Prošlonedeljna štura vest iz policije da je u Nevesinju zaposleni krao robu i tako oštetio firmu za oko 20 hiljada maraka prošla je u javnosti potpuno nezapaženo. Ipak, nevesinjski slučaj u je mnogo više od krađe i, na neki način, predstavlja sliku naše stvarnosti u kojoj za poslovnu etiku nema mnogo prostora, a rodbinski odnosi ne moraju biti garant pouzdanosti.

U središtu storije su dve mesare- Pojužina i Stajić. Obe iz Nevesinja, mada sa radnjama i u okolnim mestima- prva u Trebinju i Širokom Brijegu, a druga u Gacku.
Priča počinje pre otprilike pet meseci kada, prema sumnjama oštećenog, njegov rođak, zaposlen kao poslovođa odlučuje da se upusti u krađu suhomesnatih proizvoda iz hladjače i da ih potom, po bagatelnim cenama, prodaje svom pašenogu- vlasniku mesare Stajić.
Možemo samo da nagađamo kako je tekao taj “poslovni” dogovor i zašto je poslovođi Pojužini bliži bio pašenog od rođaka. Ili je verovatnije da je uzrok bliskosti novčana korist.
Pojužina najpre i nije primetio da meso nestaje, pošto rade sa velikim količinama, a imao je i poverenja u radnike i poslovođu koji mu je rođak.
Međutim, krađa je potrajala, a čini se i povećala, pa je vlasnik uočio da nedostaje meso u vrednosti od nekoliko desetina hiljada maraka.
Pozvali smo oštećenog Georga Pojužinu koji je potvrdio da je slučaj prijavio i da očekuje da policija i pravosuđe urade svoj posao, ali nije želeo dalje da komentariše. Iz kratkog razgovora smo mogli da zaključimo da ga je sve ovo iznenadilo i razočaralo budući da živi u malom mestu gde se svi poznaju, a posebno što je u središtu svega njegov rođak.
Voleo bi da se ovo i ne pominje pošto želi da neprijatno iskustvo što pre zaboravi.
U policijskoj stanici u Nevesinju rade na dokumentovanju krivičnog dela, ali su u ovom slučaju i oni dovedeni u delikatnu poziciju. Naime, vlasnik mesare Stajić je ujedno i brat komandira stanice.
Čitajte još: Mesara “Stajić”- poslovođa je tvrdio da je slanina njegova