Prodaja grobnih mjesta u zaštićenim lokacijama (mezarjima) u Sarajevu i pljačka unesrećenih porodica, uz ostalo, za posljedicu ima i potpuno uništavanje kulturnih spomenika/nišana čak i iz XV stoljeća. Osim što se pojedinci bogate od morbidnog biznisa, oni davno sahranjeni nemaju mogućnost da se žale, dok su njihove porodice uglavnom izumrle ili odselile iz Sarajeva.
Piše: Inforadar
Dvomjesečno istraživanje o tome kako je moguće da se na starim sarajevskim mezarjima Grlića brdo, Babića bašča, Hambina carina, Alifakovac, Ravne Bakije… i danas vrše ukopi umrlih, iako su ove muslimanske grobljanske cjeline prije rata bile zatvorene, evidentirane kao spomenici te kao takve zaštićene od države, na kraju nas je dovelo do Islamske zajednice BiH.
Makar je BiH formalno pravno-građanska, sekularna država, njene institucije na pitanjeInforadara o odgovornosti za razvijanje unosnog biznisa – dobre zarade od prodaje grobnih mjesta na zatvorenim i zaštićenim mezarjima – čak i u okviru nacionalnog spomenika Alifakovac (!), loptu prebacuju na IZ BiH, čiji vjerski utjecaj u ovom slučaju sasvim izvjesno nadilazi državni.
Jedno od prvih upozorenja, vodeći se na vlastitom primjeru, odaslao je ugledni Sarajlija Mustafa Kurtalić Mute još prije pola godine, izrazivši bojazan da zbog čudnih dešavanja i „nicanja“ novih mezarja na zatvorenom mezarju Grlića brdo, gdje je njegov otac ukupan još 1961. godine, „nekog narednog Bajrama više neće zateći ni njegov mezar“.
Prema svjedočenju više osoba, od kojih su neke profesionalno vezane za pogrebne usluge, cijeli mezar zapravo „ne nestaje“ – već samo površni dio, nišan. Evidentno je da su i stari nišani, pa čak i oni iz XV i XVI stoljeća, otuđivani sa mezarja i prenošeni na aktivna groblja, Bare i Vlakovo, gdje su postavljani kao nadgrobni spomenici na recentnim ukopima.
Zbog manjka mjesta i viška potražnje organizirane kriminalne grupe, po prethodnim instrukcijama, najprije rasklimavaju a potom uklanjaju nišane koje duže vrijeme niko ne obilazi. Ožalošćene familije plaćaju čak i do 15.000 maraka (u zavisnosti od „ekskluziviteta“) za posljednji ispraćaj člana svoje familije. Ne pitaju za cijenu – jer slobodnih grobnih mjesta nema. Kao što smo već pisali, sve se navodno završava u vidu donacije vjerskoj zajednici jer nije zakonski moguće izdavati fiskalne račune za grobna mjesta „koja su zatvorena i ne postoje“!
Koliko je ova vrsta kriminala ukorijenjena zapravo se iščitava i iz stavova Ibrahima Hadžibajrića, načelnika Općine Stari grad Sarajevo, gdje je locirana većina „zatvorenih“ mezarja. Hadžibajrić je za Inforadar potvrdio da je još 1996. donosena Odluka, objavljena u Službenom listu, da se ova mezarja ponovo zatvore.
„Rat je bio završen i nije bilo potrebe za ukopom na tim mjestima, već da se aktiviraju mezarja na ‘Vlakovu’. Ali ukopi su ipak nastavljeni, jer je to jako dobar i unosan biznis! Jedina dva mezarja koja su zvanično aktivna u KS su ‘Vlakovo’ i novo mezarje ‘Faletići’. Oni imaju svu potrebnu dokumentaciju. Ovo sve ostalo je totalno nelegalno, ali s obzirom da mi nemamo nikakve vlasti i da ljudi koji obnašaju te funkcije, a kojih se to direktno tiče ne smiju to da urade, jer su klasični podanici i kukavice – mi dolazimo u ovu situaciju, zato nam sve jeste kako jeste. Postoji, dakle, Odluka da su ta mezarja zatvorena, i radi se samo o unosnom biznisu. Metar sa dva te zemlje za ukop dođe skuplje nego dunum negdje!“, ističe Hadžibajrić.
Načelnik Starog grada zaključuje kako je u BiH još davno pomiješana vjera sa politikom i da se to ne manifestira samo na ovom „problemu“.
„Napravljena je mreža, a mi više nismo građanska država, mi smo izrazito vjerska država. Kada je riječ o problemu nelegalnih ukopa, on ima čistu ekonomsku računicu. Ako se cijena grobnog mjesta kreće od 5.000, 6.000 KM pa naviše u zavisnosti koliko je mjesto ekskluzivno, onda vam je sve jasno! Sutra da izbije sanitarna katastrofa zbog ovih ukopa niko ne bi bio kriv. Država bi prebacila loptu na Federaciju, ovi na kanton i tako dalje“, naglašava Hadžibajrić, koji zbog svega proziva i Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskih spomenika.
Nastavak istraživanja čitajte ovdje.