“Lično” je izložba 21 portreta bivših logoraša svih nacija u BiH, autora Velije Hasanbegovića, koja je otvorena sinoć u Trebinju. Sa fotografija u crno-bijeloj tehnici na velikom formatu isijava poruka besmisla ratovanja i mržnje. Fotografije donose priču o ljudima koji su bili žrtve rata, a sada su heroji mira, a uz portrete se nalazi i kratka lična poruka svakog od njih.
Iako je od rata u BiH prošlo više od 20 godina, podjele ne jenjavaju i najčešće ih iniciraju političke elite. Oni koji su rat u najgorem obliku osjetili na vlastitoj koži upozoravaju da patnja i žrtve ne poznaju različitosti. Oni vjeruju jedino u podjelu na dobre i loše ljude, propagiraju mir, pomirenje i izgradnju povjerenja među ljudima i narodima u BiH za dobro svih.
Bivši logoraš Janko Samouković kaže da svi žele isto – bolju i sigurniju budućnost za djecu i BiH.
“U ratu sam bio zatočenik logora Silos. Poslije rata sam se kroz projekat PRO-Budućnost sreo i upoznao s drugim ljudima čija lica i priče možete vidjeti na ovoj izložbi, poznajem njihove priče i jedni s drugima saosjećamo. U ovim licima možete vidjeti samo dobrotu i želju – da se ono što su preživjeli, i ja zajedno sa njima, nikada nikom ne ponovi“, rekao je Samouović.
Za Amira Omerspahića su sjećanja na logor Šljivovica u Srbiji bolna, ali je u ratu naučio da nisu svi ljudi isti i da nije dobro cijeli narod kriviti zbog zla koje su počinili pojedinci iz tog naroda.
“Rat me je zatekao na području zaštićene zone Žepa, zarobljen sam i sproveden u logor u Srbiju, gdje su mi se desile mnoge loše stvari, ali mi se desila i jedna dobra. Imao sam povredu šake, prebacili su me u bolnicu i tu sam upoznao doktora, Srbina, čovjeka koji mi je prvo spasio šaku a onda i život i kojem sam vječno zahvalan”, kazao je Omerspahić.
[metaslider id=7293]
Krešo Primorac iz Potoka kod Mostara ispričao je kako je, kako kaže, izliječen od mržnje.
“Napali su me dojučerašnji saborci. Ostao sam nekoliko dana krijući se, u međuvremenu sam proglašen mrtvim, ali sam se nekako uspio izvući. Poslije toga, u vama se javlja mržnja i želja za osvetom. Onda me je jedan dan, dok sam bio u Splitu, neko nazvao – bio je to Samir, moj prijatelj koji je otišao u Njemačku. Pitao me je kako sam, može li mi ikako pomoći. Tada sam shvatio da nisu svi ljudi isti i da postoje samo oni koji su dobri i oni koji su zli”, ispričao je Primorac.
Prof. dr Vladan Perišić, direktor Centra za filosofiju i teologiju istakao je da je utisak da svaka žrtva ima isti zaključak – rat je sve zajedno uništio, jer u ratu nema pobjednika.
“Zadovoljstvo mi je što možemo ugostiti jednu ovakvu izložbu. Ako neko i osvoji neku teritoriju, kako može biti pobjednik ukoliko je počinio zločin? Poruke koje sam čitao predstavljaju bisere narodne mudrosti ljudi koji su je skupo platili, a nama je svima besplatno daruju”, kazao je Perišić tokom otvaraja izložbe.
Izložba „Lično“ je održana uz podršku projekta PRO-Budućnost, u okviru šestog simposiona “Teologija u javnoj sferi”, koji organizuje Centar za filosofiju i teologiju Trebinje