Riješen da istraje na putu kojim je krenuo, a koji je nepredvidiv, težak i opasan, predsjednik M. Dodik je organizovao i ove godine obilježavanje Dana Republike Srpske, svečanom akademijom, dodjelom odlikovanja, svečanim defileom kojim su svi marširali, koncertom, vatrometom.
Za Direkt piše: Stevo Inđić
Obilježavanje Dana RS uvijek osporava Sarajevo i međunarodni faktor koji smatra da je deo BiH stvarnosti. U tom varničenju, koji uglavnom uveća i motiviše srpski inat, realizuje se simbolika do nivoa da jedni druge malo naljute. Sve se to vremenom smiri, do novog obilježavanja, novih osporavanja i inata… Sam život je isti, tu pomaka nema, niti ima namjere da to neko mijenja.
U agilnom opravdavanju svojih poteza kao predsjednika RS, M. Dodik je bio i gost programa Ćirilica, u kojem je objasnio sve što je nejasno kad su u pitanju odnosi u BiH. Dio te priče je i izvijesni gospodin Osmica, koji je zbog zahtjeva napredovanja u političkoj karijeri u Sarajevu kupio diplomu o završenom fakultetu u neprijateljskoj Banjoj Luci, jer je Osmica predstavnik panislamske struje SDA!
Ovu aferu i otkriće objasnio je predsjednik Dodik u pomenutoj emisiji, naglašavajući, da je g. Osmica kupio diplomu zahvaljujući prodanim srpskim dušama iz Banje Luke, koji su na nekim funkcijama u Sarajevu.
Upitan od voditelja programa, šta se preduzima da se takvo krivično djelo sankcioniše, predsjednik Dodik je odgovorio: „Pa vi toga imate u Srbiji u svakom gradu, šta, ti ne znaš za to?“
Ovde treba da se zastane. Drugim riječima, Dodik ne misli da je kupovina diploma neki problem, da je to rasprostranjeno kao korona u piku, i u Srbiji i Republici Srpskoj. Ako u Srbiji niko ništa ne preduzima, zbog čega bi on preduzimao nešto u Republici Srpskoj.
Šta je za Dodika onda problem koji treba rješavati? U ovom slučaju ima poznate sve aktere krivičnog djela kupovina diplome – ko je kupio, gdje je kupio, ko je pomogao da se to obavi, ali je to za predsjednika bagatela.
Takav odnos prema realnosti jednog presjednika republike, makar bila i srpska, eliminiše ga iz bilo kakvog ozbiljnijeg društvenog i političkog rada. To bi tako bilo da se radi o normalnom, uređenom društvu. U normalnim zemljama to je ozbiljan kriminalni delikt koji traži reagovanje države. Ali ovo je zemlja gdje je sloboda više nego filozofska vrijednost, kako podviknu Dodik u govoru 9. januara. Zato smo mi, Mile Ronhilu, tu gdje smo!
Ali u ovom slučaju, baš takav odnos prema realnosti kvalifikuje Dodika, ni više ni manje nego kao projektanta i izvođača radova na otcjepljenju i stvaranju države Republike Srpske, te prisjedinjenju sa Republikom Srbijom. On sa takvim uživanjem izgovara riječ država, kao da zna o čemu se radi! Mile Ronhil pravi državu! Ako bude to pitanje rješavao kao kupovinu fakultetske diplome gospodina Osmice, mogao bi on nešto i sklepati.
Uvod u obilježavanje dana Republike Srpske predstavljala je proslava Božića, dana Hristovog rođenja. Teško je razumjeti, a još teže pristati i odobriti tolike izlive divljaštva u obilježavanju najvišeg hrišćanskog praznika. Zastrašujuće je koliko ljudi to odobrava!
Proslava Božića postala je rijaliti ritual. Lomače pred hramovima, ankerisanje i vozanje badnjaka na šlepreima i prikolicama okićeni balonima raznih boja, šljaštećim trakama, kojekavim privjescima koji jednostavno ne mogu da ukrase hrastovo drvo sa suvim lišćem boje rđe. Bibikanje kolona kamiona, šenlučenje gomile, ozbiljno postavlja pitanje, otkud potreba za tolikom bukom i agresijom pravoslavnih vijernika?
Ovo navodim kao ilustraciju omiljene predsjednikove pjesme, ”Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine”, što u praksi i potvrđujemo, pa onda otkud njegov onoliki gnjev na druge da nam disati ne daju? Pitamo li se mi kako je drugima, i onima iste vjere koji se stide božićnog divljanja koje izgleda upravo podržava predsjednik i SPC, i ovdje i preko Drine, koju još nismo popili? Najvažniji je INAT!
Siguran sam da je divljanje kamiondžija u centru Banje Luke na Badnji dan odobreno zviždukom Mile Dodika, a ne dozvolom nadležnog organa. Ko ima pravo da remeti javni red i mir bibikanjem stotina kamiona u centru grada?
Je li zato nama treba neka nova društvena tvorevina, ta samostalna država? Ko će živjeti u njoj? Brinu li Dodika oni koji u takvoj tvorevini ne žele da žive, koji su za više reda, pristojnosti, tolerancije, za više obzira prema drugom?!
Stavovi autora teksta ne odražavaju nužno uređivačku politiku redakcije Direkta.
Bravo Indjicu..