Sve što treba da znamo o odnosu policije, medija i javnosti, pokazao je događaj u selu Zovi Do. Osim “provalnika”, stradalo je i pravovremeno izvještavanje.
Zato i ne može da čudi to što je jedan medij izvijestio o ubistvu prije nego što se ono, prema policijskom izvještaju, zaista i dogodilo.
Naime, ATV je u 23:08 javio da je ubijeno lice koje je pucalo iz napuštene kuće, dok se, prema izvještaju iz Policijske uprave (PU) Trebinje, to dogodilo dva minuta poslije.
Jasno je da se tako nesto dešava kada novinari trče za ekskluzivom, a policija u ovakvim kriznim situacijama, kada javnost sa raznih strana preplavljuju brojne informacije, kasni sa zvaničnim podacima.
Novinari su sinoć zvaničnu potvrdu da je ubijeno lice koje je pucalo na policijske službenike iz napuštene kuće u selu Zovi Do dobili u 23 i 37 časova.
Iako su ovaj put iz PU Trebinje bili daleko ažurnuji nego prije nekoliko mjeseci kada je maloljetnik navodno planirao napad na trebinjsaku srednju školu, čini se da su još daleko od toga da kontrolišu situaciju i djeluju proaktivno.
Umjesto da prva informacija medijima bude iz policije, njihova prva reakcija je bila da ne treba ništa da se objavljuje i da se vjerovatno neće oglašavati prije jutra.
U nastojanju da izvjeste prvi, novinari se okreću informaciji sa terena, od mještana što, naravno, otvara prostor za poluinformacije, dezinformacije, pa i za širenje panike.
Ni konferencija za medije, 12 sati nakon događaja, nije javnosti ulila povjerenje.
Mnogo je nepoznanica za naše organe reda iz čega građani mogu da zaključe da je njihova briga za bezbjednost, pored takve policije, potpuno opravdana.
Ono što takođe može da se konstatuje da je Policijska uprava Trebinje, što se tiče odnosa sa medijima i odnosa prema javnosti, za Okružno javno tužilaštvo u Trebinju ( za sada) nedostižni ideal.
Dok policija koliko-toliko nastoji da drži kontrolu u svojim rukama, makar da reaguje post festum, iz Tužilaštva pribjegavaju taktici: pravićemo se mrtvi dok sve ne prođe.