Nedovoljan broj časova srpskog jezika, prečesta upotreba anglicizama i vremena provedenog uz društvene mreže umjesto čitajući knjige, glavni su krivci zbog kojih je naš jezik ugrožen više nego ikada ranije. Danas se obilježava Svjetski dan maternjeg jezika, što predstavlja povod da se zapitamo šta možemo učiniti da očuvamo srpski jezik i ćirilicu od uticaja savremenog doba.
Piše: Ivana Vico
Doktorand srpskog jezika Dragana Krstić kaže da samom potrebom da neprekidno ukazujemo na značaj očuvanja maternjeg jezika vidimo da nam je jezik u velikom problemu. Da bismo ga očuvali potrebni su ogromni napori. Prije svega, moramo početi od obrazovanja, pa je tako neophodno da se poveća broj časova srpskog jezika u osnovnim i srednjim školama, ali i da se nastava modernizuje.
“Poznati lingvista Aleksandar Belić upozoravao je da nastava maternjeg jezika, dobro vladanje jezikom i razumijevanje njegovih osobina mora biti osnovica prosvjete, ali da je to, nažalost, samo nedostižan cilj. Fond časova maternjeg jezika manji nego u zemljama u okruženju. Ipak, najveća zamjerka kada je riječ o nastavi odnosi se na način njene organizacije, jer je ostala u uskim krugovima tradicionalnog načina održavanja što izaziva monotoniju u školskim klupama i učenike još više udaljava od učenja maternjeg jezika“, objašnjava Dragana Krstić.
Pored ovoga, obavezna su i zakonska rješenja koja će se dosljedno primjenjivati, a koja se, između ostalog, odnose i na uvođenje srpskog jezika na sve fakultete. Vidimo da je očuvanje i njegovanje srpskog jezika i ćirilice jedna velika borba, a u njoj treba da učestvuje svaki Srbin ako mu je imalo stalo do kulturnog identiteta.
“Srpski jezik treba da bude obavezan na svim fakultetima. Svima nam se desilo da gledamo emisiju u kojoj gostuje istaknuti stručnjak za neku oblast. Vjerovatno se njegovo znanje o toj oblasti ne može osporiti, ali mu je znanje maternjeg jezika toliko oskudno da se sapliće o svaku izgovorenu riječ. Jedino što je svojim izlaganjem uspio pokazati jeste nepoznavanja suštine maternjeg jezika, njegovih osnovnih pravila i izražajnih mogućnosti. Drugačije rečeno, bez obzira na obrazovanje, pokazao je potpunu jezičku nekulturu. Zar to nije velika sramota za nekoga ko čak ima zvanje doktora nauka?” ističe naša sagovornica.
Kako kaže, trebamo biti svjesni koliko se politika uplela u lingvistiku, pa su tako varijante srpskog jezika dobile status jezika. Sada se govori o bosanskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku, a sve na osnovu isključivo političkih kriterijuma.
“U vrtlogu svih dešavanja nastradala je i ćirilica, koja je ključan element srpskog identiteta. I umjesto da nam bude primarno pismo, ona se sve manje upotrebljava. Stoga je neophodno da kao narod konačno uvidimo značaj ćiriličkog pisma. U očuvanju srpskog jezika i ćirilice moraju da učestvuju i mediji, jer je poznato koliki uticaj imaju na sve sfere života”, naglašava ona.
Upozorava da društvene mreže utiču na svaki segment života, pa tako i na jezik, naročito kod mlađih generacija. Svoju kulturu izražavanja ugrožavaju koristeći različite vrste skraćenica, posebno onih koje su proizvod interneta. Osim toga, za razliku od onih koji su odrastali do 2000-ih, vrijeme provedeno uz čitanje, današnja djeca koriste za TikTok i Instagram, čime sebi uskraćuju mogućnost bogaćenja rječnika i izgrađivanja sopstvenog izraza.
“Internet i društvene mreže mogu imati i vrlo pozitivan uticaj. To potvrđuju mnoge stranice na Instagramu koje promovišu pismenost, kao što je na primjer “Dnevna doza pravopisa”. Takve stranice nisu korisne samo učenicima osnovnih i srednjih škola nego i svakom ko hoće da unaprijedi svoje znanje”, savjetuje Dragana Krstić.
