Politički i medijski botovi sve su češća pojava u onlajn sferi. Njihov zadatak je jednostavan – nekritičko i svesrdno podržavanje određene političke opcije, i uglavnom površno napadanje i kritika političkih oponenata.
Poznato je da je u pitanju organizovana i instruisana aktivnost na internetu, a sve pod krinkom običnih komentara građana, čitalaca.
Ima i onih koji ponavljanjem botovskih fraza izražavaju vlastito (ne)zadovoljstvo. Dok su ranije za to služili zidovi na javnim površinama, danas su najčešća platforma društvene mreže i internet portali.[stextbox id='naslov’ caption='Šta je bot?’] Bot je izvedenica od engleske riječi “robot” i predstavlja asocijaciju ka biću koje nema svoj identitet i svoju volju. Ova izvedenica je najčešće korištena u gejming industriji, gdje se ovaj naziv upotrebljavao pežorativno kao osoba koja obavlja određene aktivnosti automatski, bez mnogo razmišljanja i ulaganja napora.[/stextbox]
Na političkoj sceni BiH u pitanju su stranački kadrovi koji, ukoliko su organizovani, za određene naknade, komentarišu objave na internet portalima i društvenim mrežama.
Samo u Trebinju, u kome je veliki broj portala, botovi su svakodnevno aktivni. Lajkuju, komentarišu, šeruju, navijaju, mrze, prozivaju, veličaju… Ova pojava u izbornoj godini posebno je rasprostranjena, a ekspanziju doživljava u izbornoj kampanji.
Botovi se često javljaju pod pseudonimom, ali su to i oni koji svesrdno i nekritički prihvataju određene ideje i takve plasiraju na društvenim mrežama i pod svojim imenom i prezimenom.
Botovi su, na primjer, svi vaši fejsbuk, tviter ili instagram prijatelji koji ne preskaču da na svom profilu podijele i komentarišu objavu svog politički nadređenog, ne obazirući se na njen sadržaj. No, pitanje je koliko su botovi zaista moćno oružje u političkoj propagandi, mogu li uticati na formiranje stavova javnog mnjenja ili samo služe za potvrđivanje već poznatih.
Komunikolog Borislav Vukojević smatra da botovi najčešće ponavljaju poznate stavove i da ponavljanjima nastoje da dobiju željenu reakciju. Smatra da je podijeljeno bh. društvo vrlo pogodno tlo za botovske aktivnosti, te da, što je politička i javna komunikacija na nižem nivou i što je društvo nerazvijenije, to je organizacijama lakše da animiraju botove.
„Botovi najčešće imaju uticaja na potvrđivanje već formiranih stavova, dok kod drugih izazivaju negativne emocije ili potpuno ignorisanje. Neko ko je pristalica jedne političke opcije će svojim ponašanjem u onlajn sferi stvoriti “stvarnost” putem algoritama (društvenih mreža) koja odgovara njegovim/njenim idejama. Tada botovi imaju uticaj pojačavanja ili skretanja pažnje“, pojašnjava Vukojević, te preporučuje da se sa botovima ne treba raspravljati.
„Velika većina njih shvata šta vi govorite, možda se i slaže sa tim, ali zbog svojih namjera želi nastaviti sa drugačijim ponašanjem“, uvjeren je Vukojević.
Naglašava da je bitno razdvojiti dvije osnovne vrste botova.
„Prva, ljudi koji zbog svog karaktera postaju botovi, a da to i ne znaju niti planiraju i druga, ljudi koji postaju botovi po nalogu, najčešće zbog neke lične koristi (posao, novac, reputacija). Budući da je druga vrsta učestalija, moram još jednom skrenuti pažnju da se većina botova ne slaže sa stavovima koje iznose, ali nastavljaju sa aktivnostima zbog neke koristi“, objašnjava naš sagovornik.
Onlajn mediji pogodni za botove
Pojedini portali ciljano ostavljaju čitaocima nekontrolisanu mogućnost komentarisanja kako bi se botovi i oni koji su spremni da ulaze u raspravu sa njima što češće vraćali sadržaju objavljenom na tom portalu. Vlasniku portala rastu posjete, a besposleni komentatori imaju osjećaj da su svojim komentarom nešto učinili.
Dilema je, smatra naš sagovornik, kako se mediji trebaju boriti protiv botova.
Vukojević ističe da za tako nešto nema jednostavnog lijeka, već je u pitanju dugotrajan proces koji podrazumijeva moralnu, političku, medijsku i društvenu reformu.
