Bilećanin Goran Gačić bio je među pet najboljih studenata u svojoj generaciji na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Takođe, jedan je od najboljih studenata ovog fakulteta od njegovog osnivanja. Iako je odmah nakon diplomiranja dobio priliku da radi, odlučio je da napusti BiH i da svoju šansu da napreduje potraži u Njemačkoj. Za „Direkt“ priča zbog čega je donio ovakvu odluku, koje su mu želje i planovi za budućnost.
Goran je diplomirao sa prosjekom 4,7 (na ovom fakultetu najveća ocjena je 5). Uslovi studiranja nisu bili ni malo laki, ali ih je Goran, koji nikada nije „pao“ na ispitu, uspješno prevazišao.
– Kod nas nema prenošenja ispita, već imaš tri roka i ukoliko ne položiš, četvrti plaćaš 50 maraka i polažeš ispred komisije. Ako padneš ispit, obnavljaš godinu. Malo je studenata koji upišu ovaj fakultet, a da se finansiraju iz budžeta, a semestar košta 1.200 maraka kada ste na samofinansiranju. Međutim, čak i ako si odličan student, nemaš mogućnost da dobiješ finansiranje preko budžeta, već kako upišeš, tako ostaješ do kraja – pojašnjava Goran za „Direkt“.
[stextbox id='naslov’ caption='Mostarcima nije bilo bitno koje sam nacionalnosti’]- Iako sam u Mostaru uglavnom provodio vrijeme sa Hrvatima, za vrijeme cijelog školovanja nikad, apsolutno nikad nisam doživio da se neko ponaša drugačije prema meni zato što sam druge nacionalnosti. Nikad ni najmanji problem nisam imao niti u gradu, niti sa svojim kolegama, ni pacijentima – ističe Goran.[/stextbox]
Koliko je bio riješen da ostvari odlične rezultate govori i činjenica da je na posljednjoj godini fakulteta imao težak hematopneumotoraks koji je, kako kaže, jedva preživio. To mu se dogodilo krajem decembra, a već u februaru, nakon teškog oporavka, položio je sve najteže ispite.
No, ogroman rad i trud isplatili su mu se odmah nakon diplomiranja budući da na ovom fakultetu postoji praksa da pet najboljih studenata u generaciji dobijaju posao čim završe fakultet. Tako je dobio posao u Centru urgentne medicine na Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru. Spontano, ovaj posao otvorio mu je vrata ka Njemačkoj.
– Imali smo saradnju sa bolnicama iz Njemačke, a pritom sam učestvovao u brojnim simpozijumima, i tako mi se pružila prilika da idem tri mjeseca u Frankfurt na edukaciju. Iskreno, želio sam da odem tamo prvenstveno zato što me je zanimao njemački mentalitet, a struka se podrazumijeva – priča Goran.
“Ne želim da budem prosječan”
Kroz vrijeme provedeno u Univerzitetskoj klinici u Frankfurtu, kaže, pokazao je pristup koji Njemcima treba – nikad nije zakasnio na posao, nije bio nametljiv, ali je pokazao stav kad je trebalo. Nakon toga, ponudili su mu specijalizaciju iz opšte hirurgije. U tom trenutku shvatio je da ostanak u BiH nije rješenje za njega i prihvatio ponudu.
– Ne želim da ostanem ovdje i venem. Nije mi lako što idem, ali imam problem, jer ne želim da budem prosječan. Ne idem zato što su tamo ogromne plate, to je nešto što ti može dati šansu da pomogneš svojima, već idem da napravim sebi karijeru, da sutra, kad dođem ovdje, da budem specijalista hirurgije, da se čuje za mene, da napravim nešto za šta ljudi ovdje nisu čuli i da pomognem ljudima koji su u mene ulagali. Hoću da budem među najboljima u tome što radim. U suprotnom ću smatrati da nisam uspio – izričit je Goran.
Dodaje da je ovdje dobio znanje, ali smatra da će u Njemačkoj imati sve ostalo – mogućnost da radi u klinici koja je opremljena najboljim aparatima, u ambijentu koji će mu pomoći da ostvari svoj cilj.
Ističe da povremeno razmišlja o tome da li je pogriješio što nije pratio svoju prvobitnu želju da specijalizira internu medicinu, jer bi tako imao više šansi da nešto „izmisli i napravi“. No, ipak, ne kaje se.
– Da je medicina sve što želim u životu shvatio sam kad sam otišao u KBC Rebro u Zagreb, kad sam gledao operaciju na otvorenom srcu – prisjeća se Goran i sa osmijehom konstatujemo da mu je možda baš to, nesvjesno, odredilo put.
Iako odlični rezultati koje je postigao ovom 28-godišnjaku daju mnogo razloga da bude ponosan na sebe, on njih ne stavlja u prvi plan. Svojim najvećim uspjehom, kaže, smatra to što se u svom dosadašnjem radu nikada nije oglušio o Hipokratovu zakletvu koju je dao.
– Najveći mi je uspjeh što nikada nisam uzeo ni marku nikom, a mogao sam. To mi je ponos i srećan sam što moji roditelji zbog toga mogu proći svugdje podignute glave – skromno zaključuje Goran.
Čitajte još: Kako smo nakon ovog članka saznali da se Goran Gačić lažno predstavlja kao ljekar