Nakon inicijative za uvođenje vjeronauke u srednje škole u Republici Srpskoj, koju je Srpska pravoslavna crkva uputila Ministarstvu prosvjete i kulture u Vladi RS, svoj glas protiv prvi su digli sociolozi sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci.

Podršku inicijativi za uvođenje vjeronauke u srednje škole dao je i predsjednik RS Milorad Dodik koji je kazao da nadležno ministarstvo već preduzima potrebne korake kako bi ovaj predmet bio uvršten u nastavni plan i program, za početak, svih gimnazija u RS.
Ova vijest polarizovala je javnost u RS. Dok jedni ne vide ništa sporno u tome da srednjoškolci u fazi svog najjačeg razvoja izučavaju vjeru kao nauku, drugi, pak, imaju mnogo zamjerki.
O ovome za „Direkt“ govori sociolog religije iz Banjaluke Duško Trninić. U intervjuu za naš portal, Trninić ističe da uvođenje vjeronauke u srednje škole predstavlja direktno miješanje crkve u obrazovni proces, te da narušava sekularne principe na kojima počiva naše društvo. Smatra da vjerske zajednice i institucije postavljaju uslove, a entitetski i državni službenici ih, radi svoje promocije, ispunjavaju.
– Saopštenjem za javnost banjalučki sociolozi poručili su da nisu saglasni sa uvođenjem vjeronauke u srednje škole u RS. Koje su Vaše glavne teze protiv ove inicijative Srpske pravoslavne crkve?
Htjeli smo podsjetiti javnost da je u crkvenoj nadležnosti izbor vjeroučitelja u osnovnim školama, gdje se već izvodi vjerska nastava, čime su procesi izbora i zapošljavanja nastavnog kadra van školske nadležnosti, te samim tim i netransparentni za roditelje. Zato smo i postavili pitanje nadležnim istitucijama – kako se to uklapa u odredbe Zakona o srednjem obrazovanju RS i podzakonske akte koje iz njega proizlaze i da li će se takva praksa nastaviti, ako se usvoji inicijativa SPC-a, i u srednjim školama? Pored navedenog, upitali smo predstavnike nadležnih institucija, prije svih Republičkog pedagoškog zavoda i Ministarstva prosvjete i kulture u Vladi RS, koji su to učinci i doprinosi izvođenja vjerske nastave u osnovnoškolskom-obrazovnom sistemu? Da li su rađene potrebne analize i monitoring ovakvog vida obrazovanja i ako jesu, tražimo da nas upoznaju sa razultatima. Da li je uopšte prethodno vođena stručna rasprava o ovoj temi, te ko su bili njeni učesnici? Da li su dostupni stavovi roditelja i učenika o vjerskoj nastavi u osnovnim školama i incijativi za uvođenje iste u srednje škole? Koje su to alternative ovakvom predmetu i da li su učenici i njihovi roditelji diskriminisani ako ne prihvataju ovakav vid vjerskog obrazovanja? Naše mišljenje ja da inicijativa SPC predstavlja direktno miješanje u obrazovni proces i da narušava sekularne principe na kojima počiva naše društvo.
– Šta bi, po Vašem mišljenju, bio realan doprinos vjeronauke u srednjim školama?
Mislim da ne možemo govoriti o doprinosima vjerske nastave u obrazovnom sistemu javnih škola, a naročito ako se takav vid nastave izvodi prema konfesionalnom medelu, to jest – učenju o i za vlastitu vjeru. Takođe, smatram da su nadležne institucije, a u prvom redu Republički pedagoški zavod i Ministarstvo prosvjete i kulture pri Vladi Republike Srpske, trebale ponuditi javnosti rezultate analiza i monitoringa vjerske nastave koja se već skoro 25 godina izvodi u osnovnim školama. U takvim analizama bilo bi poželjno da vidimo kakvi su stavovi učenika i njihovih roditelja o ovakvom vidu vjerske poduke. Bez takvih rezultata s pravom možemo reći kako je sam status vjerske nastave u sistemu osnovnih škola netransparentan i nedostupan sudu javnosti, kako one stručne, tako i onih koji su direktni učesnici obrazovnog procesa, a to su djeca i njihovi roditelji.
