Da li će SDS preživjeti?

Autor: admin Intervju
16 minuta čitanja
Dragan Ćuzulan

“SDS pokušava da ostane na nogama nakon lošeg izbornog rezultata i ne proguta lažni mamac ulaska u vlast”, pojašnjava u intervjuu za “Direkt” Dragan Ćuzulan, potpredsjednik stranke. Smiješnim je ocijenio jučerašnje istupe Kostadina Vasića koji ga je optužio da razbija SDS. Ćuzulan tvrdi da su, ukoliko ne dođe do konsolidacije opozicije, ugroženi temelji parlamentarne demokratije i da smo na pragu jednopartijskog sistema.

Potpredsjednik SDS-a Dragan Ćuzulan

Prelasci odbornika, prepucavanja preko medija, isključenja iz stranke obilježili su kratak postizborni period. Šta se dešava sa SDS-om i, što je možda važnije za javnost, kako vidite razrješenje trenutne krize u stranci?

Mi živimo u društvu u kojem je politička korupcija nažalost postala normalna pojava. Kada predsjednica Vlade Željka Cvijanović o stranačkim transferima govori kao o nečemu što se podrazumijeva, bez ikakvih sankcija, onda to ljudi shvate kao društvenu normu ponašanja. Taj koruptivni mentalitet je zahvatio sve, od političkih stranaka do glasača koji prodaju svoj glas. To je sredstvo kojim stranke na vlasti, prije svega SNSD, manipuliše političkim prostorom u RS. Posljedice su vidljive u svim strankama, a nakon izbora posebno u SDS-u i DNS-u. DNS je ponižen i ćuti, jer je cijena njihove rekacije izbacivanje iz vlasti, dok SDS pokušava da ostane na nogama nakon lošeg izbornog rezultata i zaustavi političku trgovinu i ne proguta lažni mamac ulaska u vlast koji je Milorad Dodik bacio preko nekih pojedinaca koji ovaj moment vide kao posljednju šansu ulaska u vlast. Rješenje je svakako u jedinstvu unutar tih stranaka, iako će to očigledno biti veoma teško za obe ove stranke. Ukoliko se opozicija ne konsoliduje i ne bude imala dovoljan kapacitet posljedice će biti neka vrsta jednopartijske diktature bez ograničenja. Ugroženi su temelji parlamentarne demokratije.

Nezadovoljstvo političkom i ekonomskom situacijom koje je postojalo, opozicija, prvenstveno SDS, nije uspjela da pretvori u pobjedu na izborima. Opšte je mišljenje da je opozicija iznevjerila očekivanja građana. Da li osjećate odgovornost i da li je u stranci bilo riječi o greškama koje su napravljene? 

Opozicija ima svoju odgovornost, jer je ona vrlo važan korektiv vlasti. Slaba opozicija znači bahatu vlast. Ali postoji i odgovornost građana, jer narod uvijek ima vlast kakvu zaslužuje. SDS svakako nije zadovoljna rezultatom izbora i niko u SDS ne bježi od te odgovornosti, ali ona ne može da se provodi onako kako bi to Dodik želio, a on se očigledno preko nekih slabih tačaka u SDS miješa. Njegova ciljna tačka je Vukota Govedarica. On sada nastoji i da što više oslabi i opoziciju i svoje koalicione partnere koji su blizinu vlasti iskoristili za jačanje, a sve što je loše je pripisivano SNSD-u. Nakon lošeg rezultata na posljednjim lokalnim izborima odgovornost je preuzeo samo Mladen Bosić, kao predsjednik stranke. Uglavnom je ostalo na tome. [stextbox id='naslov’ caption='Greške’]”Kada su u pitanju greške u ovoj kampanji bilo ih je i one će svakako biti predmet analize izbora. Prije svega zabrinjava nizak nivo učešća stranačkih glasova, 124.000 ili 43% u rezultatu kandidata za predsjednika RS Vukote Govedarice koji je imao preko 280.000 glasova. To znači i 60.000 više od svih glasova opozicije. Možda u tim glasovima treba tražiti prostor za buduće djelovanje i jačanje stranke.” kaže Ćuzulan.[/stextbox]

Postizborna atmosfera je pretežno pesimistična, a redovi pred konzulatima se ne smanjuju. Ljudi, pogotovo mladi, pakuju kofere. Osjećate li odgovornost za takvu situaciju?

