U Federaciji Bosne i Hercegovine je na snazi novi Pravilnik o postupku i načinu provođenja procjene rizika za žrtve nasilja u porodici i nasilja prema ženama, koji je donijelo Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH.
Ovaj dokument donosi preciznije procedure i veću odgovornost institucija u lancu zaštite.
Cilj mu je unaprijediti preventivno djelovanje, ubrzati reakcije nadležnih tijela i spriječiti tragedije koje su, nažalost, u prošlosti u FBiH često bile posljedica propusta u sistemu.
Jedan od najmonstruoznijih i najsurovijih slučajeva femicida i porodičnog nasilja bilo je ubistvo Nizame Hećimović 2023. godine u Gradačcu.
Do danas niko iz policijskih struktura nije odgovarao za to što ova žrtva nije bila zaštićena, iako je policija bila prva u lancu odgovornih koji su je trebali spasiti.
Naprotiv, i dalje postoji niz nerazjašnjenih okolnosti koje upućuju na to da je policija u Gradačcu čak pomagala nasilniku, piše Raport.
Što znači procjena rizika
Prema novom Pravilniku, procjenu rizika ubuduće će provoditi kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno policijski službenici koji prvi dolaze u kontakt s prijavom nasilja.
Policajci koji dolaze na intervenciju po prijavi nasilja u porodici više neće svoj posao završavati samo evidentiranjem incidenta i prosljeđivanjem izvještaja nadležnom tužilaštvu.
Sada je propisano da su policijski službenici dužni odmah po saznanju za događaj pristupiti izradi procjene rizika, koristeći propisane obrasce i metodologiju.
Ako neko od njih bude štitio nasilnika, prema podacima iz obrasca, biće jasno ko je to učinio i zašto.
Procjenu rizika policija će provoditi u saradnji s centrima za socijalni rad, tužilaštvima, sudovima i sigurnim kućama, što bi trebalo osigurati koordiniran i brz odgovor na nasilje te učinkovitiju zaštitu žrtava.
Važno je da sve žrtve koje prijave nasilje ubuduće budu upoznate s novim Pravilnikom i da od policije očekuju veću zaštitu i konkretnije korake nego što je to dosad bio slučaj.
Procjena rizika, prema članku 5. Pravilnika, „predstavlja sistemski proces koji ima za cilj identifikaciju, analizu i ocjenu potencijalnih rizika i činilaca koji mogu dovesti do nasilja unutar porodice“.
U praksi to znači da institucije moraju sagledati sve okolnosti — od prethodnih prijetnji, posjedovanja oružja i psihičkog stanja počinitelja, do ranjivosti žrtve i mogućnosti ponavljanja nasilja.
Pravilnik jasno propisuje da se prilikom procjene razmatra, između ostalog, „posjeduje li počinitelj nasilja vatreno oružje, je li ranije činio nasilje, prijeti li fizičkim ozljeđivanjem, ubistvom ili samoubistvom, te doživljava li žrtva strah i kako sama procjenjuje rizik od ponavljanja nasilja“.
Novina koju Pravilnik donosi jeste obvezna reevaluacija ili ponovna procjena rizika svaki put kada se pojave nove informacije.
Članak 10. Pravilnika propisuje da „procjena rizika ne predstavlja jedinstven događaj“, već stalni proces koji se mora preispitivati nakon svakog novog incidenta ili promjene okolnosti.
Ovim se nastoji spriječiti da žrtve budu zaboravljene nakon prve reakcije policije te da sistem ostane aktivan sve dok postoji i najmanja prijetnja.
Obveza potpune zaštite žrtve
Iako Pravilnik ne predviđa pojedinačne kazne, jasno definiše institucionalnu odgovornost i obvezu koordinisanog djelovanja.
Svaka prijava nasilja sada mora rezultirati konkretnom procjenom rizika i planom zaštite, što uključuje i “privremeno izuzimanje vatrenog oružja”, ako se procijeni da počinilac predstavlja prijetnju.
Uz to, obrasci za procjenu rizika sada su standardizovani, što znači da će podaci biti sistematski evidentirani i dostupni svim subjektima zaštite, od policije i tužilaštva, do centara za socijalni rad.
Policajci će morati unositi u obrasce sve što navede žrtva i sve što uoče o počiniocu.
U zemlji u kojoj su slučajevi porodičnog nasilja sve učestaliji, ovaj pravilnik predstavlja važan iskorak ka efikasnijem sistemu prevencije i boljoj zaštiti žrtava.
Ostaje da praksa pokaže hoće li novi mehanizmi, počev od redovnih procjena, reevaluacije i obavezne saradnja institucija, zaista značiti i ono što žrtve najviše trebaju. A to su sigurnost i pravovremena zaštita.