U sedmici iza nas beležimo nekoliko rekorda koji su prošli pomalo ispod radara. Bila bi prava šteta da ih prekrije pepeo zaborava, pa koristimo priliku da ih osvetlimo u svoj njihovoj punoći i tako ih sačuvamo u kolektivnom pamćenju za budućnost koja (možda) dolazi.
Na samom početku nedelje visoko je lestvicu podgla predsednica Srpske Željka Cvijanović. Ona bi, da zapisničari nisu spavali, sigurno ušla u Ginisovu knjgu rekorda kao zvanica koja je prevalila najduži put, takoreći promenila kontinentom, kako bi stigla na običnu crkvenu slavu. Ali, ne žali ona vremena (jerbo ga ima napretek), ni truda, a ni naših para, za veru starostavnu.
A sve je počelo neizdrživim osećanjem usamljenosti. U goste je nisu pozivali, obilazak sirotišta i pogled na sumornu socijalnu sliku kvario joj je raspoloženje. Kucali su tu i tamo, ali bez uspeha. No, tamo gde se zatvore vrata svetovne, otvoriće se podmazane dveri crkvene vlasti.
Izbor destinacije na kojoj je dobrodošla nije bio jednostavan, ali je to uspešno, kao i druge lukrativne stvari, završio Grigorije. Sticajem srećnih okolnosti po Duriće, a nadamo se i po crkvu, Grigorijev brat je pop u Arizoni. Oduševljeno je primio iznenadnu gošću rečima: “neka je došla”. A njegovo iznenađenje je doživelo vrhunac kada je otkrio da Željka nije došla praznih ruku. “Pošto ona dolazi iz Republike Srpske, bio sam iznenađen da žele da daju prilog, jer smo mi u Americi”, rekao je on. Izgleda da bratu popu boravak daleko od matice magli vidike te on potpada pod uticaj zapadne propagande koja tvrdi da smo siromašni.
“Ko, bre sirotinja, daj pet priloga! Pet ili ništa! Doviknula je Željka rekorderka svojoj pratnji. I to nije bio kraj prepodobnog ovonedeljnog puta predsednice. Krajem sedmice je episkop Fotije odlikovao Ordenom kralja Dragutina. Ako nastavi trend, očekujemo da je do kraja kanonizuju.
Spisak rekorda je nastavila porodica Dodik. Firme u njihovom vlasništvu su šampioni u profitu. Čudo jedno kako malo ljudi uspe da zgrne toliki novac. Ipak, zarada je tu u drugom planu u odnosu na fascinantne sposobnosti porodice glavnog baje njegovog ne manje kvalitetnog potomstva. A kao i svaki kvalitet, tako je i ovaj sa sklonostima da se širi na prijatelje kumove, bližu i dalju rodbinu. Na njihovu radost i štetu drugih. Ali, nepripadanje porodici takvih genetskih predispozicija, superiorne inteligencije i sposobnosti koja se ne da sakriti, je već hendikep. Sklonite se vi, nišči duhom i skromnog porekla. Ustupite mesto nadljudima, prva je zapovest društva koje smo stvorili.
Listi rekorda je svoj skromni doprinos dao Univerzitet u Istočnom Sarajevu koji orden za trku sa crkvom imade. Elem, ako UIS-u kredibilitet u naučnim krugovima pada, u vladajućim raste, što je, priznaćete, danas važnije. Stoga su, krajnje mudro, najveće odlikovanje dali Dodiku za doprinos svom razvoju. Jasno je da je njegov doprinos jednak Majkićkinoj upućenosti u bezbednosnu situaciju, ali, kao da je to važno. Bitno je da orden univerziteta sa posebnim potrebama stoji na grudima glavnog Baje. Njegov izaslanik je na pohvale odgovrio istom merom nazvavši ih bedemom odbrane igeneratorom razvoja RS. A kakav generator, takav je i razvoj, tvrdi majstor Mile. Listajući novine otkrivamo da isto tvrdi i statistički zavod. Naime, industrijska proizvodnja u aprilu je pala za 20%! Ali, koga to brine sve dok teče ordena.
Na listi rekorda potpuno iznenađenje je Elektrokrajina koja pokazuje da stara metla može biti efikasnija od nove. Dragan Čavić, osokoljen što mu je i brat seo u direktorsku fotelju, krenuo je u seču potrošača koji duguju više od 80 KM za struju. Pod parolom nulte tolerancije, akcija dosledne naplate se nastavlja i, prema očekivanjima, trebala bi da anulira nedoslednost direktora preduzeća u prošlom, opozicionom, životu. U ovoj stvari Čavić je spreman da ide do poslednje marke u džepu potrošača, pa mu se grudi opasno kvalifikuju za kačenje ordena.
Neočekivano, u sedmici iza nas smo dobili i rekordera u skromnom potkivanju. Što veća funkcija, to skromnija potkovica, opaska je sudija koji za manje usluge traže više od dve hiljade. Ko bi se nadao da je predsednik svih sudja i tužilaca Milan Tegeltija tako jeftin, komentariše se po hodnicima pravosudnih institucija. Vajkaju se sudije što cenovnik nisu međusobno uskladile, jer im već stižu pritužbe nezadovoljnih mušterija koje se osećaju “ošišano”, ali se i brinu što će afera oboriti cene potkivanja.
I, za kraj, rekord koji ne silazi sa liste je onaj u odlascima. Evakuiše se odavde svako ko može, jer je žveti normalno na ovim prostorima već uspeh dostojan Ginisa. Želimo život kao u filmu, ali ne Kusturičinom. Letećih riba, gusaka i potkovanih konja nam je bilo dovoljno. Na koži smo osetili kako se to završava.