Za ukupnu situaciju u društvu i masovan odlazak mladih smo svi odgovorni, ali prije svih vlast koja je u kontinuitetu zadnjih 13 godina. To jednostavno nikada nije bio prioritet ove Vlade u RS, čak ni predmet rasprave na nekoj tematskoj sjednici. Možda i zato što oni taj dio građana ne osjećaju kao svoje glasačko tijelo, jer imaju dovoljnu glasačku masu koja sa 25 posto glasova od ukupnog glasačkog tijela njima obezbjeđuje vlast. Računajući da polovina i ne izlazi na izbore. Istina je da je pesimizam nakon izbora opšte raspoloženje, ali i nemoć da se odgovori zahtjevu za promjenama i reformama koje su neophodne. Kao da ljudi imaju strah da svoju sudbinu uzmu u svoje ruke. Ne može stalni izgovor biti opozicija, posebno ako imamo masovnu kupovinu glasova i brojne primjere ucjena glasača, što je posebno eskaliralo na ovim izborima. Ako mi na to pristajemo, onda ne možemo da se žalimo. Jednostavno smo zarobljeno društvo. 

Uprkos umirujućim porukama na konferencijama za medije, jasno je da Vukota Govedarica ne kontroliše situaciju u SDS-u. Juče je i GO u Doboju odlučio da sarađuje sa SNSD-om. Činjenica da su stvari otišle tako daleko, takođe, mnogo govori o situaciji u stranci. Kakvu reakciju očekujete? I kada će ona da se desi?

 Glavni odbor SDS je dao punu podršku Vukoti Govedarici da obezbjedi stranačko jedinstvo, konsoliduje stanje u stranci nakon izbora i optimalno je politički pozicionira nakon izbora. SDS je demokratska stranka i Vukota Govedarica njome ne upravlja autokratski kao Milorad Dodik SNSD-om. To znači da po raznim pitanjima ljudi ne misle isto i da mogu slobodno da iznesu svoje stavove, bez ikakvih posljedica. Ali to se radi na organima stranke, a ne nekom kampanjom u javnosti koja onda nanosi štetu stranci i zbunjuje javnost. Takođe, na Glavnom odboru su upozoreni i pojedinci i svi odbori stranke da se ne vrše jednostrana istupanja mimo volje i odluka organa stranke. Ovo što je uradio Gradski odbor SDS Doboja, a već ranije najavio njegov prvi čovjek Obren Petrović, primjerje te nediscipline. Reakcija će svakako morati da uslijedi, ali ona ne treba da bude brzopleta i potrebno je obaviti dodatne konsultacije po tom pitanju, jer se radi o jednom od najvećih odbora stranke sa dobrim izbornim rezultatima. Ipak mora biti jasno da sve ključne odluke donosi Glavni odbor stranke, a ne nikakvi pojedinci ili grupe, ma koliko oni ucjenjivali stranku ili lobirali za neku opciju. Na sjednici Glavnog odbora je velika većina bila protiv ove opcije koju zagovara SDS Doboja I to je bio razlog napuštanja sjednice. Jedinstvo stranke je u poštovanju odluka njenih organa, koje se donose većinom, pa i kada vam se te odluke ne dopadaju. 

