U vremenu kada se većina sportova mjeri novcem, Ivan Slijepčević iz Gacka dokazuje da postoje i oni koji treniraju isključivo iz ljubavi – i spremni su zbog toga da pređu i hiljade kilometara.
Za Direkt piše: Aleksandar Milošević
Puška i pištolj po prirodi stvari imaju negativnu konotaciju, jer su često simbol ratnih sukoba i stradanja, ali kao i sve u životu, i oružje ima drugu stranu medalje. Ona plemenita u ovom slučaju odnosi se na sport i takmičarski naboj, odnosno nadmetanje u preciznosti.
Vjerovatno pogađate, riječ je o dobro poznatoj olimpijskoj disciplini – streljaštvu, koje je kod nas, nažalost, neprofitabilno da bi bilo osnovni životni poziv. To najbolje zna Ivan Slijepčević iz Gacka, koji polako kraju privodi studije mašinstva u Novom Sadu i uporedo niže uspjehe na takmičenjima u streljaštvu širom Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
U disciplini vazdušni pištolj kompletirao je zlatna odličja u svim kategorijama, od pionira do seniora, a u razgovoru za Direkt ovaj 23-godišnji Gačanin pričao nam je o tome koliko je teško da uskladi fakultetske obaveze sa takmičenjima, zbog čega nerijetko u razmaku od dva do tri dana mora da pređe blizu 1000 kilometara, pa nekada i da žrtvuje ispit ili kolokvijum.
I to sve ne zbog finansijske koristi, jer nje kao što rekosmo od streljaštva nema, već iz čiste ljubavi prema ovom sportu, što je svakako rijetkost u vremenu kada se praktično sve životne sfere podređuje isključivo novcu.
„Ljubav prema streljaštvu mi se rodila odmalena“
Kako Ivan kaže, to mu i ne pada teško, jer mu se ljubav prema streljaštvu rodila od malih nogu, a prve ljubavi, makar i u sportu, nije se lako odreći.
„Ljubav prema streljaštvu rodila mi se još u djetinjstvu. Puške i pištolji su bile moje omiljene igračke, a čim sam dovoljno odrastao da mogu da rukujem vazdušnim oružjem, odlučio sam da se upišem na streljaštvo. Vrlo brzo vidio sam da imam talenat za ovaj sport, tako da od 12. godine aktivno treniram streljaštvo“ – poručuje Ivan na početku razgovora i dodaje da su mu vjetar u leđa dali uspjesi koje je ostvario još kao dječak:
„Već u omladinskim kategorijama napravio sam značajne rezultate, postavio prve lične rekorde, a kasnije i rekorde Republike Srpske i BiH. Sve to bilo mi je dodatni motiv da nastavim da treniram i da u starijim kategorijama postižem značajne rezultate“.
Odlazak na treninge streljaštva mu je svakako predstavljao izduvni ventil dok je bio srednjoškolac, ali sa prvim velikim izazovom Ivan se suočio kada je otišao u Novi Sad na studije. Iako je mjesto studiranja daleko od zavičaja i matičnog kluba, ni u jednom momentu nije razmišljao da odustane od streljaštva.
„Kada sam krenuo na fakultet, odlučio sam da koliko god bilo teško, ipak, ne odustajem, tako da sam i posle odlaska na studije u Novi Sad nastavio da se bavim streljaštvom i da nastupam za matični klub iz Gacka, u kome sam napravio prve sportske korake. Jeste dosta zahtijevno uskladiti sve obaveze, jer fakultet, treninzi i putovanja iziskuju mnogo vremena, ali kada nešto zaista voliš, onda ne postoje prepreke“.
Skoro 1000 kilometara pređe u svega dva, tri dana
Možda ovo na prvu zvuči lijepo i jednostavno, ali Slijepčević nam podrobnije objašnjava koliki je pred njim izazov kada u istoj sedmici ima ispit i takmičenje u jednom od gradova Bosne i Hercegovine.
„Vrlo često moram da dođem na 2-3 dana zbog takmičenja. Nekada pređem 400 kilometara kako bih došao od Novog Sada do Gacka, a već za sat ili dva moram da nastavim put za drugi grad na takmičenje, pa već sutradan ponovo moram na put u Srbiju. Bude često i teško i naporno, ali kada u glavi imaš zacrtan neki cilj, onda daješ sve od sebe da ga ostvariš. Dešavalo se i da žrtvujem ispit ili kolokvijum i ostavim ih za neki naredni rok, jer propušteno takmičenje ne može da se nadoknadi, a ispit, ipak, ima i u narednom roku“, priča on.
