U trebinjskom Domu mladih na pozornici se večeras igrao život. Bez velikih scenografija i profesionalnih glumaca, ali sa mnogo iskrenih emocija, o vršnjačkom nasilju, koje se nerijetko prikriva, kroz glumu su govorili učenici Centra srednjih škola.
Predstava „U mreži tišine“ premijerno je izvedena osnovcima s porukom da oni mogu mijenjati svijet na bolje.
“Cilj ove predstave, ali i uopšte našeg rada sa učenicima jeste da im pokažemo da možemo drugačije, da su oni budućnost ovog društva i da mogu da grade sistem vrijednosti koji će biti dostojniji čovjeka, da se naučimo ogovornosti prema sebi i prema drugima”, rekla nam je profesorica Pravoslavne vjeronauke Ivana Hrnjez, koja je odgovorna za tekst i režiju predstave.
Reakcija nije izostala – osnovci u likovima prepoznali i svoje drugare
Na sceni se večeras našlo šesnaest učenika, od prvog do četvrtog razreda srednje škole. Kroz glumu su govorili o različitim oblicima nasilja – od verbalnog i fizičkog do onog najpodmuklijeg, internet nasilja.
Iako većina njih nema glumačkog iskustva, publika je s nestrpljenjem očekivala nastavak priče. U kratkim pauzama između scena među osnovcima su se mogli čuti komentari da se slične situacije dešavaju i kod njih. Pojedini osnovci, kako smo čuli kroz šapat, su među likovima prepoznali osobine svojih vršnjaka.
Upravo ta reakcija publike pokazala je koliko je tema bliska mladima.
Predstava je tražila i interakciju sa publikom, a to je, kako kažu srednjoškolci, bio i najveći izazov pošto na probama nisu mogli znati kako će osnovci reagovati, hoće li govoriti ili će sve posmatrati sa distance.
Za Dušana Sušića, učenika prvog razreda medicinske škole, izlazak na scenu i pričanje tako o vršnjačkom nasilju bilo je mnogo više od običnog nastupa.
„To je tema kojom bi trebalo mnogo više da se bavimo, jer je vršnjačko nasilje jedan od najvećih problema u školama“, kaže Dušan, ističući da ga je posebno obradovala reakcija publike.
„Dok sam bio na sceni osjećala se komunikacija sa publikom. Vidjelo se da razumiju šta želimo da kažemo i to mi je bilo najvažnije“, rekao je Dušan.
Sličan utisak nosi i Marija Krivokapić, učenica drugog razreda Medicinske škole. Kaže da je na početku sve djelovalo kao zanimljiv školski projekat, ali da su tokom rada shvatili koliko je tema ozbiljna i bliska njihovoj generaciji.
„Iako većina nas nema iskustva sa glumom, nekako smo se svi povezali kroz predstavu. Što smo više radili, više smo osjećali koliko je važno da se o ovome govori“, priča nam Marija.
Saosjećanje publike osvojio lik djevojke koja je trpila nasilje
Posebnu emociju publici prenijela je i Hristina Šakota, učenica drugog razreda Medicinske škole, koja je igrala djevojčicu nad kojom se vrši nasilje.
“Jadna”, “Šta će”, “Bezobrazni su, žao mi je nju” – neki su od komentara osnovaca koje smo tokom predstave mogli čuti, a odnosili su se na Hristinin lik.
„Nije mi bilo teško da se uživim u ulogu jer su ovo svakodnevne situacije. Svi smo nešto slično doživjeli ili vidjeli oko sebe“, ističe Hristina i dodaje da je tokom rada na predstavi shvatila koliko je važno da djeca o nasilju govore na vrijeme.
„Važno je da djeca shvate da treba da kažu odraslima šta god da se desi i da ne zadržavaju to u sebi. Na sceni smo pokazali kako izgleda kada roditelji ne slušaju ili nemaju vremena da primijete šta se dešava njihovom djetetu“, rekla nam je Hristina koju je takođe pozitivno iznenadila reakcija osnovaca, pošto se pribojavala da će zbog stida možda ostati bez reakcije.
Predstava je nastala u okviru projekta Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Republičkog pedagoškog zavoda pod nazivom „Slušajte šta vam djeca ne govore“.
Torta i pjesma za kraj
Po završetku predstave jedna od učesnica, kojoj je danas 17. rođendan, dobila je posebno iznenađenje – tortu i rođendansku pjesmu, koju je horski pjevala publika.
Sigurni smo da će učenica ovaj rođendan dugo pamtiti, a nadamo se da će i poruke predstave probuditi odgovornost kod osnovaca, makar onih koji su večeras prisustvovali premijeri predstave.