[stextbox id='naslov’ caption='Imamo mi i nepoštenih’]“Nedavno su me dvojica saobraćajnih policajaca zaustavila u blizini Teslića. Jedan od njih mi je dao zanimljiv komentar rekavši: “Onaj vaš Vukota nije bio loš kandidat, ali je prepošten, ne može se ova mafija pobjediti sa njim”. Ja sam im rekao da su nam ranije stalno ljudi govorili kandidujte nekoga mlađeg i bez mrlje, a sada ispada da ni takav ne odgovara, “Ako nam je to ključna greška koju smo napravili, gledaćemo da je popravimo. Ima dosta takvih kandidata!”, utješio sam ih” priča Ćuzulan.[/stextbox]

Da je spreman na saradnju sa SNSD-om, ali ne još, rekao je i Mirko Šarović. Da li to znači da je većina u SDS-u za to da se uđe u vlast, te da će i formalno RS uskoro ostati bez opozicije?

Za nas je prioritet da do kraja dovedemo proces osporavanja regularnosti izbora i nakon što je CIK skandalozno odbacio zahtjev za ponovno brojanje glasova, mi smo podnijeli žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH. I brojne dokaze o neregularnostima. CIK nije imao hrabrosti da uđe u taj proces jer bi veliki broj ljudi morao da krivično odgovora zbog neslaganja zapisnika i stanja na glasačkim listićima, odnosno pokazalo bi se da izbore treba poništiti.

Postizborno pozicioniranje je druga faza i razgovori na tu temu mogu da uslijede tek po okončanju ove prve faze. Ne vidim da je raspoloženje u Glavnom odboru koji je održan za koaliciju sa SNSD, iako to nije bila tema te sjednice, jer nikakve zvanične ponude nije ni bilo, izuzev špekukacija pojedinaca koji prave takvu atmosferu iz nekih svojih razloga i moram reći da djeluju u najmanju ruku neubjedljivo. Nikada ne bih poželio situaciju da u RS, a posebno ova i ovakva vlast, nemamo jaku i dobru opoziciju, jer bi to bio kraj parlamentarne demokratije i neka vrsta apsolutizma. Osim u slučaju da se sprema nešto što mi ne znamo, kao npr. regionalni konflikti širih razmjera kada je nacionalna homogenizacija prirodna reakcija. Ipak, ne želim u to da vjerujem, jer smo još uvijek sa brojnim postratnim sindromima i posljedicama. A mislim da bi u tom slučaju imali kolektivni egzodus stanovništva sa ovog područja jer takvu vrste primitivizma niko sebi ne bio više dopustio.

 U javnosti se sada rađa dilema ko je, u stvari, pravi SDS. Kako to komentarišete?

[stextbox id='naslov’ caption='Vasićeve optužbe smiješne’]”To su u najmanju ruku smiješne optužbe, jer je taj isti čovjek donedavno govorio sve suprotno od toga i upravo optuživao režimske medije zbog podjela na tzv. patriote i izdajnike, za širenje laži i mržnje. Samo vrijeme je pokazalo da su optužbe za krvavi scenario ili obojene revolucije prije i poslije izbora, kao i miješanja stranaca u izbore, potpuno deplasirane, jer se ništa od toga nije desilo. Nažalost u stvaranju takve atmosfere učestvovali su i neki mediji i analitičari u Srbiji. Nikakvih konkretnih dokaza za te konstrukcije nismo čuli, ali one su obavile svoju funkciju.” objašnjava Ćuzulan[/stextbox]

SDS je državotvorna stranka i ima tu misiju danas da očuva državni suverenitet koji ima RS. I to je jedini pravi SDS koji nikada nije radio protiv interesa RS. To što je vrijeme pregazilo neke ljude i što stranka pokušava da se modernizuje u novom vremenu je nešto sasvim normalno. Ja i sada mislim da nakon ovih izbora stranku treba da preuzme nova srednja generacija, a da iskusniji pomognu i ne budu opstrukcija tom procesu. Jer, šta nama znači suverenitet RS ukoliko ostanemo bez stanovništva?

