Milorad Kapor za “Direkt”: Ako se pokrenemo iz letargije, ima nade!

Autor: Direkt Aktuelno Intervju Kultura
8 minuta čitanja

Milorad Kapor, glumac sa diplomom dva fakulteta i pozorišnim stažom od dvadeset godina, koji je svoj talenat dokazao i u svjetskim filmskim produkcijama, ovih dana, kao i u vrijeme Miloševića, aktivni je učesnik protesta koji se protiv vlasti održavaju širom Srbije. Kapor, koji je po rođenju Beograđanin, a po ocu i majci Hercegovac, za “Direkt” priča kako se osjeća u svojoj zemlji danas, šta očekuje da će protesti donijeti građanima i kako vidi budućnost na ovim prostorima.

Razgovarala: Jelena Denda Borjan

Završili ste  dva fakulteta – Mašinski fakultet u Beogradu i Akademiju umjetnosti u Novom Sadu. Imate veoma uspješnu glumačku karijeru i, gledano sa strane, sve razloge da budete zadovoljni onim što ste do sada postigli. Ipak, kako se osjećate u Srbiji danas?

– Na ‘’mikroplanu’’ se osjećam odlično, imam divnu, zdravu porodicu na dobrom glasu, okružen sam prijateljima na koje sam ponosan, u poslu sam cijenjen, ali sam šire gledano jako nespokojan, jer živimo u državi koja srlja u apsolutnu propast.

Javno kritikujete loše postupke vlasti u Srbiji. Javno ste podržali i svog kolegu Željka Hubača kada je, kao uspješan direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu, smijenjen. Učesnik ste protesta u Beogradu “Jedan od pet miliona”. Kada su se protesti “preselili” i u Novi Sad, bili ste jedan od glavnih govornika na njemu. Koji su razlozi Vašeg nezadovoljstva? Ko su ljudi koji protestuju, ko je taj “jedan” od pet miliona, o čemu on razmišlja, kako se osjeća, šta želi, šta ne želi…?

– Pretpostavljam da nemamo dovoljno prostora u Vašem cijenjenom glasilu da bih pobrojao sve razloge svog nezadovoljstva. Od kako sam postao punoljetan i stekao pravo da glasam, na vlasti u Srbiji su bili pogrešni ljudi. Samo u jednom prekratkom periodu nade bile su,  nažalost, takve političke okolnosti da su oni koji su trebali da donesu boljitak morali biti u koaliciji sa kočničarima bilo kakvog napretka. Osnovni razlog nezadovoljstva sadašnjim trenutkom je da ovu vlast doživljavam kao političko krilo mafije i to više i očiglednije nego ikad. Većina tih divnih, časnih, neuplašenih, željnih slobode ljudi koji protestuju su, prije svega, jako oprezni i razočarani u sve bivše i sadašnje političke opcije koje su vladale ili participirale u vlasti. To su ljudi koji žele slobodu medija, sređene biračke spiskove, fer i poštene izbore, autonomnost i dignitet sudstva i obrazovnog sistema, borbu protiv partitokratije, stranačkog zapošljavanja, nepotizma, mir u zemlji i u regionu, donošenje i primjenu zakona o porijeklu imovine i lustraciju!

Sa protesta “1 od 5 miliona” (FOTO: Privatna arhiva)

Protesti su aktivni i u Banjaluci. Građani tamo traže da se razjasni ubistvo Davida Dragičevića. Jedan od protesta u Beogradu bio je posvećen Oliveru Ivanoviću čije ubistvo, takođe, nije razjašnjeno već godinu dana. Kako vidite te događaje? Ko je danas u BiH i Srbiji zaista zaštićen?

– Svakako da ta ubistva, a ima ih još, imaju veze sa vlašću ili sa ljudima bliskim vlastima. Da nije tako, počinioci bi već poodavno bili pred licem pravde, jer mi imamo jako sposobne pripadnike policije koji takve slučajeve jako lako rešavaju. U i oko vlasti su ljudi sa mnogo putera na glavi, međusobno su jako ucijenjeni i kada, da se poslužimo eufemizmom, počine nekakvu glupost, prinuđeni su da jedni druge štite, da ne bi ‘’iscurili’’ kojekakvi podaci. U takvoj kriminogenoj sredini najviše pati običan, mali čovjek koji je od države nezaštićen.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je izjavio da se “ljudi koji protestuju subotom u Beogradu i širom Srbije ne osjećaju dobro, uprkos svim realnim i objektivnim argumentima da se u Srbiji bolje živi”. Kako ovo komentarišete?

