Kako se žaba kuva, odlično se vidi na procesu odumiranja radničkih prava na ovim prostorima. Njih danas samo imaju zaposleni u javnim preduzećima, mada mnogi moraju na drugi način da plaćaju ceh za taj luksuz. Oni drugi, angažovani u privatnom sektoru, rade za nekog.
Oni su u poziciji najamnika. Njihov položaj zavisi samo od toga da li gazda “ima dušu” ili ne. Što se zakona tiče, ne odmiče dalje od slova na papiru. Mrtvog.
Nedavno održana ravna rasprava o radnom vremenu trgovačkih objekata u maloj hercegovačkoj opštini je ukazala na nekoliko stvari koje govore o stanju u ovoj oblasti.
– Ispalo je da bi neradna nedelja bila izraz vrhunske milosti prema radnicima u trgovinama koji su tu da zadovolje potrebe i hirove.
Sa kakvom su nadobudnošću oni finansirani na budžetu, voženi službenim automobilima, sa dva slobodna dana nedeljno, tačnije, sa svim slobodnim danima koje koriste da kinje svakoga ko ima nesreću da mu nešto od njih zavisi, razmatrali mogućnost da tamo neki radnik u trgovini ima slobodan dan. Jedan. Nedeljno. Kao da zakonska obaveza nisu dva. I kao da to treba da zavisi od toga da li će nedelja biti radna ili ne.
Uprkos tome što, u tom malom mestu gde svako svakog poznaje (ako nisu rod, onda su kumovi, poznanici ili komšije), lanci su takvi da na javnu raspravu nije smeo da dođe niko od zaposlenih, dakle radnika.
–Odbornici vladajuće stranke su bili jasni da su na strani poslodavaca. Dodali su tu i građane, više po automatizmu nego što to zaista misle. Time u floskule smeštaju i današnju izjavu njihovog šefa, a našeg člana Predsedništva, da samo misle o radničkim pravima i njihovom poboljšanju. Ukratko, jedno pričaju, a drugo rade.
– Radnice u trgovinama imaju porodiljsko odsustvo 6 meseci.
– Njihova radna sedmica traje 56 radnih sati (i više).
–Prekovremeni rad im nije plaćen
– Često imaju 1 (jedan!), a u najboljem slučaju 2 slobodna dana mesečno.
-U opis poslova im spada sve što ”gazda” kaže,
-Minuli rad, regres, topli obrok ne postoje,
Dug je spisak onoga što više ne postoji.
Poraznija je spoznaja da se sve to u tišini trpi.
A najteže pada činjenica da nam je sve to odavno normalno.