U Bosni i Hercegovini laž retko ima posledice, a politička nedoslednost postala je gotovo pravilo. U takvom ambijentu fact-checking ostaje jedan od retkih mehanizama koji pokušava da uvede minimum odgovornosti u javni prostor. O tome kako izgleda proveravati činjenice u društvu koje ih često ignoriše, razgovarali smo sa fact-checkerima Istinomjera i Raskrinkavanja.
Ove godine je u BiH neopaženo prošao i 1. april – Dan šale, a još manje pažnje je dobio 2. april- Međunarodni dan provere činjenica, i oni koji svakodnevno pokušavaju da razdvoje istinu od manipulacije. U vremenu kada se neistine plasiraju i sa najviših političkih pozicija, fact-checkeri ostaju jedan od retkih korektiva – svojevrsni glas razuma u prostoru preplavljenom dezinformacijama.
Drugi april je Dan fact-checkera, a u BiH ga gotovo niko nije ni primetio. Da li to govori sve o našem odnosu prema istini?
Drugi april je izabran da bude Međunarodni dan provjere činjenica, jer dolazi iza prvog aprila, Dana šale. Međunarodna mreža organizacija koje se bave provjerom činjenica IFCN izabrala je ovaj dan 2016. godine da naglasi važnost činjenica nakon što smo se zabavili šalama i smicalicama prethodni dan. Na neki način to simbolički opisuje skoro pa sizifovske napore fact-checkera danas da objasne manipulaciju ili lažnu vijest nakon što je ona već “puštena”. U vrijeme brzog širenja informacija, šteta koju učine dezinformacije nastaje puno brže i puno je veća nego prije pa je i teže ispravljati je naknadno. Ali činjenica da je Međunarodni dan provjere činjenica prošao skoro nezapaženo ne govori u prilog tome da nam nije stalo do istine ili tačne informacije. Ljudima je i dalje stalo da dobiju pravovremenu informaciju kojoj mogu vjerovati. Danas možda više nego ikad, u vremenu kad je granica između tradicionalnih i novih medija, i društvenih mreža postala još tanja i kad je sve teže prepoznati izvore kojima se vjeruje.
Koliko dugo već proveravate i raskrinkavate i vidite li neke pomake? O kojem broju političara/ funkcionera/ javnih ličnosti se radi?
Već više od 15 godina Istinomjer sistematski provjerava i ocjenjuje istinitost izjava, dosljednost stavova, kao i ispunjenost obećanja nosilaca javnih funkcija. U tom periodu vidljivi su određeni pomaci, prije svega veća dostupnost informacija i veća javna svijest o važnosti političke odgovornosti, ali ključni problemi ostaju: nedosljednost u izjavama, neispunjena obećanja i izostanak sistemske odgovornosti. Do sada je na Istinomjeru ocijenjeno više od 600 političkih aktera. Kada smo tek počeli s radom na Istinomjeru, gotovo da nije bilo reakcija na naše pisanje, ali se kroz godine ta situacija počela mijenjati. Političari se češće pozivaju na naše analize u svojim javnim istupima, a često koriste i rezultate naših monitoringa – ili da se pohvale rezultatima (što je često slučaj s akterima na lokalnom nivou), ili da, s druge strane, kritikuju svoje političke protivnike zbog neurađenog.
Kada kažete da ste fact-checkeri, šta ljudi misle da radite – i da li vas uopšte shvataju ozbiljno?
Dio publike fact-checking vidi kao korektiv vlasti i medija, ali značajan dio ga i dalje posmatra kroz političku prizmu – kao “stranu“ koju “oni drugi plaćaju” i vide naš rad kao “napad“. Ozbiljnost percepcije često zavisi od toga da li nalaz ide u prilog nečijim uvjerenjima.
Ko je najnedosledniji političar u BiH – onaj koji najlakše kaže jedno danas, a sutra suprotno?
Nedosljednost je sistemska, ne individualna pojava. Često se radi o istim akterima koji ponavljaju kontradiktorne stavove u zavisnosti od političkog konteksta. Kao jedan od eklatantnijih primjera nedosljednosti u posljednjih godinu dana moglo bi se izdvojiti djelovanje bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji u svojim javnim istupima već više godina visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta naziva nelegalnim “stranim turistom”, Sud BiH proglašava neustavnim, a ipak je iskoristio sve pravne lijekove koje mu je domaće pravosuđe pružilo. Učestvovao je u sudskim postupcima, ulagao žalbe, ali i apelaciju Ustavnom sudu BiH, u koji, voljom njegove vladajuće garniture, nisu imenovane sudije iz Republike Srpske. Osim toga, više smo puta bilježili nedosljednosti u pogledu političkog djelovanja, npr. da poslanici ili ministri iz jedne partije u jednom parlamentarnom domu ili izvršnoj vlasti glasaju za neko zakonsko rješenje, da bi u drugom domu bili protiv. Također smo bilježili i nedosljednosti u vezi s formiranjem vlasti nakon izbora kada, recimo, neke partije u kampanji izričito tvrde da neće koalirati s drugim partijama, da bi nakon izbora ipak zajedno formirali vlast.
Postoji li neko koga je gotovo nemoguće pratiti jer stalno menja narativ ili koristi poluistine i kako birate koga ćete proveravati, odnosno, čije ćete izjave pratiti?
