Uloge koje igramo u životu nekad mogu biti ograničavajuće i podložne društvenim normama ili čak predrasudama. Supruga, majka i zaposlenica ne može imati slobodu samostalnog odmora na kojem će se usredotočiti na sebe – jer društvo na to gleda s osudom. Ili je ipak došlo vrijeme da se oslobodimo tih stereotipa? Klinička psihologinja dr sc Maja Miljanović progovorila je upravo o tome zašto na odmor ide bez pratnje te donosi stručne savjete i preporuke za sve kojima je potrebna podrška kako bi se osamostalili.
Piše: Željka Krmpotić/womeninadria
„Samostalna putovanja mogu izazvati tjeskobu jer nas ostavljaju bez poznatih okvira i oslonaca. U svakodnevici imamo puno distrakcija – obveze, društvene mreže, kontakte s drugima. Kad se nađemo sami, bez tih podražaja, počinju se javljati unutarnji sadržaji – misli, emocije, sumnje koje često potiskujemo“, započinje Maja Miljanović ističući kako društvene norme pritom igraju veliku ulogu.
„Još postoji tiho uvjerenje da se odmori ‘broje’ samo ako ih dijelimo s nekim. Osobe koje putuju same često dobivaju pitanja poput: Zar baš niko nije išao s tobom? – što dodatno učvršćuje osjećaj da je samostalnost u tom kontekstu nešto neobično ili tužno. Prema istraživanjima, mnogi ljudi se boje samoće, jer je povezuju s usamljenošću, iako to nisu sinonimi. Samoća je fizičko stanje, dok je usamljenost emocionalni doživljaj koji se može javiti i kad smo okruženi ljudima“, objasnila je psihologinja i dodala da samostalno putovanje takođe zahtijeva veću dozu samopouzdanja i samoregulacije koja podrazumijeva planiranje, kretanje nepoznatim prostorom i donošenje odluka.
Odmor bez pratnje kao povratak sebi
Broj žena koje se odlučuju na odmor bez pratnje polako raste, a među njima je i naša sagovornica koja objašnjava zašto je tako odlučila.
„Zato što sam naučila da je samoća prostor iscjeljenja, ali i jasnog uvida. Kad sam sama, mogu čuti svoj unutarnji glas koji je u svakodnevici često prekriven bukom tuđih očekivanja, potreba, uloga koje imam. Kao psihologinja koja godinama radi s klijentima koji su izgorjeli u poslovnoj i obiteljskoj dinamici, svjesna sam koliko je važna pauza od davanja. Samostalni odmor mi omogućuje da ne budem tuđa majka, ni supruga, ni terapeutkinja nego jednostavno: čovjek. Biće koje diše, osjeća, primjećuje, promatra“, kaže dr sc. Miljanović.
Napomenula je da se tokom takvih putovanja vraća sebi, što stvara neizmjerno unutrašnje bogatstvo zbog kojeg je po povratku spremnija na ponovno davanje drugima.
„Resetiraj ne dolazi sam po sebi – potrebno ga je aktivno stvarati. Psihološki, resetiranje znači regulaciju unutarnjeg stanja – od aktivacije i stresa prema smirenosti, jasnoći, usmjerenoj pažnji“, navodi stručnjakinja i nudi konkretne savjete.
Kako se resetirati?
“Dopustite si fazu nelagode. Često prvih nekoliko sati ili dana samoće djeluju čudno ili besmisleno. Um se još ‘vrti’ u starim obrascima. To je normalno. Resetiraj dolazi tek kad se prebacimo iz ‘doing’ u ‘being mod’“, kaže psihologinja.
„Uvedite male rituale. Ispijanje kave na miru, zapisivanje misli u dnevnik, jutarnja šetnja bez cilja – sve to pomaže uspostaviti kontakt sa sobom. Istraživanja pokazuju da rutina pomaže mozgu osjetiti sigurnost. Budite u prirodi. Šetnja uz more ili kroz šumu regulira živčani sustav. Kontakt s prirodom dokazano smanjuje razinu kortizola i povećava osjećaj smisla i povezanosti. Izbjegavajte stalno dopisivanje. Kad ste sami, dozvolite da zaista budete sami. Digitalna dostupnost briše granicu između vas i svakodnevice, a upravo se od nje pokušavate odmaknuti“, savjetuje naša sugovornica.
Ističe da je pogrešan stav kako se ne treba odmaknuti od svakodnevice, pa čak i vlastite obitelji te da je takav odmak zapravo nužnost.
„Psihološki razvoj podrazumijeva kretanje između dvije sile: povezanosti i separacije. I jedno i drugo je važno. Bez povezanosti gubimo osjećaj pripadanja, ali bez separacije gubimo osjećaj identiteta. Odmak od svakodnevice, uključujući obitelj, omogućuje tzv. emocionalno resetiranje odnosa. Kada smo stalno zajedno, lako upadnemo u obrasce rutine, iritacije, ili pretjerane odgovornosti. Kratko odvajanje omogućuje drugima da se ponovno susretnu s vlastitim snagama, ali i da vas vide iz svježije perspektive“, objašnjava Maja Miljanović i kaže da se ljudi nakon takvog odmora vraćaju ispunjeniji ili čak inspirirani, što donosi novu dinamiku i u porodični sistem.
Zaboravite na predrasude
Naša sagovornica upozorava da je to teško postići u sredinama u kojima se na majčinstvo i brak gleda kao na žrtvu, a ne kao na odnos.
„Još se odgojno njeguje ideja da je ‘dobra majka’ uvijek dostupna, bez osobnih potreba, a da je žena koja uzima vrijeme za sebe sebična ili ‘hladna’. Psihologija modernog roditeljstva i partnerskih odnosa jasno poručuje: partner i roditelj koji zna skrbiti o sebi, ima i kapacitet za kvalitetniju brigu o drugima“, istaknula je psihologinja.
Napomenula je takođe kako je uloga supruge jednako zahtjevna, osobito u odnosima u kojima ona nosi emocionalnu odgovornost za održavanje zajednice.
„Ako takva žena ne uzme predah, dolazi do tzv. emocionalnog iscrpljenja (compassion fatigue), što smanjuje empatiju i povećava razdražljivost. Dakle, odmak je ne samo dopušten, nego nužan za očuvanje zdravih odnosa i vlastite autentičnosti“, poručuje stručnjakinja.
Istakla je takođe da ne valja miješati svjestan povratak sebi kroz samostalan odmor s bijegom.
„Nije svako putovanje samotnjački reset. Ponekad ljudi putuju da pobjegnu od odgovornosti, od suočavanja s problemima, od neizgovorenih osjećaja. Ključno je razlikovati da bijeg često uključuje bježanje od sebe, s puno distrakcija, alkohola, buke, promjene lokacija. Povratak sebi uključuje tišinu, refleksiju, svjesnost i često donosi smirenje, uvide, jasnoću. Putovanje samo po sebi nije rješenje. Ali kada ga koristimo kao alat za introspektivu, to postaje snažna praksa osobnog rasta“, zaključila je dr sc. Maja Miljanović.