Mila Pudar iz Nevesinja je dama koju Trebinjci već deset godina zatiču na pijaci u naselju Gorica. Vrijedna, pedantna i uvijek nasmijana gospođa svojom harizmom je privukla i nas. Ona je supruga, majka i primjer, kako se hrabro korača dalje i kada nam život pomrsi karte.
Sa njenim snovima se vrijeme malo poigralo. Kaže željela je da studira medicinu, ali 90-te godine i sve ono ružno što se tada dešavalo je prekinulo njene snove.
Zbog bombardovanja čak dva početka
Rat je Milu zatekao u Mostaru kao učenicu drugog razreda medicinske škole. Kaže morala se vratiti u Nevesinje i nastaviti školovanje u tekstilnoj školi, a uz to bila je primorana i da radi.
“U Nevesinjskom selu Bežđeđe, kako su na ratište otišli otac i oba brata, sa mamom i bakom sam uspjela da čuvam 140 ovaca i šest krava, jer smo se od toga školovali, braća, rodica i ja”, prisjeća se za “Direkt” Mila tadašnje borbe i kako su žene održale ognjište i othranile porodicu.
Nakon svega izvojevala je ona životnu pobjedu. Teške dane ostavilja iza sebe i s koferom i novim nadama odlazi u Beograd gdje zavšava Višu tekstilnu školu, jer, kako kaže, ništa drugo nije mogla sa trećim stepenom obrazovanja.
U Beogradu je dobila i posao kao inženjer tekstila i baš kada je pomislila da dolaze neki bolji dani, novo bombardovanje je ponovo za nju sve promijenilo. Kao bumerang vratio joj se odlazak i novi početak. Tako iz velikog grada ponovo dolazi u Hercegovinu.
Nakon godina manjih i većih uspjeha i padova sa suprugom se doselila u Trebinje gdje su napravili svoj dom.
Uprkos svim turbulentnim vremenima i neodsanjanim snovima, ipak joj je ostao osmjeh na licu i lijepa riječ uokvirena u ljubaznost, zbog čega joj se vjerovatno i vraćaju svi oni koji jednom posjete njen štand.
Iako nije ostvarila svoj san i obukla bijeli mantil ne krije ponos što su joj braća uspjela završiti fakultete, jedan je danas ugledni doktor, a drugi pravnik.
Ponosna je jer su joj i sinovi, možda baš tragom njenih snova, kao životni poziv izabrali medicinu.
„Oba sina su mi krenuli tim putem, jedan je u srednjoj medicinskoj školi, a drugi studira medicinu. Ja živim za to da ih iškolujem i onda će biti puno lakše i bolje“, priča nam ova ponosna majka i dodaje da je i njen otac imao iste želje, ali da je tada zlo vrijeme učinio svoje.
Iako naša sagovornica nije ostvarila srednjoškolske ambicije, uspjela je u ulozi majke.
[stextbox id='naslov’ caption='Sedmica Osmog marta na “Direktu”‘]Povodom Dana žena “Direkt” u fokus stavlja žene- one koje svojim postojanjem oplemenjuju i unapređuju sredinu u kojoj žive. Sedam dana solidarnosti, podrške, povezanosti i proslave.[/stextbox]
U sedmici kada se širom svijeta obilježava Dan žena pitali smo našu sagovornicu šta za nju predstavlja Osmi mart.
„Za mene je Osmi mart praznik, obilježim ga u krugu porodice. Napravi se malo bolji ručak, a dobijem i poklone od mojih muškaraca kao jedina žena u kući“, iskreno priča Mila i dodaje da bi nas Dan žena trebao podsjetiti da svaki dan malo više poštujemo žene.
„Jako smo opterećene s raznim stvarima i trebali bi muškarci malo više da povedu računa i da nas malo rasterete“, ističe naša sagovornica i dodaje da je više tereta na leđima žena, pošto su im uz posao većinom ostale i sve prijašnje, tradicionlne obaveze, što smatra da nije slučaj sa muškarcima.