STUDENTI IZMEĐU IZOLACIJE I IMPROVIZACIJE :
Kako se iz Hercegovine autobusom stiže do Banjaluke?

Građani Istočne Hercegovine se već decenijama suočavaju s ozbiljnim problemom kada žele da putuju ka najvećem gradu Republike Srpske – Banjaluci. Ovo je stvarnost koja se iz godine u godinu ne mijenja. Iako problem pogađa sve građane, ipak ga najviše osjećaju studenti, ponajviše iz Gacka, Berkovića i Ljubinja.

Za Direkt piše: Njegoš Milidrag

Ograničena ponuda prevoza dodatno otežava život Hercegovaca. Putnici su, kada je u pitanju svakodnevni prevoz, praktično vezani za jednog prevoznika i jednu liniju, dok cijene povratnih karata često prelaze 100 KM. Ovaj iznos za većinu studenata predstavlja ozbiljnu finansijsku prepreku, uprkos postojanju studentskog popusta, koji rijetko bude veći od 10 KM. 

Uz svakodnevnu liniju iz Trebinja za Banjaluku uvedena je i druga, koja saobraća četiri puta sedmično. Pored Trebinja i Bileće, putnike kupi i u Nevesinju, da bi preko Mostara, Sarajeva i Doboja došli do konačnog odredišta – Banjaluke. Kako saznajemo, kod ovog prevoznika moguće je kupiti povratnu kartu i ona košta nešto više od 100 KM, dok kod dnevne redovne linije Glubtura nije moguća kupovina povratne karte. Dok su putnici iz Trebinja i Nevesinja u nešto boljoj poziciji, Gacko, Ljubinje i Berkovići i dalje ostaju bez adekvatne povezanosti.

Gdje da kupim kartu? 

Veoma ponižavajuća je i praksa kupovine karata – kako za mlade, tako i za starije osobe. Jedan gatački student podijelio je za Direkt lično iskustvo tokom novogodišnjih praznika.

“Dok sam bio u Gacku za praznike, dva dana prije polaska odlučio sam da kupim kartu i rezervišem mjesto za Banjaluku. Na stanici su mi rekli da karte ne mogu da se rezervišu, a kamoli kupe, uz komentar: Dođi prekosutra malo ranije da bi zauzeo mjesto. Došao sam 20 minuta ranije, ali autobus je već bio pun. U autobusu su mi rekli da ipak kupim kartu, ali da moram stajati do Nevesinja. Nažalost, tako je i bilo.” 

Na pitanje koje smo uputili radniku na autobuskoj stanici iz preduzeća Jugoprevoz Gacko – zašto više ne postoji njihova linija do Banjaluke – odgovoreno nam je kratko: 

„Ta linija je odavno ukinuta.“ 

Pitali smo i zašto se karte ne mogu kupiti na autobuskoj stanici, a odgovor je bio: 

„Mi takvu praksu ne praktikujemo.“ 

Mogućnost kupovine ili bar rezervacije karata značajno bi olakšala život putnicima. Ne bi morali da strepе hoće li imati mjesto u autobusu, niti da li će uopšte uspjeti da stignu do Banjaluke. 

Stanica bez linije? 

Jedina direktna linija kojasvaki dan povezuje Trebinje i Banjaluku iz Trebinja kreće u 10.00 časova, prolazeći kroz Bileću, Gacko, Nevesinje, Mostar… Stanice poput Ljubinja i Berkovića su potpuno zapostavljene, što znači da njihovi stanovnici moraju sami organizovati prevoz – najčešće do Mostara ili „Trafa“ kod Bileće.

Šta kažu Ljubinjci? 

Pitanje smo uputili i studentima iz Ljubinja, koji uopšte nemaju direktnu autobusku liniju do Banjaluke. Njihove izjave potvrđuju surovu stvarnost da su građani ovog kraja „izolovani“.

Helena Rudan, studentkinja Fakulteta političkih nauka, za Direkt ističe da studentima iz ovog kraja putovanje do odredišta nije lako.

