Nemar ili nemoć u bosanskohercegovačkim porodilištima

Autor: Direkt Aktuelno Društvo
6 minuta čitanja

Nedavna smrt još jedne porodilje u BiH pokrenula je lavinu pitanja, osuda, strašnih priča, ali i zahtjeva za rješavanjem problema u porodilištima, koji je već dugo prisutan u BiH.

Piše: Ema Velić/DW

“Previjam se od bolova, za koje mi ‚sestrica’ na odjelu kaže da nisu stvarni. Doktor dobacuje ‘Ah evo one što voli doći malo ležati’, a ja, u strahu ne mogu više ni reagirati. Prije nego što sam izgubila svijest, čujem dvojicu doktora kako se prepiru. Jedan tvrdi da ću umrijeti ako ne odem na carski, a drugi da ne mogu tek tako na carski” – ovako počinje svoju priču Ivana iz Bihaća. Kaže da joj je prvi porod bio najstrašnije iskustvo, o čemu nerado priča. Ali, onda dodaje: „Sad je vrijeme!”.

Ivana je ipak rodila blizanke na carski rez. Liječnici su tu odluku donijeli tek kada je ostala paralizirana od bola i nakon što je ultrazvuk pokazao da jednoj od beba više ne kuca srce.

”Sjećam se da sam, nakon što sam se probudila poslije carskog reza, pitala za bebe. Samo su šutjeli”, priča dalje Ivana. Kaže da je jedna beba bila „dugo bez zraka” i da su ostale posljedice a da je druga prošla bolje. „Borimo se, živimo svaki dan s tom borbom, dišemo i molimo se. Sad se kajem što tad nismo nešto poduzeli, ali…”

Nedavna smrt mlade rodilje, Azre Bećirspahić i njezine bebe u kantonalnoj bolnici „Dr Irfan Ljubijankić” u Bihaću, ponukala je Ivanu da ispriča svoju priču. O ovom slučaju u bolnici ne žele govoriti. DW-u je rečeno samo da su slučaj predali nadležnim službama, a da „interno rade na poboljšanju uvjeta na odjelu ginekologije i primaljstva”.

Peticija bez odgovora

Udruga „Baby Steps” iz Sarajeva, koje se bavi pravima roditelja, budućih roditelja i djece podnijelo je peticiju Federalnom ministarstvu zdravlja i Ministarstvu zdravstva i socijalne politike RS, kojom apeliraju i zahtijevaju uvođenje boljih mehanizama prijave, dokazivanja i sankcioniranja korupcije u porodilištima.

”Međutim, još uvijek nismo dobili nikakav odgovor”, kaže Amila Tatarević, predsjednica udruge. Dodaje da su uz tu peticiju poslali i nekoliko zahtjeva, ali i da su predložili mjere koje bi mogle riješiti neke probleme za rodilje. „Ali, ni na to nismo još dobili ni odgovor niti reakciju”, ističe Tatarević.

Jedan od razloga za loše stanje u rodilištima je i korupcija. Tatarević kaže da žene većinom ne žele o tome pričati. Napominje da se slučajevi korupcije rijetko prijavljuju.„Žene ne žele pričati, jer se boje posljedica koje mogu imati sa sljedećom trudnoćom. Nemaju povjerenja u sustav”, kaže predsjednica Udruge „Baby Steps” i naglašava da kada se u obzir uzmu sve okolnosti „rodilja ne vidi nikakvog razloga da išta prijavljuje”.

Cilj: nulta stopa mortaliteta

Jedan od problema je taj i što rodilje često ne znaju svoja prava, ne pita ih se za pristanak u vezi bilo koje procedure.

No da kroz porođaj ne moraju više prolaziti same, u Unsko-sanskom kantonu, na temelju inicijative udruge “Glas žene” i skupštinske zastupnice Ilde Alibegović (Narod i pravda), rodilje će moći imati pratnju u rodilištu. U sklopu inicijative, podržana je i novčana pomoć odjelu ginekologije i primaljstva u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, od 100.000 KM za opremanje postojeće, ali i nove sale za porođaj, čime bi se stvorili bolji i kvalitetniji uvjeti za boravak rodilja.

”Nešto se mora mijenjati. Nama je cilj nulta stopa mortaliteta u rodilištima. A stanje pokazuje potpuno drugačiju sliku na terenu”, nastavlja Tatarević.

Zbog te „drugačije slike na terenu”, nakon što je 18.ožujka u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, preminula mlada rodilja Azra Bećirspahić i njena tek rođena beba, u tom gradu su organizirani prosvjedi, a Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona pokrenulo istragu. Obitelj preminule rodilje čeka rješenje ovog slučaja. No, o tome ne žele govoriti.

Ne postoji ni statistika u Bosni i Hercegovini, kojom bi se moglo pratiti stanje mortaliteta u bosanskohercegovačkim rodilištima.

“Nesavjesno pružanje liječničke pomoći”

Još jedan tragičan slučaj je smrt mlade rodilje iz Modriče. Toda Milanković je imala samo 21 godinu kada je njena smrt 2015. potresla javnost BiH. Nakon uredne trudnoće, navedeno je da je iskrvarila, nakon što se 16 sati mučila od bolova. Dr. Mirko Šaran osuđen je tek 2019. godine na dvije godine zatvora zbog kaznenog djela „nesavjesno pružanje liječničke pomoći”, a u vezi sa smrću rodilje. Tode više nema, a dr. Šaranu je prošle godine kazna smanjena na godinu dana zatvora. On trenutno obnaša funkciju direktora Doma zdravlja u Derventi.

Ivana iz Bihaća je imala malo više sreće, pa je preživjela. Odvela je svoje djevojčice daleko iz Bosne. Ne planira se vraćati, ne planira više rađati, ne može razmišljati o tom najsretnijem trenutku u životu, koji je dugo čekala.

“Preživjele smo”, kaže Ivana.

Ali, što je s onima koje nisu? Što je s onima koje tek planiraju obitelj? Kako vratiti povjerenje u sustav, liječnike, bolnice? Kako znati da nakon 9 mjeseci idete u rodilište kako bi donijeli novi život, a ne da idete u smrt?!, pitaju se danas mnoge žene u Bosni i Hercegovini.

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *