Potraga za rješenjem problema sa kožom Trebinjku Miroslavu Vučurević odvela je u svijet prirodne kozmetike, a ono što je počelo kao lična potreba, vremenom je preraslo u mali porodični biznis.
Dugogodišnji problemi sa kožom, aknama i skrivanjem tijela, Miroslavu su podstakli da pomoć potraži u prirodnim preparatima. Tako iz lične potrebe, bez biznis plana i poslovne ideje, nastaje „Julija“ – mali porodični biznis koji proizvodi prirodne sapune, kreme i ulja za lice.
Kada se odlučila za prirodnu kozmetiku u moru različitih proizvoda, kako nam priča naša sagovornica, teško je bilo znati kome vjerovati i šta zaista koristi.
„Tražila sam prirodne proizvode, ali kako je ponuda bila velika nisam znala od koga mogu da kupim, ko šta provjereno stavlja, pa sam se zainteresovala da naučim da pravim sapune, prvo zbog sebe“, prisjeća se Miroslavka početka svog puta.
Tako je prije šest godina počela da se edukuje o prirodnoj kozmetici. Naučila je da pravi sapune, kreme i maske za lice, ali su upravo prirodni sapuni bili njen prvi i glavni proizvod.
„Na početku mi je bio veliki ulog da krenem i sa sapunima, i kremama, i maskama za lice“, priča naša sagovornica kojoj će kasnije nagrada iz gradskog programa za inovativne ideje i finansijska podrška koja je uz nju uslijedila otvoriti put ka proširenju proizvodnje.
Od prvog sapuna do male radionice prirodne kozmetike
Ona nije ostala na prvobitnoj edukaciji. Kako je raslo njeno znanje, tako se širio i asortiman „Julijinih“ proizvoda.
„Na početku sam pravila jednu, dvije kreme, a na kraju je proizvodnja došla do nekih desetak vrsta. I danas ih pravim toliko, malo proširim, malo smanjim, zavisi šta kome treba. Ipak, konstantno ide nekih pet do šest vrsta krema i ulje za lice. Ostalo uglavnom pravim po potrebi“, objašnjava Miroslavka.
Njene kreme bazirane su na nerafiniranim, odnosno hladno cijeđenim uljima, hidrolatima i čistim eteričnim uljima. Pravi ih, kako nam priča, prema različitim tipovima kože.
No, kada je riječ o korištenju prirodne kozmetike, iz iskustva naglašava da je potrebno vrijeme.
„Kada se krene sa upotrebom prirodnih sapuna, može čovjeku da izgleda da mu je koža suvlja nego što je bila. Ali prosto treba dati vremena, nekih mjesec dana, da se čovjek privikne“, priča naša sagovornica.
Od ulja do gotovog sapuna – do konačnog proizvoda prođe i četrdesetak dana
U radionici Trebinjke gotovo sve kreme i ulja nastaju po narudžbi, dok police krase sapuni kojima je potrebno vremena da se osuše.
„Od momenta kada ih napravim, nakon 24 do 48 sati mogu da ih izvadim iz kalupa. Po potrebi ih siječem ako su u obliku pravougaonika, a nakon toga period sušenja traje od 30 do 40 dana. Tek poslije toga je sapun spreman za upotrebu“, ističe Miroslava.
U jedan sapun, kako pojašnjava, ulaze četiri do pet vrsta ulja ili putera, ali i voda, odnosno destilovana voda ili čaj, u zavisnosti od recepture.
Za nju, međutim, nije važan samo proces proizvodnje. Važno joj je i ono što svaki proizvod povezuje sa rodnim krajem.
Hercegovina kao baza i inspiracija
Nazivu „Julija“ kumovao je njen prijatelj, ali je i u Novom Sadu, odakle je sve poteklo, željela da u svoje proizvode utka i dio Hercegovine.
U proizvodima koristi biljke karakteristične za Hercegovinu – lavandu, žalfiju i smilje, ali i čajeve koje nabavlja od ljudi koji ih sami uzgajaju.
„Obično jesu naši mirisi lavanda, žalfija i sve te biljke koje su kod nas prepoznatljive. Isto tako, što se tiče čajeva koje stavljam u sapune, obično su to proizvodi ljudi koji ih sami uzgajaju“, priča nam sagovornica dodajući da lavandu sama suši i koristi za pravljenje čaja koji dodaje u sapune.
Tako svaki proizvod, osim prirodnih sastojaka, nosi i dio priče o Hercegovini. Od prvobitne ideje da sve miriše na Hercegovinu naša sagovornica je na kratko odustala zbog dječijih želja za drugačijim mirisima. U njenoj ponudi našli su se i sapuni sa mirisom jabuke i maline.
Od hobija do dodatnog posla
Diplomirala je agroekonomiju, a kada završi svoj kancelarijski posao, u radionici je čeka hobi koji joj donosi odmor i opuštanje uz ono što voli.
„Danas mi je ovo dodatni posao, ali sam najsrećnija kada ga radim. Radim lagano, bez stresa, pritiska i nervoze. To je neko vrijeme za mene, kada stvaram i odmaram“, kaže Miroslavka.
Dvije žene iza finalnog proizvoda u rukama kupaca
Iako je u čitavu priču oko stvaranja „Julije“ i pravljenja svih proizvoda uključena samo naša sagovornica, značajna joj je i majčina pomoć. Ona, kako nam priča, pomaže na kraju procesa, kada proizvod treba upakovati za kupce.
Potvrdu kvaliteta svog rada, naša sagovornica dobija i u redovnoj kontroli kvaliteta.
„Što se tiče mjerenja pH vrijednosti, imamo trakice za mjerenje pH vrijednosti, a što se tiče samih sapuna i krema, to se kontroliše preko Hercegovačke kuće, gdje se, između ostalog, mogu i kupiti moji proizvodi. Oni rade redovne kontrole“, objašnjava naša sagovornica.
Za Miroslavu je najveća potvrda vrijednosti njenog rada to što joj se kupci vraćaju. Ali ipak, „Julija“ je za nju i dalje, prije svega, priča koja je počela iz lične potrebe.
„Voljela bih da ljudi probaju prirodne proizvode i budu istrajni. Nije važno da li će to biti moji ili proizvodi nekog drugog proizvođača, važno je da pronađu ono što njihovoj koži odgovara“, poručuje za kraj razgovora naša sagovornica.