Nakon četiri godine u vlasti na nivou BiH građani nisu osjetili boljitak što ih je, takođe, uvjerilo da sve vlasti liče jedna na drugu. U tom smislu, da slijedimo Tolstojevu logiku, svaka opozicija bila bi nesrećna na svoj jedinstven način. Da li je, po vama, komfor državne vlasti bio usud i jedan od bitnih razloga za gubitak ovih izbora?

 SDS u Sarajevu ove četiri godine nije uradio ništa na štetu RS. Neka navedu bar jedan konkretan primjer. Nijedan prenos nadležnosti se nije desio. Nažalost, nije se uradilo više zato što Vlada RS nije htjela da sarađuje sa našim predstavnicima u zajedničkim institucijama BiH. Nego su se bavili negativnom kampanjom i optužbama. Pri tome treba znati da je stvarna vlast na entitetima, a simbolična na državnom nivou. Propuštena su velika sredstva pomoći iz evropskih fondova zbog nekooperativnosti Vlade RS, a koja ničim nisu bila uslovljena. Pogledaje samo koliko je Srbija bila pametnija u tom smislu. SNSD se umjesto toga bavio stalnim optužbama da smo u nekoj koaliciji sa SDA, a jedinu stvarnu manifestaciju koalicione saradnje smo imali prilike viditi kada su SNSD, HDZ I SDA izglasale povećanje akciza za gorivo. Evo, imaćemo priliku da vidimo s kim i kako će sada SNSD da napravi koalicionu saradnju na državnom niovu i da li će Dodik da sjedi zajedno u Predsjedništvu BiH sa Džaferovićem kojega je nazivao ratnim zločincem i tražio da njegovi poslanici napuštaju sjednice kada on predsjedava.

 Koja je najveća greška koju je SDS napravio? Da li je to ulazak u NSRS nakon otkrivanja afere “papak” čime je, praktično, dat legitimitet političkoj trgovini? Ili su to loši rezultati na lokalnom nivou u opštinama u kojima vršite vlast? Ili su to “preletači” koje ste građanima preporučivali kao kvalitetne kadrove sve dok ne pređu u drugi tabor, kada se niste libili da progovorite o njihovim manama i aferama?

Afera sa “papcima” je svakako bio moment kada je trebalo jače reagovati i ne preći olako preko toga. Trebalo je istrajati i ne dati legitimitet većini koja je formirana na političkoj korupciji. To je bila loša procjena.

Iako su poruke opozicije nakon izbora bile da će se insistirati na ponovnom prebrojavanju glasova i da neće prihvatiti mandate dok se ne otkriju ubice Davora Dragičevića, situacija se za dvadesetak dana promijenila. Zahtjevi su svedeni na formu, a primamljivo zvuče skupštinske klupe i fotelje koje su u izgledu. Sve je više komentara da je zrelo za novu opoziciju. Kako to izgleda iz vašeg ugla?

 To je pitanje izbora načina političke borbe. Ima onih koji danas smatraju da je trebalo bojkotovati izbore. Da smo to uradili oni bi se svakako održali. I onda bismo bili optuženi da smo se predali bez borbe. Nije lako opoziciji da u jednom medijskom presingu koji vlada napravi bilo kakav potez, a da on ne bude protumačen na drugačiji način.

Ako se složimo da svaki narod ima vlast koju zaslužuje, da li je isti slučaj i sa opozicijom?

Moglo bi se tako reći, ali i to da ovo stanje i ovakav život niko ne zaslužuje. Samo je pitanje da li postoji kritična masa narodne svijesti koja želi da mijenja to stanje. Bojim se da najbolji odlaze, a da ostaju oni kojima je dobro i oni koji nemaju gdje. Odatle ta količina defetizma i pesimizma koja ubija svaku volju za akcijom. Ali, vjerovatno da nismo još baš na dnu, kada se pokreće prirodna rekacija na stanje, ako već nema svijesti koja tu akciju može da nosi.

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Skip to content