Nakon ubistva Elme Godinjak u Sarajevu, aktivistkinje i novinarke poručuju da institucije, mediji i javni govor snose odgovornost za atmosferu koja ne štiti žene.
U javnoj reakciji, više od trideset aktivistkinja i novinarki iz BiH upozorava na ozbiljne propuste sistema zaštite, neadekvatne mere poput retkog određivanja pritvora u slučajevima nasilja, ali i na štetne narative koji opravdavaju nasilnike. Poseban fokus stavljaju na odgovornost medija u kriznim situacijama.
Saopštenje prenosimo u celosti:
Femicid kao sistemski neuspjeh – odgovornost institucija, medija i javnog govora
Mi, neformalna grupa aktivistica i novinarki iz Bosne i Hercegovine, izjavljujemo iskreno
saučešće porodici žene ubijene u Sarajevu u petak, 1. maja 2026. godine i najoštrije osuđujemo
femicid – posljednji i najbrutalniji vid nasilja prema ženama, i neodgovorne reakcije medija i
javnosti.
Ovo nije još jedna “porodična tragedija”. Nije zločin iz „strasti”. Femicid je obrazac – posljedica
sistema koji ne štiti žene.
Ubistvo tokom brakorazvodne parnice nije izolovan slučaj. To je situacija visokog rizika od
ponavljanja prijetnji, odmazde i eskalacije nasilja. U takvim slučajevima najdjelotvornija mjera
zaštite je pritvor. Mjera koja se, nažalost, u slučajevima nasilja u porodici najrjeđe traži i izriče.
Svaka ubijena žena je dokaz da institucije nisu ozbiljno procijenile rizik.
Zahtijevamo da policija, tužilaštva, sudovi i centri za socijalni rad postupaju hitno, u skladu s
rizikom po život žena. Svaka neprocijenjena prijetnja, svaka olako shvaćena prijava i svako
odlaganje postupanja mogu imati nepopravljive posljedice.
Posebno upozoravamo na neodgovorno medijsko izvještavanje tokom potrage za naoružanim
počiniocem koji je bio u bijegu s djetetom.
Javnost ima pravo biti obaviještena o opasnosti, ali
policijske službe moraju jasno postaviti granice kriznog komuniciranja u posebno osjetljivim
slučajevima sa djecom. Objavljivanje lokacija i operativnih informacija u realnom vremenu može
dovesti do promjene ponašanja počinioca, ubrzati bijeg i direktno ugroziti djecu. Svaka greška
u izvještavanju može imati previsoku cijenu po život djeteta.
Informisanje javnosti treba biti zasnovano na sigurnosti, a ne senzacionalizmu, brzini i
klikovima.
Jednako opasan je i javni govor koji prati vijesti o femicidu.
Apelujemo na sve koji se ovim povodom oglašavaju — u medijima, javnim istupima,
komentarima na društvenim mrežama ili kroz pravno zastupanje — da se suzdrže od
romantiziranja nasilnika i njihovih motiva. Izjave poput “on ju je volio”, “nije bio nasilan u braku”,
“bio je dobar čovjek” ili “puklo mu je” nisu bezazlene. To nije mišljenje bez posljedica. Takvi
narativi potiču empatiju za nasilnika i stvaraju društvenu klimu u kojoj se odmazda normalizira, a
žene dodatno obeshrabruju da prijave nasilje.
Osobe koje komentarima na društvenim mrežama kontinuirano potiču razumijevanje za čin
ubistva i opravdavaju nasilnika, mogu se smatrati riziko-osobama.
Nijedna okolnost ne opravdava femicid. Nijedna emocija ne opravdava ubistvo. Nijedna javna
riječ ne smije služiti za relativizaciju nasilja prema ženama.
Žene koje trpe bilo kakvo nasilje podsjećamo na brojeve SOS telefona: 1265 u Federaciji BiH i
1264 u Republici Srpskoj.
Neformalnu grupu aktivistkinja i novinarki iz BiH čini viš od trideset osoba koje djeluju kroz medije i ženske nevladine organizacije oko zajedničke misije prevencije nasilja nad ženama, jačanje institucionalnog odgovora, boljeg medijskog izvještavanje i jačanja saradnje među saveznicama- novinarkama i aktvistkinjama.