“Ja lično jako volim svoj posao, jako sam ponosna što sam medicinska sestra i kada bih se ponovo rodila opet bih bila medicinska sesta”, ovako za Direkt, povodom Međunarodnog dana medicinskih sestara, počinje razgovor Radosava Pištinjat medicinska sestra koja čak 44 godine radi ovaj humani posao.
Od 1981. godine svakodnevno oblači bijelu uniformu. Punih 38 godina je radila na internom odjeljenju, a danas je angažovana na patologiji. Kroz svoju karijeru prošla je sva bolnička odjeljenja. Pamti, kaže, i teža i jednostavnija vremena, ali ljubav prema poslu, kod nje, nikada nije jenjavala.
“Kad sam počinjala, nije bilo rukavica, braunila, pelena, katetera. Na internom odjeljenju smo imali možda desetak špriceva i igala koje smo oštrili pa sa njima radili”, prisjeća se ova dugogodišnja medicinska sestra vremena kada su i bez uslova imali veća primanja, poštovanje i kolegijalnost. Ono što se, kako ćemo vidjeti kroz razgovor, vremenom izgubilo.
Naša sagovornica poredi kako sada sestra, da bi dala injekciju, treba samo da uzme jednokratnu špricu i iglu, dok su ih ranije sestre morale pripremati za rad, a kako nisu postojale braunile pacijente su morale svaki put iznova da bodu.
Pamti i vrijeme kada je svega osam sestara brinulo o pacijentima smještenim na 40 kreveta tadašnjeg internog odjeljenja, uključujući i ambulantu. Danas je, kaže, osoblja više, ali su i zadaci složeniji.
“Dijagnostika je napredovala, ali papirologija nas sve više opterećuje”, priča nam Pištinjat.
Dodaje da su nekada bila bolja vremena i kada je u pitanju odnos međju ljudima. Smatra da je ranije u zdravstvu vladalo veće poštovanje među kolegama.
“Tada je bilo svima jednako. Znalo se da starija sestra izlazi iz smjene ide u prvu smjenu kada dođe mlađa sestra. Danas toga nema ide sve po nekakvim linijama. Imamo sestaru koja nikad nije radila u smjenama ona je odmah u prvoj, dok neke sestre u penziju odu iz smjene”, priča nam Pištinjat i dodaje da je sada među njima nezadovoljstvo mnogo veće nego ranije, kada su sestre morale da prođu sva odjeljenja kako bi naučile svoj posao.
Najveći problem mala primanja
No ipak nejednaki uslovi, ali ni loši međuljudski odnosi za našu sagovornicu nisu najveći problem, vjeruje da toga ima u svim kolektivima, ali ono što nju, ali i njene kolege, najviše muči su niska primanja i nepriznavanje njihovog obrazovanja.
“Svi mi radimo za platu. Velike su cijene, svaki dan se mijenjaju na gore, a plata je ista. Mi smo dobili neznatno povećanje u zadnjih par mjeseci. Sestre su dobile po 100 maraka od januarske plate, a ovih 10 posto koje trebamo dobiti od aprilske plate mi ćemo dobiti u junu kada primamo platu za četvrti mjesec”, priča Pištinjat i ponavlja da je sve to neznatno povećanje u odnosu na rast cijena.
Prema priči Radosave Pištinjat sestra iz prve smjene u trebinjskoj Bolnici, bez povećanja od 10 posto, ima oko 1 300 do 1 400 KM. Nešto veća su, kaže, primanja sestara u smjenama, zbog noćnog rada, kao i onim sa dužim radnim stažom.
“Sestre sa višom i visokom školom nam ne trebaju, nisu prepoznate”
Iako je uloga medicinskih sestara u zdravstvenom sistemu neprocjenjiva naša sagovornica smatra da je njihov rad nedovoljno priznat.
“Mi imamo više i visoke škole gdje sestre u zdravstvenom sistemu nisu prepoznate. Nema ih u sistematizaciji, dok ostali bilo koji fakultet da donesu imaju svoj koeficijent i veće plate. Što je nenormalno da u zdravstvenom sistemu sestre sa višom i visokom školom ne trebaju, jer nisu prepoznate” ističe Pištinjat.
Pojašnjava da kada priča o sestrama misli i na laborante i rendgen tehničare koji dijele iste problem.
“Tako imate školovane, primjera radi, radiološke inženjere koji dobiju koeficijent više škole, a imate neki drugi fakultet u zdravstvenoj ustanovi koji se odmah prizna, na primjer menadžer ekonomije”, ističe naša sagovornica.
Stalni problem odlazak medicinskog kadra
Navedeni problemi vjerovatno su uticali i na radnice koje su napustile trebinjsku bolnicu, a u nekim slučajevima i sam poziv.
Prema priči naše sagovornice sestara uvijek nedostaje. Trenutno, kako kaže, imaju oko 180 sestara u bolnici, ali, kako nam piča, primjetno ih fali. Kada idu na odmor, kaže, uvijek neko mora da se preklapa, ili rade neke sestre same da bi druge otišle na odmor.
Ovaj problem je još značajniji ako imamo na umu da bi se u Trebinju, prema prijašnjim najavama, uskoro trebala otvoriti nova, mnogo veća, zdravstvena ustanova. O problemima sa nedostatkom kadrova, ranije smo, prilikom obilaska ove građevine, razgovarali sa direktorom bolnice Nedeljkom Lambetom.
U posljednje vrijeme, prema priči Radoslave Pištinjat, trebinjsku bolnicu je napustilo sedam – osam sestara.
“Par naših sestara je prešlo u Dom zdravlja, imamo nagovještaje da će jedna dobra sestra sa hirurgije preći takođe u Dom zdravlja što smatram da je velika šteta za Bolnicu kada dobra sestra ode”, ističe Pištinjat koja je i predsjednice Samostalnog sindikata zdravstvenih radnika Javne zdravstvene ustanove Bolnica Trebinje
Na kraju razgovora poručuje nam da nju već decenijama ljubav drži u ovom poslu, ali i da vjerujuje da veliki broj sestara svoj posao radi iz čiste ljubavi.
“Ako nema ljubavi, nema dobre sestre sigurna sam u to. Jer, ovo nije samo posao – to je poziv iz srca”, rekla je za Direkt ova dugogodišnja medicinska sestra.
Nadamo se da će novo vrijeme riješiti i nagomilane probleme koji muče zdravstvene radnike i da u novu bolnicu u Trebinju medicinari uđu bez starih problema.
Međunarodni dan medicinskih sestara, koji je bio i povod našeg razgovora, obeležava se širom sveta 12. maja na dan kada je rođena začetnica modernog sestrinstva, Florens Najtingejl.
Bravo moja Bebo..ljubim te