naš rad u izlogu”, kaže Đurica i dodaje kako im je veliki problem to što im uvijek fali žena koje bi radile u udruženju. 

“Mi radimo 15 godina i nas je uvijek malo. Nas je tamo pet-šest, naše žene nekako nisu bile zainteresovane. Nemamo dovoljno mlađih žena. Nadam se da će neko od ovih polaznica ovdje biti zainteresovan”, ističe ona. 

Foto: Muzej Hercegovine Trebinje

Za one koji budu zainteresovani biće omogućeno da uče i tehniku tkanja. 

Kustosica u Muzeju Hercegovine Božana Đuzelović ističe za “Direkt” da je krajnja namjera da stare tehnike veza žive i danas. 

“To nisu bile samo radnje koje su karakteristične za žene, već i za muškarce i žene. Imamo primjere gdje su se radila vrhunska umjetnička djela koja se tiču naše tradicionalne kulture”, navodi Đuzelović. 

Budući da je interesovanje za učenje ovih tradicionalnih zanata veliko, radionice će biti nastavljene i tokom sljedeće godine, a za kraj je planirana izložba radova nastalih ovom prilikom.  

Kako su grupi već počeli da se pridružuju i mališani, iz Muzeja pozivaju i ostalu zainteresovanu djecu da se okušaju u ovom kreativnom radu – svakog petka od 18 sati.

Radionice veza privlače i najmlađe (Ustupljena fotografija)

Radionice se održavaju u okviru projekta koji zajednički realizuju Udruženje “Vasila” i Muzej Hercegovine Trebinje, uz finansijsku podršku Grada Trebinja. 

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Skip to content