Iako su prošle više od tri decenije od početka rata u Bosni i Hercegovini još uvijek brojne porodice ne znaju gdje su njihovi najbliži i tako nemaju svoj mir.
Prema podacima Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini samo na području istočne Hercegovine 155 osoba se još vodi kao nestalo, dok je u čitavoj BiH broj nestalih veći od 7 000 hiljada ljudi.
Najviše nestalih osoba na području istočne Hercegovine za kojima se još traga je iz Nevesinja, dok je Ljubinje jedina opština ovog područja koja nema osoba za kojima se traga.
“Na području Nevesinja još uvijek se traga za 99 nestalih osoba, od čega 21 dijete starosti od sedam dana do 17 godina. U Gacku se još uvijek traži 26 nestalih osoba. U Berkovićima tragamo za 21 žrtvom, u Trebinju se traži šest nestalih osoba, a u Bileći su još tri nestale osobe”, rekla je za “Direkt” Emza Fazlić, portparol Instituta za nestale osobe BiH.
U istočnoj Hercegovini kao nestale su vode 93 osobe muškog i 62 osobe ženskog pola.
Bez obzira na regiju, vjeru ili naciju nemir svih porodica nestalih osoba se iskazuje istim bolom, a i želje su im većinom svima iste.
„Posljednja želja koja bi mi bila, da kažu sutra ćeš umrijeti, jeste da sahranim moga brata. To bi bio dug prema mojim roditeljima, prema mojoj porodici, prema prezimenu koje se ugasilo, prema kući koja se ugasila“, to nam kroz suze priča Aljonka Dželetović, čiji je brat nestao 15. juna 1992. godine kada je srpski narod protjeran iz doline Neretve.
U ovoj izjavi skupila se sva bol s kojom se godinama budi i liježe Aljonka Dželetović.
Kroz razgovor smo saznali da su iza nje dugogodišnja potraga, brojne bezuspješne dojave obilježene ožiljcima na njenom srcu, ali i neki dokazi zahvaljujući kojima je uspjela da u svojoj istrazi krene dalje.
„U početku smo imali jako malo informacija, krenuli smo da šaljemo upite Međunarodnom komitetu Crvenog krsta koji je tada bio smješten u Herceg Novom. Išli smo na sve strane da tražimo – otac, majka i ja. Nakon nekog perioda saznali smo mjesto gdje je posljednji put viđen. Nakon toga smo preko inostranstva, poznanika, prijatelja, rodbine prikupljali što više informacija kao porodica da bi došli do tijela, jer pretpostavili smo, nakon izvjesnog vremena, da je teško da je živ“, priča za „Direkt“ Aljonka Dželetović.
Dezinformacije su im pravile nove ožiljke
Vremenom se kaže susretala sa brojnim dezinformacijama. Svaka joj je prvenstveno budila nadu koje je kasnije prelazila u novi ožiljak i novu bol.
„Sve informacije provjeravate. Često smo dobijali i lokaciju mjesta. Prolazili smo kroz užasan period prvo da natjeramo istražitelje Instituta da se pokrenu, da Tužilaštvo da nalog za ekshumaciju i na kraju kada odete na lice mjesta i kada vidite da tu nema ništa to je tako poražavajuće, tako bolno. Svaki put sve proživljavate od početka do kraja s jednim novim pečatom i biljegom na srcu. Treba vam puno vremena da se ponovo vratite u normalu i da nastavite dalje“, priča nam Aljonka sudbinu koja godinama prati nju, ali i brojne porodice koje traže svoje nestale.
Informacije koje posjeduje Aljonka govore joj da je prilikom povlačenja srpske vojske i njen brat upao u okruženje nekih boraca u kasarni Konak, te da da je on tada živ uhvaćen.
Nakon mnogo dezinformacija i mnogo početaka, kako nam priča Aljonka, njena porodica je došla do video zapisa sa mjesta spornog događaja. Tako su, kaže, došli do imena ljudi koji su uhvatili njenog brata.
„Tada sam sa svim tim informacijama, s video zapisom, dokazima i imenima otišla u SIPU u Mostar“, prisjeća se u razgovoru za „Direkt“ Aljonka i dodaje da je u Mostaru jako loše dočekana, te da je, prema njenom mišljenju, vrlo neozbiljno i paušalno ispitana.
Priča nam i da joj je stalno mijenjan istražitelj, ali da je nakon četiri godine u SIPI formiran predmet koji je već osam godina u Tužilaštvu BiH, kod tužiteljice Remzije Smajlagić.
Nije izolovan slučaj bio ni da neko porodicama nestalih traži novac za informaciju. Sada u Institutu za nestale osobe BiH postoji novac koji građani kao informatori mogu dobiti kada se identifikuje osoba i kada se pokaže da je informacija bila tačna.
„Porodice sa sve tri strane su izjednačene u bolu“
Prema mišljenju Aljonke Dželetović, Tužilaštvo BiH je najodgovornije što brojne porodice nestalih u BiH i više od trideset godina nemaju mir u svojoj duši.
„Tužilaštvo je direktni krivac za sav nemir u našoj duši i nemir u našoj državi“, priča nam Aljonka.
Ona dodaje da su se porodice nestalih ljudi sa sve tri strane izjednačile u bolu, jer imaju zajedničke probleme.