– Kako jedno vjero(učenje) može da utiče na srednjoškolce? Konkretno, u društvu kao što je bh, da li bi izučavanje samo jednog vjerskog opredjeljenja jačalo podjele i netoleranciju u ionako podijeljenoj državi?
Smatram da je zaista važno upoznavanje sa religijskim sadržajima i promovisanje religijske kulture, a na to nas obavezuju i preporuke Savjeta Evrope. Jedno takvo znanje je dio opšte kulture i mislim da bi trebalo svima biti dostupno. Međutim, naš sistem obrazovanja ne omogućava upoznavanje sa religijskim nasljeđem na takav način. Kod nas se učenici, kroz konfesionalni način organizovane vjerske poduke i nastave, prvenstveno uče vjeri, znači izgradnji vjerskog identiteta svojih roditelja, nažalost, i istitucija, koji su ih usmjerili na ovakav model vjerske nastave. Kao društvu koje je bilo, ali još uvijek jeste, opterećeno etničkim, kulturnim i religijskim razlikama, treba nam potpuno drugačiji pristup. Treba nam više znanja o drugim religijama, treba nam iskustvo razlike. Djecu trebamo naučiti da žive jedni sa drugima, a ne, kako je to sada slučaj, jednih pored drugih. Znači, više religijske kulture, a manje vjerske mobilizacije i homogenizacije.
– Na sastanku predsjednika RS i predstavnika SPC-a rečeno je da je cilj uvođenja vjesrke nastave u srednje škole, između ostalog, jačanje uticaja crkve u našem društvu. Koliki je i kakav, po Vašem mišljenju, uticaj crkve u našem društvu?
Mislim da je u Vašem pitanju već sadržan i odgovor. Ukoliko predsjednik entiteta i predstavnik Crkve odlučuju o obrazovnoj politici, a znamo da to nije u njihovoj nadležnosti, onda samo možemo zaključiti da vjerske zajednice i institucije postavljaju uslove, a entitetski i državni službenici ih, radi svoje promocije, ispunjavaju. Smatram da je incijativa SPC-a o uvođenju vjeronauke u sistem javnih škola, kao i ovakvi stavovi političara koji traže veći uticaj jedne određene vjerske zajednice u društvu, direktno podrivanje sekularno-laičkog uređenja društva. Javni prostor nam je svima zajednički, bez obzira na religijsku ili političku pripadnost.
– Smatrate li da je potez sa vjeronaukom, u stvari, jedan vid političke kampanje, budući da je predsjednik Dodik već rekao da je to skoro završena stvar, te da “nedostaju samo neka operativna pitanja”?
Mi smo stalno u kampanji. Nama je odavno, a kako bi to rekao jedan sociolog, politika postala sudbina. Ovakav odnos crkve i politike možemo posmatrati kao razmjenu simboličkog i kulturnog kapitala sa kapitalom političke moći i uticaja. Međutim, problem nastaje kad su predmet trgovine naša djeca i njihova budućnost. Mislim da smo svi u obavezi da djeci omogućimo kvalitetne uslove za život i obrazovanje kakvo imaju njihovi vršnjaci u razvijenim evropskim društvima.
– Saopštenje za javnost je samo početak borbe sociologa protiv ove inicijative. Kakve aktivnosti planirate u narednom periodu?
U narednom periodu koleginice i kolege sa Studijskog programa sociologije Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci planiraju sprovesti istraživanje stavova javnosti o statusu vjerske nastave u sistemu javnih škola, a rezultate koje dobijemo ponudićemo nadležnim institucijama zaduženim za kreiranje obrazovne politike.