„To je jako teško pitanje. Zavisi od konteksta komentara botova. Ukoliko oni nemaju govor mržnje, necivilizovan govor, ne možemo reći da je opravdano brisati njihove komentare. S druge strane, ako pozivaju na nasilje, huškaju, provociraju – onda se takav govor treba sankcionisati brisanjem i upozorenjem korisniku. Kod nas još uvijek ne postoji zakonodavni okvir koji bi sankcionisao medije koji sami kreiraju botove, pale ih i huškaju komentarima”, ističe on.
Medijski i informaciono pismene osobe, naglašava Vukojević, vrlo lako mogu prepoznati bota.
„Botovi su iznadprosječno aktivni i glasni, te koriste šablonske izraze i objave koje se lako mogu primijetiti. Takođe, treba razlikovati klasičnog bota i botovsko ponašanje – određene osobe na internetu, kada okolnosti to dozvole, preuzimaju dio ponašanja bota (ponavljanje, izazivanje reakcije, netolerancija)“, zaključuje naš sagovornik.
Za pojedine botove koji se kriju iza lažnih profila, trebinjska javnost zna o kome se radi, ali zbog izostanka zvanične potvrde nismo u prilici da objavimo njihova imena. Prema našim saznanjima, neki od vođa botovskih grupa na društvenim mrežama, nakon proteklih izbora nagrađeni su radnim mjestima u pojedinim javnim preduzećima.
Pregledom komentara na trebinjskim portalima prilično je lako zaključiti iza kojih profila stoje botovi. Neki od njih su Olga Šišić, Miloš Knežević i Miladin Vujović, koji redovno pišu hvalospjeve o jednoj političkoj opciji, krijući se iza lažnih imena. Uočljivo je da ukoliko im neko oponira, ne prezaju da iznose i stavljaju u negativan kontekst detalje iz privatnog života osobe koja im se suprotstavila.
Političke partije: Ne angažujemo botove
Javna je tajna da skoro sve političke partije, u većoj ili manjoj mjeri, koriste botovske aktivnosti, no, priznanja za to, nema.
Iz trebinjskog SNSD-a na naš upit o angažovanju botova nisu odgovorili. Mara Brčić iz trebinjskog SNSD-a, sa kojom smo neformalno razgovarali, rekla nam je da nam vrlo vjerovatno iz ove stranke neće odgovoriti zato što “SNSD ne angažuje botove”.
Na upit “Direkta” da li angažuju botove, SDS odgovara odrično. Angažovanje botova, za njih je, uvjeravaju, podmuklo, nemoralno i nečasno.
“Gradski odbor SDS-a u Trebinju nikada nije angažovao botove. I te kako smo svjesni njihovog uticaja na javno mnjenje, pogotovo na mlađu populaciju koja je angažovana na društvenim mrežama. Ovaj, zaista amoralan, vid političke borbe odigrao je značajnu ulogu, prvo kod vladajućih garnitura u Srbiji, a i kod nas u posljednjih 7-8 godina. Primjećujemo, ipak, da taj uticaj polako slabi, jer su dobrim dijelom provaljeni, odnosno, prepoznati botovi vladajuće stranke. Neki se sami odaju, neki se odaju svojom nepismenošću, primitivizmom, bahatošću i bezidejnošću kada treba da hvale svog vođu ili neki njegov postupak”, kazali su u trebinjskom SDS-u.
Iz PDP-a stigao je sličan odgovor.
“Partija demokratskog progresa u Trebinju smatra da pojava botova naraušava osnovna moralana načela i na sve načine narušava realno i objektivno kreiranje javnoga mnjenja, pa mi ne učestvujemo u angažovanju istih”, kazali su u ovoj partiji.
U Srbiji se od 2014. godine na portalu deklaracija.net može naći Deklaracija o poštovanju internet sloboda u političkoj komunikaciji u kojoj se apeluje na političke stranke koje unajmljuju aktiviste za promovisanje ideja na internetu, da je neophodno da njihove troškove i druge vrste beneficija koje im nude, transparentno prikažu u okviru Izvještaja o troškovima političkih aktivnosti u toku izborne kampanje, u skladu sa Zakonom o finansiranju političkih aktivnosti. Potpisnici deklaracije su novinarska udruženja, mediji i novinari u Srbiji. Nešto slično još uvijek ne postoji u BiH iako su partije po zakonu dužne da u izvještajima o troškovima navode sve aktivnosti.