“Dodatno otežava to što je Ljubinje mala opština, odsječena od autobuskih linija – kako od susjednih, tako i od većih gradova širom BiH. Da bismo došli do Banjaluke, moramo se prvo snaći za prevoz do najbližeg grada koji ima autobusku liniju – a to je Mostar. Ipak, nisu svi studenti u mogućnosti da dođu do Mostara, a i kada stignemo, upitno je hoće li biti karata, pogotovo u periodima kraja i početka semestra”, priča studentkinja Rudan za Direkt.  

Slična situacija je i u Berkovićima.

“Ista priča kao i u Ljubinju – prevoza i linija nema dok se ne dođe do Mostara ili Trafa”, kažu studenti iz ovog hercegovačkog mjesta.  

Šta kažu prevoznici? 

Siniša Nikolić, vlasnik firme “Jugoprevoz” iz Gacka, navodi da nije siguran koliko bi bilo rentabilno uvesti dodatne linije, s obzirom na to da je tržišna utakmica prethodnih godina redukovala ponudu na samo one linije koje zaista mogu da opstanu. 

“Nekada je postojala i noćna linija – neko vrijeme je išla, ali je ubrzo ukinuta. Gledajući prolaske kroz Gacko, putnika ima uglavnom samo u vrijeme praznika. Van praznika, teško je govoriti o rentabilnosti”, ističe Nikolić i dodaje da nije razmišljao o uvođenju linije ka Banjaluci iz još jednog razloga – komplikovane procedure. 

“Teško je pronaći termin koji se ne preklapa sa nekom postojećom linijom. Na primjer, ako na dionici postoji veza između Mostara i Bugojna, tada ulazite u tzv. ‘zaštitno vrijeme’. U tom slučaju, drugi prevoznik vas u zakonskoj proceduri može osporiti. Dakle, potrebno je da se nova linija od početka do kraja vremenski ne poklapa s postojećom. Rentabilnost je ključni parametar za procjenu da li je uvođenje opravdano.” 

“Jugoprevoz” Gacko održava tri redovne linije – od Trebinja ka Bijeljini, Novom Sadu i Herceg Novom, a u vlasništvu ima dve autobuske stanice – u Gacku i Nevesinju. 

Kada je onlajn kupovina karata u pitanju, Nikolić ističe da im nisu dostupne aplikacije prevoznika. Dodaje da su u jednom periodu pokušali sa ovom mogućnošću, ali je došlo do preklapanja podataka između prevoznika i stanice što je dovelo do problema tako da su je na kraju ukinuli. 

Ko se snađe – snašao se! 

Zbog visokih cijena karata i ograničene dostupnosti, većina putnika izbjegava autobuse i traži alternativni prevoz putem društvenih mreža. Najčešće to bude Facebook grupa „Tražim – Nudim prevoz” ili aplikacija poput BlaBlaCar. 

“Mnogo nam je isplativije i najčešće se neko nađe da nas poveze. Ako nas ide troje ili više, izađe nas mnogo jeftinije – gotovo da se trošak i ne osjeti”, kažu studenti iz Hercegovine. 

Ćutati ili reći A? 

Situacija s javnim prevozom u Istočnoj Hercegovini je alarmantna i neprihvatljiva. Studenti i ostali građani nisu suočeni samo s nedostatkom izbora, već i sa cjenovnom i infrastrukturnom nepravdom koja otežava svakodnevni život. 

Godinama slušamo obećanja o razvoju, ravnomjernoj povezanosti i brizi za mlade. U praksi – jedna redovna linija, jedan prevoznik i cijene koje su udar na skromne studenstke budžete.

To nije razvoj, to je stagnacija. To nije briga, to je ignorisanje. 

Kako bi se situacija poboljšala neophodno je povećati broj linija, omogućiti pristupačnije cijene i uvesti savremene opcije kupovine karata. 

Bez ovih mjera, Hercegovina će i dalje ostati izolovana, a njeni mladi ljudi sputani u svojim mogućnostima i ambicijama.