„Sve porodice su se maksimalno uključile u traženju nestalih, svako od nas liježe i budi se s tom mišlju. Mi smo prikupili masu tih podataka i oni stoje u ladicama tužilaštva, jer oni ne žele da ti predmeti vide svjetlost dana. Vjerovatno je politika učinila svoje, sve je pod šapom politike, jer znamo da mnogi zločinci na svim stranama danas su visokopozicionirani čelnici i političari i da oni ne dozvoljavaju da se otvore te pandorine kutije“, kaže naša sagovornica i dodaje da su tako porodice prepuštene same sebi.
Smatra da kada bi Tužilaštvo uradilo svoj posao do kraja da bi mnoge porodice u BiH, sa svih strana, našle svoj smiraj.
„Mi smo živjeli u jednom ratnom dobu i svjesni smo da moramo imati žrtava na sve tri strane, ali ako je ta žrtva rasvijetljena, ako neko radi na tom predmetu, ako su ratni zločinci svi osuđeni porodice bi imale neki mir“, priča nam Aljonka i dodaje da je umjesto toga Tužilaštvo BiH nijemo i da nema nikakvu saradnju sa porodicama nestalih osoba.
Priča nam tako da je nemoguće dobiti odgovore na pitanja dokle se došlo sa određenim predmetom, pa su porodice osuđene da čekaju i da se nadaju da će nekada i njihov predmet biti riješen.
Do odgovora iz Tužilaštva naša sagovornica nije uspjela da stigne ni kao pojedinac, ali ni kao predstavnica srpskog naroda – član savjetodavnog odbora u Institutu za nestale osobe BiH.
„I ispred Instituta za nestale osobe ne možemo da dođemo na sastanak s Tužilaštvom. Svi nam obećaju, ali bez krajnjeg rješenja. Poslali smo i pismene zahtjeve Tužilaštvu ispred Instituta sa pitanjima o stradalnicima, ali odgovora nije bilo“, rekla je u razgovoru za naš portal Dželetović.
I dok ona sa svojim bolom živi u nadi da će nekada moći da sahrani svoga brata u čekanju i tugi neki životi iz porodica nestalih se ugase, a umiru i oni za koje su smatrali da bi trebali odgovarati za neki zločin.
Tako su u slučaju naše sagovornice u čekanju i molitvi se ugasili životi njenih roditelja, koji nisu dočekali da sahrane sina, a priča nam da je umro, sa druge strane, i jedan od počinioca, za kojeg smatra da je odgovoran za nestanak njenog brata.
„Moj život je nemiran, užasan, mi smo svi taoci ovoga vremena u kojem živimo, mi smo taoci neke loše politike, taoci nekih loših postupaka“, zaključuje na kraju razgovora Aljonka Dželetović .
U istočnoj Hercegovini, prema podacima kojima raspolaže Aljonka Dželetović, uz njenog brata još 80 ljudi srpske nacionalnosti se vodi kao nestalo, dok se u Republici Srpskoj kao nestalo vodi 1 646 osoba srpske nacionalnosti.
Rješavanje pitanja nestalih osoba prije svega ima humanu – ljudsku notu, a s druge strane jedan je i od preduslova kako bi se BiH pridružila Evropskoj uniji (EU).
Kada je u pitanju proces Evropskih integracija BiH, kao jedan od ključnih prioriteta, navodi se i kako je potrebno preduzeti konkretne korake na unapređenju okruženja pogodnog za pomirenje kako bi se prevazišlo naslijeđe rata. Pitanje nestalih osoba je tako zajedno sa suđenjima za ratne zločine, obeštećenjem ratnih žrtava torture i seksualnog nasilja i tranzicione pravde vrlo bitno i za napredak BiH ka Evropskoj uniji.
Kako su nam rekli iz Instituta za nestale osobe tokom 2023. godine jedna od važnijih aktivnosti Instituta odnosila se na nastavak kontinuirane saradnje na regionalnom nivou.
“Regionalna saradnja pokrenuta je od zemalja u regiji uključujući sudjelovanje Bosne i Hercegovine uz podršku zemalja Evropske unije odnosno kroz programe Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini. Djelovanje Instituta zasnovano je na ranijoj ratifikaciji bilateralnih sporazuma sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom čija primjena je detaljnije uređena Radnim pravilima i procedurama za njihovu realizaciju, kao i usvojenim Okvirnim planom za rješavanje pitanja nestalih osoba iz sukoba na području bivše Jugoslavije koji je usvojen u okviru Berlinskog procesa”, rekla nam je Emza Fazlić, portparolka Instituta za nestale osobe BiH.
Fazlić dodaje da je formirana i Grupa za nestale osobe koju čine domaće institucije država odgovornih za traganje za nestalim osobama iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Crne Gore i Srbije, te da su zahvaljujući saradnji pokrenuli i regionalnu bazu podataka nestalih osoba.
“Regionalana baza nestalih osoba postala je ključni alat u naporima da se pronađu nestali u regiji. U proteklih 12 mjeseci nakon pokretanja Regionalne baze podataka o aktivnim slučajevima nestalih osoba iz sukoba na području bivše Jugoslavije putem razmjene informacija, Grupa za nestale osobe je ispravio podatke u 384 slučaja i zatvorio 165 slučajeva nestalih osoba”, zaključila je za “Direkt” Fazlić.