Danima već građani ne prestaju da objavljuju prizore uništenog biljnog i životinjskog svijeta u Pridvoračkom kraku. U toku je čišćenje ovog dijela rijeke, koji je zbog toga isušen. Radovi bi trebalo da traju desetak dana.
Građani javno objavljuju prizore uginule ribe, rakova i upozoravaju na nesnosan smrad u Pridvorcima.
„Prvo poribljavaju, a onda uništavaju“, tako isušivanje Pridvoračkog kraka komentariše jedan građanin.
„Trideset godina živim u Pridvorcima i situacija nikada nije bila gora“, ističe stanovnik ovog dijela grada.
„Tuga, sve je manje nade da rijeci vratimo stari sjaj i ljepotu“, piše drugi.
Odgovarajući na pitanje odbornice Dajane Milišić, Gordan Mišeljić, direktor Hidroelektrana na Trebišnjici (HET), koji je nadležan za čišćenje, objašnjava da je veliki problem Trebišnjici napravila trava koja je u nju donesena prije tridesetak godina.
„Problem rijeke Trebišnjice nastaje prije 30 i više godina kada je ubačena neka trava koja nije postojala u njoj i koja se tako raširila i razmnožila da je nemoguće je stići da se očisti sva vodena površina, iako ulažemo izuzetne napore“, rekao je Mišeljić na skupštini Grada Trebinja.
Kaže da preduzeće poštuje i biološki i takozvani vodoprivredni minimum, koji pogotovo treba da bude ispoštovan u ljetnim mjesecima.
Isušivanje Pridvoračkog kanala i bezobzirno uništenje cijelog ribljeg fonda nije najbolje rješenje za čišćenje, smatra ribar Miloš Narančić, koji već godinama lovi u ovom dijelu.
Kaže da vegetacija, trava i mulj nisu toliko veliki problem, jer se tokom hladnijeg perioda povuku, koliko ga žalosti činjenica da je isušivanjem dna uništen sav riblji fond.
„Ovo nije prvi put da presušuju krak, presušuju ga svako dvije, dvije i po godine, ali veliki je problem način čišćenja. Kad se pusti voda, jaz bude tri-četiri mjeseca čist i onda se opet na istim mjestima pojavi vegetacija, mulj, ševar. Po meni, presušivanje nije adekvatno rješenje za čišćenje, jer dovodi do pomora ribe raznih vrsta, rakova, potočne pastrmke, kalifornijske pastrmke, čak ima i linjaka, karaša, ugora. Čak sam nekoliko puta vidio da bude i vodenih kornjača“, priča Narančić za Direkt.
Život pored kanala u ovakvom stanju nije prijatan, navodi i odbornica Dajana Milišić, koja je pitanje čišćenja kraka delegirala u lokalnoj skupštini.
„Tražila sam odgovor da li su mogli da ispoštuju makar biološki minimum i ne isuše u potpunosti dno i tako naprave pomor svih vrsta. Direktor Mišeljić mi je odgovorio da ovdje ne predstavlja problem biološki minimum, već neka trava koja se razmnožila u rijeci“, navodi Milišić i dodaje da je veoma problematičan i smrad koji se širi tim krajem.
Ribar Narančić smatra da je ovakav pristup održavanju kraka u potpunosti bespotreban i da bi nadležni morali pronaći neko bolje rješenje.
„Krak bi se mogao čistiti ručno u ribarskim čizmama, kao što se prije čistio, a na nekim nepristupačnim dijelovima i sa takozvanim čamcem, kosačicom koju ima HET. Mislim da je ovo apsolutno bespotrebno. Posebno u ovom vremenskom periodu, radi smrada, radi svega“, ističe on i dodaje da njegovo mišljenje dijele brojni ribari koji love na tom potezu.
