NEMA ODGOVORA:
Trebinje: Kako je nestalo igralište koje su građani sami napravili?

Godina je 2020. Stanari nekoliko zgrada u trebinjskom naselju Gradina vrijedno rade da djeci naprave prostor za igru. Skupljaju novac i rješavaju stvar po stvar. Ne gledaju ni mališani sa strane. Učestvuju, pomažu i raduju se što će betonirana podloga, koju je neko, svakoj vlasti blizak, bez plana i ideje tu ostavio, konačno dobiti smisao. Sve do jednog trenutka.

Dan po dan, besmisleni beton već je postao igralište – ograđen prostor, sa dva gola, iscrtanom školicom, klupama za odmor, kantama za smeće, klackalicom, ljuljaškom, reflektorom i dječjom grajom. 

“Mi stanari smo odlučili da skupimo novac da ogradimo igralište da ne bi lopta udarala u zgradu i da bi djeca imala svoj mali prostor. Moj suprug i komšija su počeli da rade to ručno, kopali su rupe, ali naišao je Srđan Simović (odbornik, prim. aut.) i vidio šta rade i on je pomogao da nađemo mali bager i posao je olakšan. Pomogao je i u smislu inventara”, prisjeća se tog perioda Dubravka Vujinović, majka dvije djevojčice.

Srećni roditelji, a srećna i djeca. Javna televizija je snimala prilog o tome kako su stanovnici malog naselja odlučili da golim rukama i vlastitim novcem stvore prostor za dječju igru. 

Priliku da se promoviše u izbornoj godini tada je iskoristio i državni ministar Staša Košarac, došao sa kamerama, ponio kovertu i načinio se dobrotvorom. Uistinu, Košarčevih 500 maraka iskoristili su stanovnici Gradine da završe posao postavljanja ograde. 

Sve je bilo kompletirano. Novi život u ovom naselju je počeo. Djeca su se igrala, generacije se smjenjivale svake godine, jedni prerastali, drugi dorastali. Poneko bi se tu i tamo bunio zbog povremene buke, udaraca lopte o fasadu zgrade ili kasnih tinejdžerskih razgovora. 

Sve je išlo svojim tokom dok jednog dana, prije nekoliko mjeseci, stanari nisu shvatili da golova na igralištu više nema. Da iznenađenjima nema kraja Dubravka je pomislila kada je sa igrališta naprasno nestao i reflektor, a ovo mjesto ponovo postalo besmisleno i mračno. I djeca su se sve ređe okupljala.

„Čuli smo da je za odnošenje golova i relflektora odgovoran Danijel Pejdo. Jedino je on konstantno bio protiv toga, smetala mu je igra i udaranje lopte o fasadu zgrade“, navodi Dubravka Vujinović. 

Inače, Danijel Pejdo je tehnički direktor u trebinjskom javnom preduzeću “Radnik”. Prema saznanjima našeg portala, na igralištu je upravo u tom periodu bila dizalica “Radnika”, pa se stanari pitaju da li je Pejdo, mehanizacijom preduzeća čijim dijelom rukovodi, skinuo reflektor sa igrališta, odnosno naložio da to bude urađeno.

„Da je on makar jednom pozvao komšije i rekao – vidite, meni smeta taj reflektor, hajde da se dogovorimo ili bilo šta, bilo koja vrsta komunikacije. On je svoju bahatost doveo do kraja i mrtav hladan u sred dana, ništa ne krijući, skinuo taj reflektor. To je za mene bezobrazluk, bahatost i samovolja na koju niko ne reaguje“, priča Vujinović za naš portal. 

Neshvatljivo joj je da sa javne površine tek tako nestanu rekviziti i da sugrađani na to ne dignu svoj glas.

“Ljudi se ili plaše, ili ne žele da se zamjeraju. Ja sam odlučila da se borim, ne iz nekog ličnog interesa, jer moja djeca više ne idu na igralište, već isključivo za javno dobro”, navodi ona.

U međuvremenu je pisala i načelniku Odjeljenja za komunalno-inspekcijske poslove. Objasnila mu je, kaže, ko je i zašto skinuo reflektore i golove, ali odgovor ni nakon više sedmica nije dobila. 

Čvoro – neupućen

Kako smo saznali, o dešavanjima na igralištu upoznat je i direktor “Radnika” Bojan Čvoro. No, u izjavi za Direkt on negira da bilo šta od toga zna. Ipak, potvrđuje da dizalica, niti bilo koja druga mehanizacija “Radnika”, nikada nije radila na dječjem igralištu na Gradini. 

“Radnik nema nikakve poslovne ni zvanične veze sa tim. Da li je neko od radnika iz našeg javnog preduzeća učestvovao u tome, to ne mogu da tvrdim. Službeno i zvanično niko nije reagovao po tom pitanju. Ja sa tim nisam upoznat, ako je neko nešto na svoju ruku radio, moguće, ali zvanično i sa nalogom preduzeća sigurno niko nije djelovao”, jasan je Čvoro.

Dodaje i da je stanovnike naselja uputio da problem prijave nadležnim organima te rekao da se on neće baviti istraživanjima da li je neko radio mimo zvaničnih planova.

“Pejdo je kod nas tehnički direktor u firmi, on upravlja tom dizalicom, da li je on nju negdje dovezao i nešto radio sa njom, ja u to ne mogu ulaziti”, zaključio je Čvoro.

Igralište nije igralište?

Danijel Pejdo nije za to da se priča problematizuje u medijima. Izjave ne želi da daje, ali obrazlaže da je igralište nelegalno, da je na tom mjestu bila predviđena zelena površina i da zbog tog položaja igralište pravi problem većini stanara. Odbio je da zvanično govori za Direkt, pa su bez odgovora ostala brojna pitanja, a prije svega ono da li je i kako moguće da pojedinac za čas uništi ono što je grupa ljudi danima stvarala za opšte dobro. I da za to nikoga nije briga…

Kako smo saznali, igralište nema lokalcijske uslove i pravo je čudo što niko do sada nije postavljao to pitanje. Mediji su o njemu izvještavali, ministar i odbornici ga obilazili, a da niko nije rekao da takvo što ne bi trebalo biti na tom mjestu. 

Prema planu, navodno je lokalcija igrališta u Gradini trebalo da bude sa druge strane, ali je prethodna gradska administracija bez jasnog plana betonirala ovaj prostor pored boračkih zgrada i ostavila ga da godinama ne služi ničemu.

Prema našim informacijama, Grad Trebinje bi uskoro mogao krenuti u proceduru kako bi ovaj prostor dobio lokacijske uslove i formalno i zvanično postao dječje igralište koje će imati svoj red.