Zimske Olimpijske igre u Pekingu, 24. po redu ispunile su očekivanja zaljubljenika u zimske sportove, a ovaj grad može se pohvaliti da ulazi u sportske anale jer je prvi gdje su se održale obje Olimpijade (Ljetne OI 2008. godine).
Publika je najviše uživala u skijaškim skokovima, koji uz Novogodišnju turneju „Četiri skakaonice“ najviše pažnje privuku na Olimijskim igrama, kako u ekipnim tako i u individualnim takmičenjima.
Ništa manje interesanto nije bilo ni u alpskim disciplinama ali i nordijskom trčanju i bobu. Pored svih nabrojanih, hokej, sport koji ima dugu tradiciju i planetarnu popularnost, a etablirao se na sam vrh liste, donio je veliku neizvjenost i pobjedu Finaca, a važna činjenica bila je da su nastupali igrači van NHL-a.
Očekivano, nakon 16 dana takmičenja najuspješnija bila je reprezentacija Norveške, koja je osvojila 16 zlatnih, osam srebrnih i 13 bronzanih medalja.
Nakon njih slijede velesile zimskih sportova – Njemačka, Kina, Austrija.
I dok se zemlje iz Skandinavije, uz SAD i još nekoliko naprednih zemalja, mogu pohvaliti medaljama, oborenim rekordima i uspješnim nastupom na igrama, takmičari iz Bosne i Hercegovine i Srbije i dalje se moraju zadovoljiti olimpijskim motom „važno je učestvovati“.
Da su Olimpijske igre san svakog sportiste jasno je kao dan, ali definitivno i jasan signal da su takmičari u zimskim sportovima sa naših prostora miljama daleko od bilo kakvog značajnijeg rezultata.
No, nisu oni krivi, ni najmanje, jer vjerujemo da daju sve od sebe. U skromnim uslovima u kojim se nalaze klubovi i reprezentacije, treniraju i nastupaju, pa su najčešće prepušteni sami sebi. Odricanju i riziku.
Organizaciono, skijanje je sport koji ne može svako sebi priuštiti, jer teško da postoji spona između običnih i siromašnih, i u ovom slučaju nadmoćnih i dominantnih.
Iako imamo prelijepe planine, zimske potencijale i talentovane sportiste, to nije dovoljno ako želimo nekoga da vidimo na samom vrhu. Bar ne za sada.
Nije bilo realno očekivati borbu za medalju i visok plasman, ali ako se samo malo vratimo u prošlost na Zimske olimijske igre 1984. godine u Sarajevu, vidimo koliko smo zapravo daleko, odnosno ispod evropskog i svjetskog prosjeka.
I dalje su sportisti (iz ex-YU) prepozantljivi upravo na račun pomenute Olimijade na kome se proslavio i poplularni „Vučko“, ali i nekoliko zvijezda koji su ostavili dubok trag u svijetu alpskog skijanja posljednje dvije decenije.
Odlične OI za Sloveniju
Dok su ovo najlošije OI za Hrvatsku u ovom vijeku, koja je ostala bez olimpijske medalje, Slovenija je pokazala da je, slobodni smo reći, velesila kada je skijanje u pitanju. Prevashodno u alpskim disciplinama ali i ski skokovima, gdje posljednjih dvadesetak godina prave zapažene rezultate.
Slovenci su osvojili sedam medalja, od toga dva zlata, tri srebra i dvije bronze čime su se pozicionirali na 15. mjesto po broju osvojenih medalja.
Olimpijska zavjesa spuštena je na stadionu Ptičije gnijezdo. Baš kao što je glasio i moto ovih igara „Brže, više, jače, zajedno“, olimpijski plamen i baklja sačekaće novog domaćina za četiri godine, italijanske gradove Milano i Kortinu d’ Ampeco, u nadi da će i sportisti sa naših prostora napraviti zapažene rezultate, ali i biti brojniji.