– To je samo bezuspješan pokušaj pacifikovanja opravdanog građanskog bunta. Taj čovjek, koji ima apsolutnu moć u Srbiji, a kakvu ni Tito, ni Milošević nisu imali, ima(o) je istorijsku mogućnost da napravi u Srbiji znatan boljitak. To nije iskoristio, po mom mišljenju zbog duboke psihološke dijagnoze i kompleksa vječitog potrčka pravosnažno osuđenog ratnog zločinca protiv čovječnosti, a možda i zato što mora da igra kako moćni ljudi iz sjenke sviraju, jer i o njemu imaju ‘’zanimljive’’ podatke.

Učestvovali ste i na protestima protiv režima Slobodana Miloševića 2000. godine. Šta ste tada očekivali, koja Vaša nadanja su se ostvarila, a šta Vas je iznenadilo? Koja su Vaša očekivanja od aktuelnih protesta u Srbiji?

– Prije svega, očekivao sam lustraciju, te zabranu političkog djelovanja svih stranaka koje su prouzrokovale, promovisale i pomagale građanski rat u bivšoj državi koji nas je sve uništio. Iznenadila me je strašna istina, koliko smo kao ljudi lako kvarljiva roba, lakoma, zavisna i samoživa. Protesti se sada već održavaju u više od 40 gradova u Srbiji, sa tendencijom daljeg porasta. Ja sam već zadovoljan, jer vidim da se ova siledžijska vlast uznemirila. E sad, kao i većina protestanata, zalažem se da ne bude po onoj narodnoj: ‘’Sjaši Kurta da uzjaše Murta’’. Živimo u takvoj državi da skoro pa sigurno ne može doći apsolutno čista, svima prihvatljiva i bezgrešna opcija. Ali neka bude dosta bolja od ove (što im uopšte neće biti teško), i neka bude prethodno sređenim sistemom lako smjenjiva. Kroz jedan ne kratak period, stanje u državi bi se dovelo na podnošljivu meru.

Kapor na protestima u Beogradu 2000. godine (FOTO: Privatna arhiva)

Stiče se utisak da nam se stalno ponavlja prošlost, da konstantno na vlasti imamo ljude koji loše upravljaju državom (i u Srbiji i u BiH). Gdje kao građani griješimo? Šta treba da učinimo da bi nam bilo bolje? Koliko ljudi zaista žele da im bude bolje?

– Ponavljanje istih pogrešaka dešava se ili nezreloj ili neinteligentnoj i neobrazovanoj sredini. Izaberite manje bolnu opciju. Jedan od osnovnih zadataka da bi nam bilo bolje jeste apsolutna transformacija službi državnih bezbjednosti, dovođenje novih ljudi bez ikakvog kontinuiteta sa prethodnima, otvaranje i stavljanje na uvid svih tajnih dosijea, nezavisnost sudstva, lustracija, donošenje i primjena zakona o porijeklu imovine te najveće moguće ulaganje u obrazovanje nacije.

Kakva budućnost čeka BiH i Srbiju? Kako vidite ove države u narednih pet-deset godina? Da li sebe vidite ovdje u budućnosti (pod kojim uslovima da, a pod kojim, eventualno, ne)?

– Bliža budućnost će i dalje biti teška. Ako se pokrenemo iz letargije i krenemo da se zajedno borimo protiv pošasti koje su se nadvile nad nama , a koje su u međusobnoj sprezi, ima nade! Sve što radim, radim koliko sam u mogućnosti da bi svima bilo bolje i ljepše. Ako taj moj i trud meni sličnih ljudi urodi plodom, gledamo se i dalje na ovim geografskim koordinatama, ali ako ne pobijedimo ove mafijaše kojima čim proviriš u džep, krenu da guraju iz svog sigurnog okruženja ratne barjake sirotinji u ruke, eto mene što dalje odavde.

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Skip to content