Miroslav Ničić: Kada kroz muziku kažete poslednje zbogom

Autor: Direkt Aktuelno Društvo
4 minuta čitanja

Ničić je kroz poslednje kompozicije uradio jedinstvenu i veliku stvar – učinio je da se otvore teme o kojima se ne priča mnogo naglas, koje su tabu i kojih se većina plaši – odlazak i smrt.

tata-miki
Poslednje pesme je Tata Miki posvetio svojoj porodici

Piše: Lazara Marinković/ BBC na srpskom

Miran dugi dah hoda mojim grudima, slušajući sklad među mojim srcima. Vrevom diše grad udaljen ko Beograd, nestajem u san u beskrajno svetlucavi prah.

Ove je reči kao „labudovu pesmu”, ali i čitav album posvećen porodici ostavio Miroslav Ničić. Bivši gitarista i jedan od tvoraca benda Zemlja gruva, ali i multimedijalni umetnik, umro je u aprilu posle duge bitke sa leukemijom.

Muzičari i drugi umetnici su kroz istoriju imali tu „privilegiju” da, suočeni za bolešću, kroz finalna dela kažu poslednje zbogom, daju intimni uvid u misli i osećanja čoveka koji zna da umire i tako pomognu onima koji ostaju da se suoče sa strahom od odlaska.

Iako setne, ove pesme su vedre, ljubavne, ohrabrujuće i oslikavaju bogat unutrašnji pejzaž ovog muzičara, koji je, po rečima njegove supruge rediteljke Maje Uzelac, bio izuzetno duhovit u umetničkom izrazu.

On se tri i po godine borio protiv bolesti i tri i po godine smišljao koncepte kojima će da je prevari – da je ubedi da je zdrav i zabavan, da je zapravo natera da nekako od njega odustane“, objašnjava ona.

Demo verzije pesama koji je pod alijasom Tata Miki napravio, otpevao i snimio na ajpedu ležeći u bolničkim sobama, sada su obradili bendovi i muzičari sa domaće i regionalne scene – Autopark, Artan Lili, Zemlja gruva, Plejboja, Ida Prester i drugih.

„Ljubav je dobar plan za nas”

Verujem da mu je u nekom trenutku, posle druge transplantacije (koštane srži), bilo jasno koji je mogući ishod lečenja. Skupio je pesme i podelio ih kolegama sa scene, uz dogovor da ih urade u sopstvenoj produkciji“, priča Ana Đurić – Konstrakta, njegova koleginica iz benda.

Ona ovaj potez smatra šmekerskim jer je „pripremio sve za odlazak, podelio fajlove i zadatke, i otišao”.

Njegovi bliski prijatelji i saradnici kažu da je Ničić kroz poslednje kompozicije uradio jedinstvenu i veliku stvar – učinio je da se otvore teme o kojima se ne priča mnogo naglas, koje su tabu i kojih se većina plaši – odlazak i smrt.

Zato Ognjenka Lakićević iz benda Autopark ove pesme opisuje kao „potresne beleške o usamljenosti koju donosi bolest i suočavanje sa mogućim krajem, ali i isceljujućoj ljubavi prema porodici”.

Tata Miki je kroz njih postigao i nešto što se retko viđa na domaćoj sceni – okupio je muzičare sa raznih strana u vreme kada je teško okupiti ljude kada nema direktne koristi, ističe Đurić.

Jedna od pesama, Ljubav je, koju je Ničić pisao sa ćerkom, pripala je bendu Autopark. Kažu da im nije bilo lako da je snime.

Njihov aranžman na samom kraju donosi iznenađenje – repetativne stihove o zvonjavi telefona iz pesme „Alo, alo Obojenog programa koje je na Tata Mikijevu dečju odu ljubavi dodao Nikola Berček, gitarista i autor pesama u Autoparku.

Preplitanje vokala na kraju pravi emocionalnu buru, konkretni stihovi strašno dižu tenziju”, objašnjava Ognjenka Lakićević. Veruje da će ih dobro razumeti oni koji su dugo čekali da im telefon zazvoni i strepeli od najgoreg.

Ceo tekst pročitajte OVDE.

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Skip to content