Zemlja u kojoj, čini se, kamen najbolje rađa. U kojoj vas drača najmanje bode. Gdje je poskok domaća životinja. Gdje prošlost leleči s gusala. Zemlja duvana, škije, meda, smokava, dobrog vina, kadulje, sira iz mjeha, raštana. Ili, kako je pisao nobelovac Ivo Andrić, zemlja sa mnogo kamena, a malo svega ostalog. Ali to malo što rodi hranljivo je i plemenito i sa vodom i vazduhom daje zdrave i razumne ljude.

Pogledajte kako je novinarska ekipa RTS-ovog “Oko magazina” vidjela Popovo polje:

