Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine osudio je optuženog Eldina Hodžića na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina zbog ubistva supruge Alme Kadić.
Izvor: Buka
Njemu se sudilo po članu 222 Krivičnog zakona FBiH – nasilje u porodici. U stavu 6 ovog zakona stoji: “Ko usmrti člana porodice i kojeg je prethodno zlostavljao, kaznit će se kaznom zatvora najmanje 10 godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.”
On je osuđen i za ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, kao i krivično djelo Nabavljanje, držanje i nošenje oružja i municije bez odobrenja iz člana 74. stav 1. tačka a) Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije Kantona Sarajevo.
Hodžić je pred Kantonalnim sudom osuđen na 35 godina što je kazna dugotrajnog zatvora. Da jedna riječ može biti problem jasno je iz presude Vrhovnog suda.
Naime Kantonalni sud u Sarajevu je izrekao kaznu dugotrajnog zatvora, ali je u presudi naveo da izriče “jedinstvenu kaznu zatvora.”
U čemu je razlika? Vrlo jednostavno, radi se o dvije vrste kazne.
U Članu 43 Krivičnog zakona FBiH stoji: “Kazna zatvora ne može biti kraća od 30 dana ni duža od 20 godina.”
U Članu 43b Kazna dugotrajnog zatvora u stavu 1 je navedeno: “Za najteže oblike teških krivičnih djela počinjenih s umišljajem može se propisati kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 do 45 godina.”
Dakle, “dugotrajna kazna zatvora” ne može biti ispod 21 godine niti “kazna zatvora” može biti duža od 20 godina.
Izricanjem presude Hodžiću Kantonalni sud je napravio grešku jer je izrekao dugotrajnu kaznu zatvora, a naveo da se radi o jedinstvenoj kazni zatvora. To je Vrhovi sud Federacije primjetio i nakon prvog postupka koji je ukinut a Sudu naloženo da ispravi grešku. U ponovljenom postupku Kantonalni sud pravi istu grešku. Presuda je ponovo ukinuta pa je predmet prebačen na Vrhovni sud.
Vrhovni sud se saopštenjem za javnost oglasio juče. Navode da je Hodžić mogao biti osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora do 45 godina.
“Međutim, Kantonalni sud u Sarajevu (dalje: prvostepeni sud) je donošenjem presude od 07.04.2023. godine, optuženom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 35 godina, dakle kaznu zatvora koja ne postoji i koja kao takva nije propisana krivičnim zakonom”, navode iz Vrhovnog suda.
Na presudu se žalio Hodžićev branilac koji nije propustio vidjeti da jedna riječ može smanjiti kaznu zatvora za čak 15 godina.
“Protiv ove presude kantonalno tužiteljstvo nije izjavilo žalbu, već samo branitelj optuženog i to između ostalog, zbog nepravilne primjene odredbe 43. krivičnog zakona, konkretno ukazujući da je prvostepeni sud optuženom izrekao kaznu zatvora koja ne postoji po odredbama krivičnog zakona. Dakle, žalba je bila izjavljena samo u korist optuženog”, dodaju iz Vrhovnog suda.
U ponovnom suđenju prvostepeni sud je donio presudu 23.10.2023. godine, kojom je optuženom ponovo izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 35 godina, dakle ponovo optuženom izrekao kaznu zatvora koja ne postoji po odredbama krivičnog zakona.
“Ova presuda je osporavana žalbom tužiteljstva i žalbom branitelja optuženog, između ostalog i zbog nepravilne primjene odredbe člana 43. krivičnog zakona”, dodaju iz Vrhovnog suda.
Problem zbog kojeg je presuda 20, a ne 35 godina je to što ona ne bi bila ni zakonom moguća. Zašto? Zato što je članom 322. Zakona o krivičnom postupku FBiH propisano da ako je podnesena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu – zabrana reformatio in peius ili „zabrana preinačenja na gore“.
“To praktično znači da neizjavljivanje žalbe tužiteljstva na prvu donesenu presudu od 07.04.2023. godine, kojom je optuženom izrečena kazna zatvora koja ne postoji odnosno koja nije propisana krivičnim zakonom, ima za posljedicu da ovaj sud kao drugostepeni sud, u smislu člana 322. Zakona o krivičnom postupku FBiH, optuženom može izreći samo kaznu zatvora, pa mu je s tim u vezi, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, izrekao jedinstvenu maksimalnu kaznu zatvora propisanu krivičnim zakonom u trajanju od 20 godina”, zaključili su iz Vrhovnog suda Federacije.
Podsjetimo, Hodžić je 4. jula 2021. oko 17:30 došao do svoje supruge Alme Kadić, prijetio joj pred njenom majkom, a potom je ubio. Prema riječima majke ubijene Alme Sevde Kadić Hodžić je supruzi poslao na hiljade prijetećih poruka, a izrečene mjere zabrane je redovno kršio.
Niko iz Kantonalnog suda u Sarajevu nije odgovarao na pozive Buke, a ukoliko dobijemo odgovore upućene putem elektronske pošte oni će biti objavljeni.
Advokat Andić: Vrhovni sud je postupio pravilno, nije mogao izreći veću kaznu
Zbog presude Eldinu Hodžiću sutra građani Sarajeva na proteste u 12 časova ispred zgrade Vrhovnog suda Federacije.
“Pozivamo vas da sutra stanete uz porodicu Kadić, da zajednički zahtijevamo: izmjene Krivičnog zakona FBiH i pooštravanje kaznenih politika za počinitelje femicida, da pravosudni sistem prestane minimizirati živote žena olakšavajućim okolnostima za nasilnike, da nasilnicima prestanemo finansirati sudske procese iz budžeta dok porodice žrtava ostaju same sa svojom boli”, navodi se u pozivu na proteste na Facebook stranici Fondacije “Cure.”
Detalji presude još nisu poznati, ali u saopštenju Vrhovnog suda Federacije jasno je da je sud izrekao nakveću moguću kaznu od 20 godina. Iako se činilo da je za smanjenje kazne zatvora odgovoran Vrhovni sud, ispostavilo se da je odgovornost na prvostepenom sudu. Advokat Nikola Andrić za Buku kaže kako je Vrhovni sud donio ispravnu odluku.
“Uvažavajući prirodu samog slučaja, činjenicu da se radi o tragičnom događaju, te uz izraze iskrenog saučešća porodici ubijene osobe, sa profesionalnog aspekta se mora istaći da je Vrhovni sud donio pravilnu odluku”, kaže Andić.
On pojašnjava da je u činjenično-pravnoj situaciji u kakvoj je odlučivao Vrhovni sud, Sud zapravo izrekao kaznu zatvora u maksimalnom trajanju.
“Zašto to kažem? Krivično zakonodavstvo prepoznaje dvije posebne vrste kazni zatvora i to kaznu zatvora i kaznu dugotrajnog zatvora. Kazna zatvora se može izreći u trajanju do 20 godina, a kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 godinu do 45 godina. Kantonalni sud je prvostepenom presudom izrekao kaznu zatvora u trajanju od 35 godina, koja kao takva uopšte nije propisana”, rekao je Andrić.
Kazna dugotrajnog zatvora od 35 godina bi bila zakonito i pravilno odmjerena, da je ona na takav način presudom definisana.
“Dakle, izostanak riječi “dugotrajnog” proizvela je za posljedicu nezakonitost odluke i nemogućnost da Vrhovni sud učini bilo šta drugo osim da svojom odlukom kaznu zatvora izrekne u zakonom propisanim okvirima”, kaže sagovornik Buke.
U ponovljenom predmetu, a nakon što je Vrhovni sud uočio pomenutu grešku Kantonalni sud pravi istu grešku. No, dodatni je problem to što se na prvostepenu presudu Tužilaštvo nije žalilo pa nije postojala mogunost da Vrhovni sud sam otkloni nelogičnosti u presudi Kantonalnog suda.
“Vrhovni sud nije imao procesnu mogućnost da po službenoj dužnosti izrekne kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina i time “ispravi” prvostepenu presudu, jer bi to značilo da presuđuje na štetu optuženog primjenjujući posve drugu vrstu kazne, kod situacije da optužba nije izjavila žalbu protiv prvostepene presude”, zaključuje Andrić.
Prije nego što je ubijena Alma Kadić je mjesecima bila žrtva maltretiranja, prijetnji koje je Hodžić na kraju realizovao. Hiljade prijetećih poruka nisu bile dovoljne institucijama da nasilnika sklone od žrtve. Institucije su propustile da zaštite Almu, a kasnije su pravosudne institucije dovele do toga da propuste priliku nasilnika kazniti dugotrajnom kaznom zatvora.
Alma je ubijena pred očima svoje majke.