Kulturno umjetničko društvo “Zelengora” iz Gacka puno radi na afirmaciji tradicionalih vrijednosti koje su skrajnute u zapećak. Igra, pjesma i običaji, nešto su što je u neraskidivnoj vezi sa ovim društvom koje egzistira pune tri decenije, a slavu gradu pronijeli su čak u 31 zemlju svijeta.
Iako se i u Gacku, kao i većini lokalnih zajednica kod nas, rapidno smanjuje broj stanovnika, ljubav prema folkloru održala je ovaj KUD stabilnim. Koreograf udruženja Sanja Lečić–Mitrić naglašava za „Direkt“ da je sve počelo tokom rata, 1994. godine, a sve do danas ljubav prema folkloru je sve jača.
„Počeli smo sa malim probama, a sada smo prerasli u veliko društvo. KUD Zelengora do sada je obišao 31 zemlju svijeta što nije mala stvar. Naše zvanično osnivanje je od 1997. godine ali smo krenuli da radimo ranije i ove godine obilježavamo jubilej, tri decenija folklora u našem gradu“, rekla je Sanja.
Prema njenim riječima sada imaju oko 80 članova, a tu su im uvijek pri ruci i studenti.
„Na svom repertoaru imamo oko 20 urađenih kooreografija, u fundusu imamo sedam narodnih nošnji, a to treba stalno da se obnavlja jer je kao potrošni materijal, a to je i veoma skupo“, rekla je Sanja dodavši da probe rade u holu osnovne škole.
„Baština za nova pokoljena“
Ono na što su u KUD–u Zelengora ponosni jeste da su nosilac projekta „Baština za nova pokoljenja“ koji se sprovodi u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2 – ReLOaD2, koji financira Evropska unija u BiH, a implementira UNDP BIH uz podršku opštine Gacko. U okviru pomenutog projekta, održane su radionice u ruralnim dijelovima Gacka, gdje su naišli na veliku zainteresovanost.
„Radionice su bile i više nego uspješne, djecu je interesovalo jer je to za njih bilo nešto novo. U pitanju su škole folklora, vezenja i pletenja, izrade instrumenata, te školu pjevanja“, rekla je Sanja.
Kako ističe, ostale su im još dvije radionice- u MZ Nadinići i u samom gradu.
„Prve radionice bile su na Brljevu i bile su interesante za cjelokupno stanovništvo i za samu djecu koja su došla. Bili smo i u Avtovcu i tu je bilo itekako sadržajno. Mlade interesuje kako se gusle izrađuju, imamo dva trenere, odnosno dva čovjeka koji se bave izradom instrumenata. Pletenja i vezenje je za djecu bilo nešto novo jer to se, nažalost, polako gubi u porodicama. Naše nošnje sastoje se od toga, dosta mladih i ne zna koliko je to skupo te da iziskuje puno vremena“, objašnjava naša sagovornica.
Folklor je ljubav
Bojan Šolaja više od 20 godina član je ovog društva. S ponosom kaže, folklor ga relaksira, a s druge strane povezuje sa vrijedostima od kojih ne smijemo odustati.
„Sa deset goidina sam počeo da treniram folklor, to je bilo 2003. godine. Nekoliko nas drugara smo upisali, zaljubili smo se jednostavno. Nismo znali što se tiče folklora ništa, ali smo učili korak po korak. To je druženje koja se ne može kupiti novcem, neraskidiva veza jer ko god da je došao kod nas, niko nas nije napustio. Desi se, što je i normalno, da mladi odu na studije ali nikada ne napuštaju folklor jer to jednostavno uđe u krv“, priča nam Šolaja.
Šolaja ističe da je foklor univerzalna stvar, gdje upoznaju i druge kulture i njihove običaje.
„ Igramo i van granica naše zemlje. Predstavljamo našu opštinu na najbolji mogući način i ono što me raduje je da ima puno mladih. Evo, imamo i radionice u ruralnim dijelovima naše opštine gdje su osim škole folklora i radiocie vezenja i pletenja, te sviranje na instrumentima našeg kraja. Puno vježbamo i trudimo se da bi sve na nastupima bilo onako kako smo zamislili. Svako putovanje je posebno na svoj način, stičemo prijateljstva, upoznajemo nove ljude sa kojima kasnije postajemo prijatelji. Folklor je ljubav, jer spaja ljude i to je najveći benefit“, zaključuje Šolaja.
Studije i folklor idu jedno uz drugo
Da studenti iz Gacka ne odustaju od folklora i tokom školovanja dokaz je i Bojana Radmilović. Ona uspješno studira u Novom Sadu, ali naglašava da od folklora ne odustaje.
„ Izuzetno je važno, jer živimo u vremenu modernih tehnologija, ali eto i mi smo jedni od tih koji su uvijek u službi tradicije i kulture. Folklor nas uči druženju što donosi zajednica, a kod harmoničnost, jer djelujmo kao jedna porodica“, rekla je Radmilović.
KUD “Zelengora” često je učesnik, a nerijetko i organizator humaniratarnih koncerta, gdje nastupaju sve sekcije društva.