Istinomjer provjerava tvrdnje i stavove svih političkih aktera u javnom prostoru bilo da su na vlasti, bilo da su u opoziciji. Dinamika našeg rada često zavisi od dinamike dešavanja na političkoj sceni u BiH, a trudimo se da putem svojih analiza obrađujemo aktuelne teme. Teško je izdvojiti jednu ličnost s političke scene, jer se mnogo aktera služi neistinama i poluistinama. Neki to rade namjerno i u svrhu kreiranja određenog narativa ili u svrhu diskreditovanja političkih protivnika, dok se nekima takve tvrdnje provuku nenamjerno.
Kako političari reaguju kada ih raskrinkate – ignorišu, napadaju ili se prave da se ništa nije desilo?
U nekoliko su navrata političari, iako nisu odgovarali na naše upite, ipak javno u medijima ili na društvenim mrežama komentarisali naš rad, poput načelnika Općine Novi Grad Sarajevo Semira Efendića ili bivšeg načelnik Općine Novo Sarajevo Hasana Tanovića. Ipak, tokom proteklih godina dobili smo i nekoliko odgovora političara u kojima je navedeno da ne žele s nama komunicirati. Predsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić jedne nam je prilike odgovorio sljedeće: “Toliko ste puta iznosili neistine i tendenciozno prikazivali u negativnom svijetlu sve funkcionere iz Republike Srpske da je komunikacija s vama izlišna i nepotrebna”. Osim njega, i odbornik u Skupštini Grada Banjaluke Marinko Umičević kratko nam je poručio: “Nemam komentar. Ne želim s vama saradnju”. Umićević je prije nekoliko godina podnio i tužbu protiv Istinomjera zbog satirične montaže, ali je Sud bio na našoj strani. Također, u vrijeme pandemije Covid-19, lider partije BOSS Mirnes Ajanović podnio je tužbu protiv Istinomjera zbog ocjene njegove tvrdnje da su vakcine protiv koronavirusa nelegalno uvezene u BiH, ali i taj je proces okončan u našu korist.
Da li se ikada desilo da neko prizna da nije govorio istinu?
Da, u nekoliko navrata, a među posljednjim primjerima mogu se izdvojiti delegat u Domu naroda BiH Šefik Džaferović, ali i državni ministar prometa i komunikacija Edin Forto.
Da li je problem u političarima ili u društvu koje je prestalo da traži odgovornost?
Može se reći da je problem i u političarima i u društvu. Političari koji svjesno koriste neistine to će nastaviti da rade i dalje, ali i mi ćemo nastaviti da ih ocjenjujemo. Javnost često reaguje emotivno, pogotovo kada dođe do političkih kriza, koje su u BiH gotovo konstantne, te zauzima strane na osnovu svojih uvjerenja ili političkih afilijacija. Takve stavove teško je mijenjati i taj će dio javnosti vjerovati u neistinite tvrdnje političara koje podržava čak i ako mu se predoče dokazi da one nisu tačne. Međutim, postoji i onaj dio javnosti koji ne vjeruje slijepo političarima i na te ljude fact-checking može uticati u smislu donošenja odluka kada dođe do izbora.
Koliko smo se navikli na laž kao „normalno stanje“?
Djelimično. U javnom prostoru postoji visoka tolerancija na netačne i nedosljedne izjave, što ih čini “normalizovanim“, iako to ne znači da su prihvaćene bez otpora.
Šta vam je bilo najsmešnije, a šta najapsurdnije što ste proveravali?
Teško je izdvojiti nekoliko primjera u moru ocijenjenih tvrdnji u proteklih 15 godina, ali među najinteresantnijim jesu tvrdnje u kojima se pogrešno interpretiraju historijske činjenice, poput one Milorada Dodika da je Sveti Sava pogubljen, pozivanja Envera Bijedića na nepostojeći Staljinov citat da nije važno ko glasa, nego ko broji glasove ili poređenja SDA sa životnim ciklusom orlova, koje je napravio Denis Zvizdić. Inače, tvrdnje koje nije moguće ocijeniti zbog njihove bizarnosti, ali na koje je ipak vrijedno skrenuti pažnju bilo da su komične, apsurdne ili mrzilačke, Istinomjer objavljuje u svojoj rubrici “Nevjerovatno ali Istinomjer”.
Da li ste zbog svog rada imali pritiske ili neprijatnosti?
Suočili smo se s raznim pritiscima u godinama rada iza nas. Osim neprijatnih poruka i prijetnji koje smo dobijali na društvenim mrežama, bilo je i telefonskih poziva i prijetnji raznošenjem bombom, optužbi za plaćeništvo i prekrajanje istine u medijima pa i tužbi. Govorili su nam da smo sotonjare, gej-lobi, cionisti… Sve u zavisnosti od toga koju smo dezinformaciju ocjenjivali. Pravili su YouTube videa s našim fotografijama i imenima, u kojima su nas prozivali za tobožnje iskrivljavanje istine. Ali poruke podrške bile su brojnije proteklih godina kako od čitalaca, tako i od kolega iz medijske zajednice. Svakako ne mislimo da smo u ovom problemu posebniji od drugih medijskih radnika u BiH koji trpe pritiske pa i otvoreno nasilje zbog svog rada. Nažalost, to je problem s kojim tek treba da se stvarno uhvatimo u koštac kao društvo. Pomaci se dešavaju zahvaljujući organizacijama kao što su OSCE ili strukovnim udruženjima kao što su BH novinari. Važno je da se ti pomaci ne prestanu dešavati.
I na kraju – ima li factchecking uopšte smisla u društvu u kojem laž nema posledice?
Ima. Fact-checking ne može sam proizvesti političku odgovornost, ali stvara osnovu za nju: arhiv činjenica, kontekst i kontinuitet praćenja. Bez toga, odgovornost je još teže zahtijevati.