Širom svijeta, tačnije u 200 zemalja pandemija COVID19 (koronavirusa) već je dosegnula million oboljelih, preko 200 hiljada se oporavlja, dok je nešto više od 50,000 smrtnih slučajeva. Međutim, posebno je zabrinjavajuća činjenica da je uz donošenje mjera suzbijanja prevencije koronavirusa i zatvaranja granica, zabilježen je porast i do 30 posto nasilja u porodici. Mjerama se pokušavaju spasiti životi potencijalnih žrtava koronavirusa, dok ujedno ugrožavamo žene i djecu od daljeg nasilja.
Piše: Anesa Agović za Global Analitika
U provinciji Hubei, samog nastanka epidemije korona virusa, prema izvještajima policije nasilje u porodici se više nego utrostručilo, samo u jednom okrugu tokom stupanja na snagu mjera i uvođenja karantena u februaru, sa 47 slučaja prošle godine na 162 ove godine. “Epidemija je imala ogroman uticaj na nasilje u porodici, Prema našim statistikama, 90 posto uzroka nasilja u ovom period povezano je sa epidemijom Covid-19”, izjavio je Sixth Tone Wan Fei, penzionisani policajac koji je započeo dobrotvornu kampanju protiv zlostavljanja.
U demokratskim zemljama Evrope nasilje u porodici u porastu
Žena i djeca koja žive sa nasiljem u porodici nemaju spasa od nasilnika tokom karantina, širom svijeta aktivisti i žrtve nasilja navode da već primjećuju alarmantni porast zlostavljanja, te pozivaju na hitnu reakciju.
Stanje u Evropi takođe postaje zabrinjavajuće, gdje je generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić izrazila zabrinutost zbog porasta nasilja u porodici otkako su mjere stupile na snagu zbog korona virusa. Izvještaji zemalja članica posljednjih nekoliko sedmica već su pokazali da su žene i djeca sada izloženi većem riziku od zlostavljanja unutar svojih domova, izjavila je Pejčinović Burić za DPA.
Na dan kada je predsjednik Emmanuel Macron najavio sveobuhvatne planove za ulazak u 15-dnevno razdoblje prisilnog zatvaranja, pojavila se i zabrinutost zbog potencijalnog porasta slučajeva rodno zasnovanog nasilja u porodici, nakon prethodnog naleta u Kini pod sličnim uvjetima. Euronews navodi da Francuska i bez obzira na trenutno stanje, ima jednu od najviših stopa nasilja u porodici u Evropi. Svake godine se preko 200,000 žena u dobi od 18 do 75 godina suoči sa fizičkim ili seksualnim nasiljem od strane sadašnjih ili bivših partnera, ali samo 20 posto ih prijavi. Prema službenim podacima, svaka tri dana jedna žena bude ubijena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. Christophe Castane, francuski ministar unutrašnjih poslova navodi da su prijave nasilja u porodici širom zemlje za više od 30 posto, a samo u Parizu za 36 posto, otkako su na snazi mjere karantina.
Guardian piše da je Katalonska regionalna vlada saopštila da su se pozivi na njenu telefonsku liniju za pomoć povećali za 20 posto u prvih nekoliko dana uvođenja mjere za suzbijanje koronavirusa, dok su se na Kipru pozivi za sličnu liniju porasli za 30 posto u sedmici nakon 9. marta, kada je na ostrvu utvrđen prvi slučaj korona virusa.
Takođe je i u Danskoj zabilježen povećan broj žena koje traže utočište u ženskim skloništima, potvrdila je generalne sekretarka Pejčinović Burić. Osim povećanog rizika od nasilja, efekti krize mogli bi ekonomski naštetiti i ženama i ugroziti njihovu finansijsku neovisnost, naglašava Pejčinović Burić.
Srbija uvodi posebne sankcije za nasilnike
O tome da li je i stanje u Srbiji, slično onome u Evropi, po pitanju nasilja u porodici, profesorica i ekspertica za ženska ljudska prava Zorica Mršević, kaže da za sada nemaju nikakve relevantne podatke. “Rano je za konstatacije koje se osnivaju na službenim ciframa, ali nije daleko od pameti opravdana strepnja da će takvo nasilje biti u značajnom porastu. Ljudi mnogo manje izlaze, mnogi su ostali bez posla, stambeni uslovi skučeni, višečlane, višegeneracijske porodice sabijene na malom prostoru”, pojašnjava Mršević.
Trenutno vlada opšti osjećaj frustracije, neizvjesnosti, porast anksioznosti, što sve svakako dovodi do sukoba u porodicama, među partnerima, a i na drugim relacijama, te tako su žrtve nasilja i žene i djeca i starije osobe.
“Znamo i da uvek postoji porast porodičnog nasilja za vreme vikenda, počev već od petka uveče i prazničnih dana, da je stereotip o ‘toplom domu’ samo stereotipna iluzija koji je previše često narušavan nasiljem. A sada živimo kao u nekakvom prolongiranom ‘vikendu’ čije trajanje ne možemo ni da naslutimo. Nasilje svakako možemo i da naslutimo i realno gledajući i da očekujemo”, procjenjuje Mršević.
Zvaničnici Srbije, ministar unutrašnjih poslova i drugi se oglašavaju ovih dana upozorenjima da će porodični nasilnici biti strogo sankcionisani.
“Pozivaju na prijavljivanje takvih slučajeva, objavljuju da neće biti tolerancije. Hvala im, to je važno, važno je da postoji zvaničan stav države kojim se porodično nasilje osuđuje”, mišljenja je Mršević.
Kako se nositi sa nasiljem u porodici, odnosno kako zaštiti žrtvu od daljeg nasilja, Mršević poručuju da je jedino rješenje udaljavanjem nasilnika, ako treba i lišenjem slobode. “Doslednom primenom već postojećih zakonskih odredbi.”
Na preventivnom aspektu, Mršević poručuje da se može djelovati samo prijavljivanjem nasilnika i nasilja nadležnim institucijama. “Naming and shaming, tj. javno objavljivanjem da je taj i taj sa punim imenom i adresom osuđen prekršajno i/ili krivično za delo nasilja u porodici, za primer drugima”, zaključuje Mršević.
Bosna i Hercegovina zaboravila žrtve nasilja u porodici?
Na području Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije BiH uvedeno je stanje nesreće, dok je na području Republike Srpske danas proglašeno vanredno stanje zbog korona virusa. Doneseni su setovi mjeri o zabranama kretanja, obaveznom nošenju rukavica i maski, dok se problematika nasilja u porodici do sada nije posebno razmatrala. Agencija za ravnopravnost spolova BiH objavila je saopštenje u kojem se ističe da u vremenu bespoštedne borbe protiv pandemije virusa COVID-19 ne smijemo izgubiti iz vida da trenutna kriza dodatno pogađa žene i djevojčice.
Do sada mediji nisu izvještavali o povećanom porastu nasilja u porodicu, otkako su na snazi stanje nesreće u FBiH i u RS, što ne znači da nije došlo do istog. Ono što treba da nas brine i što treba da relevantne institucije u saradnji sa nevladinim sektorom podstaknu jeste samo prijavljivanje nasilja u porodici. Ukoliko ne postoji evidentan porast nasilja, to ne znači da nema nasilja, već da se nasilje ne prijavljuje, što predstavlja daleko kompleksniji problem, sa mnogo većim posljedicama na fizičko i mentalno zdravlje žrtava nasilja.