Nekada davno, u jednoj zemlji daleko, daleko, stajali su smaragdni vrhovi tkani kristalnim rijekama, obronci brda ograđeni kamenim selima i kanjoni kojima su se uzdizali uzvišeni mostovi prema nebesima. Ovo čarobno područje čak je imalo prikladno očaravajuće ime – Bosna i Hercegovina, jednako melodično kao Narnija, Utopija ili Shangri-La, svjetovi koji postoje u mašti, a ne na kartama. Ali Bosna, naravno, nije baš bajka, piše Njujork Tajms u svojoj reportaži.
Izvor: Klix.ba
Reporterka uglednog američkog lista obišla je našu zemlju koju opisuje kao mjesto u kojem se budi uspavana ljepotica.
“Više od 20 godina nakon što je rat uništio ovu ovu prekrasnu zemlju na Balkanu, pisac istražuje njenu vjeru i izazove istorije“, navodi Njujork Tajms.
Kako piše američka novinarka, dugotrajni ožiljci u BiH podsjećaju na zlo koje se dogodilo, ali, kako piše, koje su činili susjedi i prijatelji, a ne čarolija neke zlobne vještice.
“Ipak, u Bosni sam našala pejzaž koji se uklapa u platonske ideje bajke. Mogla bih se više povezati sa ovim krajolikom, nego onim iz bajki mog djetinjstva. U vrijeme kada je veliki dio Evrope napunjen sumnjom o mojoj vjeri kao stranom entitetu koji probija svoje obale, došla sam u Bosnu da vidim kako bi mogla izgledati domaća muslimanska zajednica, sa 500 godina istorije ukorijenjene u srcu Europe“, piše reporterka Sara Kan.
Ona je posjetila nekoliko gradova u BiH o kojima piše u svojoj reportaži. Kako kaže, oduševljena je toplinom ljudi u Sarajevu, čarolijom Baščaršije, ispreplitanjem austrougarske i osmanske historije, Vijećnicom…
“Bajka se nastavila dok sam putovala prema jugu zemlje u Hercegovinu gdje su se krševiti vrhovi, šume i rijeke mogli ovjekovječiti u ilustracijama za ‘Uspavanu ljepoticu’ ili ‘Pepeljugu’. Molila sam se u Šišman Ibrahim-pašinoj džamiji u Počitelju, šarmantnom kamenom selu koje se spušta niz konture strme litice. U Blagaju, u derviškom manastiru iz 15. stoljeća iznad rijeke Bune, čitala sam arapski “hu”, običan sufijski zikr“, piše Kan.
Uvidjevši situaciju u državi, bogatstvo prirodnih ljepota i burnu historiju, Kan svoju reportažu završava riječima: “Sjedeći na zapadnoj litici Mostara, slušajući poziv za molitvu kako odjekuje iznad mosta koji se rasplamsao ispod neba, bila sam očarana. Na trenutak sam dopustila sebi da se prepustim fantaziji i zamislim kako sam u bajci te da će Bosna konačno dokučiti ono ‘sretni do kraja života’“, zaključila je Kan.
Njenu kompletnu reportažu možete pročitati na New York Times.