Da uz mobilne telefone ipak možemo kvalitetno provesti vrijeme, dokazi su aplikacija Jatolog i još jedna Instagram stranica, i to doktorice jezika i osnivačice Udruženja lektora Republike Srpske, Aleksandre Savić. Spojivši ljubav prema jeziku i kreativnost uz zanimljiv sadržaj, ona nesebično širi znanje maternjeg jezika, čime doprinosi tome da bar dio vremena koji provedemo ispred plavog svjetla iskoristimo na pametan način.
Prema njenim riječima, da bi očuvali srpski jezik potrebno je često napominjati koliki je njegov značaj, predstavljati ga podjednako na ozbiljan i šaljiv način, pričati koje su sve mogućnosti jezika, nuditi djeci dobru alternativu kao što su knjige, predstave, crtani filmovi i sjajni profili na društvenim mrežama.
“Uvijek ću reći da je potrebno što više časova srpskog jezika i književnosti i u školi i na fakultetu, ali ne samo zbog pismenosti ili znanja. Učenje maternjeg jezika oplemenjuje, širi vidike, omogućava nam duhovni rast i emotivni razvoj. Priča o fakultetima traje već nekoliko godina, nadam se da je konačno došlo vrijeme da se po tom pitanju usaglasimo”, navodi sagovornica.
Smatra da je jezik ugrožen isključivo nestankom njegovih govornika, a da ništa ne može poremetiti njegovu stabilnu strukturu. Sve pod uslovom da djeca imaju dobar odnos sa sopstvenim jezikom, da ga vole, da čitaju i pišu, a tu nastavnici i profesori igraju ključnu ulogu.
Imajući u vidu činjenicu da se nikada nije pisalo više nego danas, a jezička kultura nikada nije bila manja jer svako može da objavi knjigu, Aleksandra Savić kaže da ne smijemo zalutati, niti izgubiti čitalačku kulturu.
“Dobro bi bilo kada bi svi više vremena provodili čitajući, jer svaka knjiga ima svoju publiku i napisana je prema ukusu nekog čitaoca. Čak i da su sve knjige istog kvaliteta, opet ne bismo mogli sve da ih pročitamo. Loše knjige nam govore koliko su neke druge knjige dobre. Sa druge strane, loše knjige imaju bolju promociju. Rješenje je predstavljati, popularizovati i promovisati sjajne knjige, kojih je mnogo”, ističe ona.
Skreće pažnju I na prečestu upotrebu anglicizama kod mlađe populacije, koji itekako utiču na maternji jezik. Ali, kako kaže, nije svaki uticaj sam po sebi dobar ili loš, već ga mi takvim činimo.
“Ako se djeci dobro objasni šta je književni jezik, koje su njegove dobrobiti, a kakav je jezik svakodnevnog života, onda im je lakše i da filtriraju informacije koje dobijaju. Ne postoji dobar ili loš jezik, samo dobar i manje dobar način izražavanja. Svaki jezički tip služi nečemu”, dodaje naša sagovornica.
Sa njom dijeli mišljenje i nastavnica engleskog jezika Jelena Vujnović, koja kaže da svi prvenstveno moramo dobro savladati svoj maternji jezik, pa tek onda učiti i strane jezike, ukoliko za njih imamo dara.
“Po mom mišljenju djeca mogu početi sa učenjem stranog jezika već u predškolskom uzrastu, jer je poznato da djeca dok su mlađa lakše pamte i usvajaju nove riječi. Isto tako brže zaboravljaju, ako ne ponavljaju redovno. Tako da možemo doći u situaciju da se zapitamo koliko je sa jedne strane dobro da djeca uče strane jezike i da znaju što više jezika, toliko je sa druge strane i loše, jer zaboravljaju svoj maternji jezik”, navodi Vujnović.
Osim toga, i ona skreće pažnju i na to što sve više djece i mladih koristi anglicizme u svakodnevnom govoru, a sve pod uticajem društvenih mreža i igrica. Taj problem se posebno odnosi na to što počinju izbjegavati upotrebu srpskih riječi i na taj način pomalo zaboravljaju maternji jezik.