Budući da sa velikim uspjehom predstavlja Gacko u ovom nedovoljno popularnom, ali olimpijskom sportu, naš sagovornik otkriva da mu je san da jednog dana našu zemlju predstavlja upravo na Olimpijskim igrama.
„Kratkoročni cilj za sada mi je da uspijevam i dalje da balansiram treninge i fakultet i održavam neki svoj rezultat, a naravno san svakog sportiste jesu Olimpijske igre, samo je to jako teško postići s obzirom na trenutne fakultetske obaveze, kao i finansijsko stanje streljaštva generalno u BiH i mom matičnom klubu. Za odlazak na Olimpijske igre potrebno je da se ispune mnogi uslovi, kao što su nastupanje na svjetskim kupovima, prvenstvima i, naravno, vrhunski rezultat da bih ispunio norme za ucešće na tom prestižnom takmičenju. To je, kao što rekoh, i finansijski teško izvodljivo, jer se ovakva takmičenja održavaju daleko, u zemljama poput Brazila, Azerbejdžana, ali nikad se ne zna“, objašnjava Ivan.
Iako naglašava da se streljaštvom bavi iz ljubavi, Ivan priznaje da ga boli to što nije plaćen kao neki sportovi u kojima gotovo i da nema zapaženih rezultata.
„Streljaštvo definitivno nije profitabilan sport i teško može da se živi od njega, ali bez obzira na to, moja ljubav prema streljaštvu je posebna. U ovoj priči nisam zbog finansijske koristi, nego iz čiste ljubavi. Bude mi malo teško kada vidim da se mnogo više novca ulaže u sportove u kojima nema uspjeha kao u ovome, i da u pojednim sportovima primaju platu u drugom i trećem rangu takmičenja, a da mi i pored svih uspjeha jedva možemo da pokrijemo putne troškove“.
Mašinstvo kao poziv, streljaštvo kao hobi
Upravo iz tog razloga je upisao studije mašinstva, što vidi kao svoj budući profesionalni poziv, uz napomenu da u streljaštvu namjerava da ostane još dugo, i kao sportista, a kasnije kao trener.
„Mašinstvo je ono čime sam odlučio da se bavim u životu kao osnovim zanimanjem, ali volio bih da i u budućnosti nastavim da se u slobodno vrijeme bavim streljaštvom, ako ništa drugo, iz hobija… Takođe, licencirani sam trener, tako da nekad u buducnoćti želim da svoje znanje i iskustvo prenesem mlađim generacijama“, ističe Slijepčević.
Za trud i rezultate dobio je i priznanja od rodnog grada – dva puta je proglašen najboljim sportistom Gacka, prvi put 2023, a potom i prošle, 2025. godine.
„Osim ta dva priznanja, od Opštine Gacko ranije sam dobio i povelju Svete Trojice za rezultate postignute u sportu. Zaista ova priznanja puno mi znače, posebno ovo iz 2025. godine, jer sam prije toga imao jednu ozbiljnu povredu koja me je privremeno spriječila da se takmičim. Ovo laskavo priznanje je dokaz da sam i posle toga uspio da se vratim na ranije staze“, poručuje Ivan i otkriva koji mu je trofej najdraži u dosadašnjoj karijeri:
„Svaki trofej koji sam osvojio ima za mene svoj značaj, ali kao najznačajniji bih izdvojio trofej seniorskog prvaka BiH za 2025. godinu, jer mi je samo to priznanje nedostajalo da kompletiram pionirskog, kadetskog, juniorskog i seniorskog prvaka BiH i RS“.
„Draži su mi, ipak, uspjesi u streljaštvu“
Na kraju, s obzirom na to da je razvučen između mašinstva i streljaštva, Novog Sada i Gacka, neizbježno je pitanje kojim se uspjesima više raduje?
„Radujem se svakako uspjesima na oba polja, ali srcu su mi, ipak, draži uspjesi postignuti u streljaštvu“, zaključio je Ivan Slijepčević opširan razgovor za naš portal.