Žene koje su pretrpjele ili trpe porodično nasilje na području Hercegovine ni ove godine nemaju priliku da Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama dočekaju u sigurnoj kući čija je gradnja godinama unazad najavljivana u Trebinju. Zbog nepostojanja sigurne kuće, ovim ženama otežan je put odvajanja od nasilnika.
Budući da konkretnih koraka još uvijek nema, upitno je da li će žene žrtve nasilja u porodici u sigurnoj kući dočekati i naredni Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad njima. Planovi za izgradnju za sada su zaustavljeni na nadi direktorke “Ženskog centra” iz Trebinja Ljiljane Čičković. Ona očekuje da će se nešto po tom pitanju, ipak, desiti do kraja ove godine.
“Ja očekujem do kraja ove godine da se ozvaniči početak priče, da li samo odluka ili početak radova, vidjećemo. Očekujem nešto konkretno. A poslije toga očekujem da će brzo biti završena i izgradnja”, ističe Čičković za “Direkt”.
Od obećanja do novih obećanja
Mediji su i u maju prošle godine prenosili najave iz “Ženskog centra” kako je u toku završna faza priprema za početak gradnje. Posljednja u nizu najava kada se javnosti činilo da je gradnja izvijesna bila je prije tačno godinu dana, kada su nakon sastanka u trebinjskoj Gradskoj upravi tadašnji gradonačelnik Luka Petrović i Ljiljana Čičković saopštili kako će ubrzo uslijediti konkretni koraci i kako se nadaju da će već 2018. godine sigurna kuća biti useljiva.
Prema tadašnjim planovima, nosilac izgradnje objekta trebao je da bude trebinjski Centar za socijalni rad, na čiji je račun trebalo da bude prebačeno 75.000 maraka, koliko za gradnju sigurne kuće ima “Ženski centar”.
Vlada RS je na račun “Ženskog centra”, koji je inicijator izgradnje sigurne kuće, uplatila 70.000 maraka, a 5.000 je “Ženski centar” sakupio donatorskim akcijama. Za izgradnju sigurne kuće, prema projektu, potrebno je oko 660.000 maraka. Ostatak novca potrebnog za izgradnju, kako je lani obećao tadašnji gradonačelnik Petrović, trebalo bi da obezbijedi Grad Trebinje.
O tome šta se desilo sa planovima nismo uspjeli da dobijemo odgovor iz Gradske uprave. Na naš upit odgovorili su da sve što nas zanima u vezi sa sigurnom kućom možemo dobiti od direktorke “Ženskog centra” Ljiljane Čičković.
Čičković je za “Direkt” kazala da “Ženski centar” novca za izgradnju još uvijek nema, kao što nema ni zvanične lokacije na kojoj bi započela gradnja sigurne kuće. Čičković uvjerava da se o svemu i dalje priča, te da je baš nedavno sa gradonačelnikom Trebinja gotovo dogovorila lokaciju. O detaljima sastanka javnost nije obavještena.
„Sigurna kuća nije projekat male vrijednosti, on zahtjeva ozbiljna novčana sredstva, ali od sigurne kuće se nije odustalo. Mi smo tragali za lokacijom. Sada smo našli jednu jako dobru lokaciju, prezadovoljni smo sa njom, ali ja još ne bih govorila gdje je to, dok se ne uradi projekat izvodivosti gradnje na toj lokaciji. Mi ranije od prethodnog gradonačelnika nismo imali razumijevanje. Sada imamo podršku lokalne zajednice“, kazala je Čičković za „Direkt“.
Nasilja više nego što se prijavljuje
Nasilja u porodici ima i više nego što se prijavljuje, a samo “Ženski centar” godišnje ima oko 120 intervencija. Međutim, ne radi se o 120 žena, već je slučaj da se jedna žena za pomoć obraća više puta.
Prema podacima Policijske uprave Trebinje u toku 2017. godine u istočnoj Hercegovini zabilježeno je 26 slučajeva nasilja u porodici, od kojih je 15 Okružno javno tužilaštvo u Trebinju kvalifikovalo kao krivično djelo “Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici”, a 11 se odnosi na prekršaje. Od 27 izvršilaca, njih 24 su bili muškarci, a žene su izvršile nasilje u tri slučaja.