Kad se spoje njena velika ljubav prema prirodi i kreativnost, nastaju ukrasni predmeti – suveniri koji svoje kupce nalaze od Banjaluke i Sarajeva do Dubrovnika i Kotora.
Piše: Marija Manojlović/Agroklub.ba
Lampioni sa smiljem, trebinjska kola i kolijevke sa sušenim cvijećem, pakovanja lavande u obliku šeširića – sve ovo prave vješte ruke Slavice Vuković iz Trebinja. Kad se spoje njena velika ljubav prema prirodi i biljkama i kreativnost, nastaju ukrasni predmeti – suveniri koji svoje kupce nalaze od Banjaluke i Sarajeva pa do Dubrovnika i Kotora.
Umjesto u vrećice, Slavica lavandu pakuje u obliku šeširića, u tri veličine. Prošle godine utrošila je 15 kilograma ove biljke praveći ih. Jedan kilogram je dovoljan za 220 do 300 komada, zavisi od veličine.
“Obično vidite lavandu pakovanu u kese. Ja to ne radim, već pravim ove šeširiće. Riječ je o prirodnom materijalu – juti. Ona ne može da miriše u sintetici ili plastici, samo u prirodnom materijalu. I miriše beskonačno. Ne može da izvjetri to ulje iz nje nikada. Takođe, pravim i u obliku srca. Pakovanje je važno. Evo na primjer, šeširić je jako interesantan, svečan. Koristim samo karton, jutu i to sjeme lavande. Nju nabavljam od jednog čovjeka iz Ljubinja, koji ima ogromno polje ove ljekovite vrste”, započinje svoju priču Slavica.
Oslanja se prije svega na svoju kreativnost. Ono što napravi rezultat je mašte i ideje, a ne kopija nečeg sličnog što je negdje vidjela. Tako je i sa ukrasnim predmetima koje pravi od jute u kombinaciji sa sušenim cvijećem.
“Kad je riječ o programu jute, to su suveniri koji su vezani za prošla vremena. Recimo kolijevka, zatim ikebanica sa suvim cvijećem. To je sve prirodno, iz brda ili dvorišta. To su biljke koje se suše, a ne može ni svaka da se suši. Sarađujem sa jednom ženom, ona meni zasadi cvijeće i onda ja to osušim i pravim razne vrste ukrasa za Božić, Vaskrs ili neki drugi praznik. Pravim ukrase u obliku knjige, kola našeg trebinjskog i raznih drugih oblika”, objašnjava ona.
I ulje i macerat od smilja
Kad je riječ o ukrasnim suvenirima, to su i razne vaze sa smiljem, a ono ubrano u trebinjskim brdima puno je kvalitetnije od plantažnog kaže naša sagovornica.
“Smilje je besmrtna biljka. Ja ga berem u brdu i kada još nije procvjetalo nego je i dalje u pupoljku. Donesem ga kući i ono samo procvjeta. Zna se da je u svijetu poznato ulje od smilja, od njega se prave pafemi. To je i lijepa i ljekovita biljna vrsta. Kad je ovako držiš u sobi, svaki put kad se uđe osjeti se miris. Smilje može sto godina tako stajati, recimo to kolo od njega, naravno, ako se ne slomije”, kaže naša sagovornica.
Sve je na početku bio samo hobi, onda se svidjelo ljudima pa je Slavica počela ozbiljnije da se bavi izradom ovih predmeta. Od nedavno je u penziji pa će, kako kaže, sada imati i više vremena. Od cvijeta pravi i macerat.
“Macerat ove biljke pravi se od domaćeg maslinovog ulja koje kupujem na Pelješcu, od čovjeka koji ga proizvodi u svom podrumu. U njemu se macerira cvijet smilja 40 dana. To mora biti na jakoj temperaturi, odnosno suncu. Na kraju se to ocijedi i dobiješ jedan lijek dobar za cijeli organizam – za želudac posebno, ali i za ten. Pravim ja i kapi od ive. Svi ti proizvodi su prošli kroz laboratoriju ovdje u Trebinju, testirani, što je i neophodno za prodaju u Hercegovačkoj kući. Macerat je dosta skup, ali i ima truda oko njega da se napravi, skupo je i ulje”, priča ova vrijedna žena.
Kod nas je pravi rasadnik ljekovitih vrsta
Njena ljubav prema prirodi i biljkama se ipak ne završava samo na tome. Često je možete vidjeti po trebinjskim brdima gdje bere ljekovito billje. Poznaje kaže 47 vrsta, a isto toliko pravi i vrsta čajeva. Travke bere i na Tjentištu, ali i crnogorskim planinama.
“Hercegovina je inače poznata po ljekovitim vrstama. To su prije svega kadulja, pelin (mada dosta ljudi i ne pravi razliku između njih), kantarion, majčina dušica, iva. To su uglavnom biljke koje berem na našim prostorima hercegovačkim – na Ublima i okolnim brdima koja su ih puna. Ima dosta kamilice, sporiša. Na Tjentištu uglavnom berem vrbicu. Riječ je o vrsti koje ima samo na Zelengori. To je najskuplja trava koju ja poznajem. Tražena je kao lijek za prostatu. Ona se ne može naći, recimo, na našoj pijaci nego samo u prodavnicama zdrave hrane. U Crnoj Gori na Vučevu berem divlji neven, od njega sa voskom pravim mast. To je dobro za rane i alergije”
Poznavanje ljekovitog bilja kaže duguje činjenici da ju je to uvijek interesovalo, ali i okruženju u kome je rasla i živjela.
“Ja sam kao dijete rasla uz majku koja je poznavala dobro vrste na prostorima odakle sam, a ja sam iz Foče. Od nje sam dosta naučila kao dijete. Onda sam se udala u Crnu Goru gdje je moja svekrva još jača bila u smislu njihovog boljeg poznavanja. Tako da sam spojila na određeni način ta dva znanja”, priča nam Slavica.
A znanja treba dosta – kako prepoznati biljku, kada je brati, kako sušiti i kako pakovati.
“Recimo, ako pakujem ivu, izvezem ručno sliku ove trave da ljudi vide kako ona izgleda. Sve to uradim da se vrećica može otpakovati da čovjek vidi šta je unutra pa opet zapakovati. Svaka biljka je posebna priča. Recimo, čaj od majčine dušice je poznat jer smiruje i bolji je od kamilice. Ona se jako malo suši, jer je tanka, kao dlaka. Nikakako je ne treba sušiti na suncu. Nijedna ljekovita biljka se ne suši na suncu. Na Čemernu berem preslicu, to je trava koja je jako dobra za bubrege. Ipak ima tu jedna opasnost. Postoji slična biljka koja je otrovna, samo je razlika u iglicama, kod preslice one su okrenute gore a kod otrovne prema zemlji”, navodi ova travarka.
Naša sagovornica je cijeli život, ističe, u ovoj priči ali ima pet godina kako joj se ozbiljnije posvetila. Misli da će sve ovo što radi prerasti u pravi biznis. Kada bi mu se čovjek posvetio na pravi način mogao bi biti i isplativ, ocjenjuje ona. Ne ide to tako brzo, ali ipak ide.