Od dva kotla, uz pomoć koga se griju tri srednje škole u Trebinju, jedan je od prošle sedmice u kvaru. Zato su učenici prvog dana drugog polugodišta bili u hladnim učionicama. Danas su učionice malo toplije i stanje, makar je takav stav uprava ovdašnjih srednjih škola, nije alarmantno.
Ukoliko, pogotovo u jutarnjim časovima, temperature budu niže, razmišljaju i o dodatnim grejnim tijelima. O skraćivanju časova ili obustavi nastave, međutim, nema ni govora.
Nezvanično, učenici su se žalili da im je hladno u školi, a žalili su se i neki roditelji. No, zvaničnih pritužbi direktorima do danas nije bilo.
Jedna majka učenice Centra srednjih škola ispričala je Direktu da joj je ćerka u ponedjeljak rekla kako je u školi toliko hladno da uopšte ne može da funkcioniše.
“Škola nam o tome nije dala uopšte nikakvu informaciju. Ne znam kakva je komunikacija druge djece sa svojim roditeljima, ali ja sam zabrinuta zbog ove situacije, koja uopšte nije humana ni za djecu, ni za profesore”, kaže ona i dodaje da njena ćerka neće ići u školu dok problem sa grijanjem ne riješe.
Kaže i da je iznenađena time što uprava škole makar nije skratila trajanje časova.
Predsjednik Savjeta učenika Republike Srpske Pavle Palikuća kaže da su učenici imali primjedbe međusobno, ali da zvaničnu žalbu ili zahtjev nisu uputili Savjetu učenika.
„Prvi dan drugog polugodišta nam je bilo hladno, odnosno grijanje nije radilo. Moramo da razumijemo, preko raspusta se škola nije grijala. Ja sam razgovarao s upravom škole (Tehničke škole, prim. aut.) i oni to rješavaju… Mi nastavljamo da radimo, danas je prijatnije i radimo bez jakni… Ukoliko se bilo kakav zahtjev uputi Savjetu učenika mi ćemo tražiti to od uprave škole dok se problem ne riješi“, kaže Palikuća.

Bovan: U školi je prijatno
U srednjim školama u Trebinju je, uprkos svemu, prijatno, a problem sa grijanjem biće riješen za sedmicu dana, uvjerava Nebojša Bovan, predsjednik Aktiva direktora srednjih škola hercegovačke regije.
Problem ne može biti prije riješen, jer u Trebinju nema radnika koji su specijalizovani za popravke te vrste. Zato su pomoć potražili od jedne sarajevske firme i, prema Bovanovim riječima, njihovi radnici će doći za „sedam-osam dana“.
Najgore je bilo, kaže on, prvog dana nakon raspusta, jer se u periodu zimskog odmora škola nije grijala, pa su se i zidovi bili ohladili.
„Mi smo uz velike napore naših ložača sada uspjeli da uspostavimo koliko-toliko optimalnu temperaturu. Oni u ovom jednom kotlu lože 24 sata dnevno. Ja mogu reći da je danas potpuno optimalno za funkcionisanje. Ja sam u kancelariji bez dogrijavanja i mogu da radim posao“, rekao je Bovan.

Temperaturu u učionicama nisu mjerili, ali kažu da je prijatno i da učenici na nastavi ne sjede u jaknama. Bude li drugačije, alternativnih rješenja imaju, ali nastava neće biti skraćena.
„U slučaju da se ne može postići odgovarajuća temperatura, mi možemo da idemo sa nekim varijantama dogrijavanja. Imamo nekoliko TA peći koje bismo mogli pustiti u pogon, a mogu se nabaviti i određena grejna tijela. Nadam se da neće do toga doći“, ističe Bovan.

Jedini kotao, u kome se vatra nije gasila od nedjelje, u funkciji će biti 24 časa.
O svemu je obaviješteno i resorno ministarstvo, ali uprave škole nisu smatrale da o problemu grijanja treba da obavijeste roditelje.
„Na moju adresu nije pristigla nijedna žalba roditelja što se tiče temperature“, jasan je Bovan.
Bovanov stav dijeli i direktor trebinjske Gimnazije Dobroslav Slijepčević. Napominje da je popravka nužna i da mora da se desi što prije.
„Svima nam je neprijatno zbog ove situacije. Trenutno se loži 24 sata dnevno. Grijemo se na jedan kotao. Ne da se ne grije, ali nije ni onako dobro kako smo navikli. Očekivanja su bila da ćemo bolje moći da zagrijemo sa ovim jednim kotlom, ako ga upregnemo više“, kaže Slijepčević.

Za dobar sistem grijanja i hlađena potrebno više od milion maraka
Nebojša Bovan je napomenuo da je sistem grijanja u srednjim školama u Trebinju dotrajao i da je neophodna njegova zamjena.
Projekat, koji bi podrazumijevao prelazak na energetski efikasnije metode grijanja i hlađenja tri srednje škole, je spreman, kaže on, ali za njegovu realizaciju treba preko milion maraka.
„Mi smo u kontaktu i sa Gradskom upravom i sa gradskom Razvojnom agencijom i već smo imali neke razgovore. Češka ambasada je bila zainteresovana za određeno finansiranje energetske efikasnosti. Mi se trudimo da prezentujemo to što imamo“, zaključuje Bovan.
Mogu li nadležni da pronađu milion maraka za ulaganje u obrazovanje u Trebinju, u godinama kada samo kroz tendere za, na primjer promociju javnih preduzeća bez konkurencije, odlaze milioni, moglo bi biti samo pitanje postavljanja prioriteta.



