Život svake prijevremeno rođene bebe, pored toga što zavisi od stručnosti osoblja, mnogo zavisi i od opreme kojom neonatološka odjeljenja raspolažu. Medicinska oprema i tehnološka dostignuća doprinijela su da se stopa preživljavanja prematurusa značajno poveća.
Sa rastom novorođenčadi i povećanjem težine mijenja se temperatura u inkubatoru od viših ka nižim. Kada su novorođenčad stabilna, premještaju se u krevet uz dodatno spoljno zagrijavanje.
Banjalučko porodilište je najveće porodilište u RS te jedno od većih u BiH i regionu.
Ukupan broj beba rođenih u toj ustanovi u 2017. godini je 3.296, a u 2018. više od 2.487 (podatak koji sam dobila prije nekoliko dana). Ove godine, do oktobra, na dva odjeljenja Klinike za dječije bolesti Univerzitetsko kliničkog centra (UKC) Republike Srpske (RS) u Banjaluci primljeno je 300 prijevremeno rođenih beba. Do kraja godine će ih zasigurno biti još.
Zašto je to sve bitno – pa zato što je (ljubičasti) novembar mjesec koji je posvećen prijevremeno rođenim bebama, kada se nizom manifestacija i akcija ukazuje na podršku koja je potrebna njima i njihovim porodicama. Takođe, 17. novembra, obilježava se Svjetski dan prijevremeno rođene djece, pa je pravo vrijeme da iznova ukažemo na podršku koja je neophodna njima i njihovim porodicama.
I što je još važnije – zato što se u tom banjalučkom porodilištu, navjećem u RS te jednom od najvećih u BiH i regionu danas postoji samo jedan topli krevetić za prijevremno rođene bebe. I to onaj star više od pola vijeka.
“Univerzitetski klinički centar RS je najveća zdravstvena ustanova u Srpskoj koja raspolaže sa visokosofisticiranom opremom i visoko kvalifikovanim i obučenim kadrom kako bi se zbrinjavanje prijevremeno rođenih beba koje je i dugotrajano i zahtijevno moglo da provede na najbolji mogući način”, navode saradnici za informisanje UKC-a RS u Banjaluci te napominju da samo novorođenčad izrazito male težine nakon boravka u inkubatoru ima potrebu da budu smještena u topli krevet do smještanja u običan krevet.
Iz UKC-a RS mi nisu odgovorili koliko beba, u prosjeku, na mjesečnom nivou ima potrebu da boravi u tom toplom krevetiću, što mi se čini kao relevantan pokazatelj da li ih je potrebno još, odnosno koliko. Nisu mi odgovorili ni šta rade u slučaju kad dvije ili više bebe istovremeno treba u topli krevetić, što je vjerovatno moguće, kao ni šta se dešava u slučaju da se taj jedini topli krevetić pokvari. Ni riječi nije, takođe, bilo na moje pitanje kako je moguće da unazad više od pet decenija nije bilo pravog momenta za nabavku još toplih krevetića, čija se cijena kreće od 10.000 do 20.000 maraka.
“Sva postojeća oprema u sklopu Klinike za dječije bolesti se redovno i po potrebi servisira, a topli krevet godinama je u funkciji i adekvatno radi”, naveleli su te dodali: “U inicijalnom zbrinjavanju prijevremeno rođenih beba primaran je inkubator. Uzimajući u obzir sve gore navedeno prioritet prilikom nabavke medicinske opreme su inkubatori, zbog specifičnosti liječenja prijevremeno rođenih beba, čime se obezbjeđuje adekvatna temperatura spoljne sredine, mogućnost praćenja kompletnog novorođenčeta i 24h kardiorespiratorni monitoring, tako da se obezbeđuju sve potrebne mjere liječenja i njege.”
Čula sam da jedinom toplom krevetić u banjalučkom porodilištu, shodno izgledu, mame tepaju “roštilj”. I srećne su kad njihove bebe stignu do njega, jer, kako kažu, to je pokazatelj da napreduju i da je dolazak kući sve bliže. Ja kažem da priča o jednom velikom porodilištu, kakvo je to u Banjaluci, kao i jednoj zdravstvenoj ustanovi, najvećoj u entitetu, odakle ističu da raspolažu visokosofisticiranom opremom, ne idu s pričom o jednom “roštilju”, ma koliko samo od milja tako nazivali topli krevetić za prijevremeno rođenu djecu.
Međutim, zaključak se nameće sam, ako znamo da je Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece u RS “Mrvice”, osnovano 2016. godine u Banjaluci, pokrenulo akciju “Za topli zagrljaj”, kojom tokom ovog novembra prikupljaju sredstva za nabavku stacioniranih toplih krevetića sa termoregulacijom, a za potrebe Klinike za dječije bolesti na UKC RS.
“Topli krevetići nisu prioritetna oprema kada je u pitanju pomoć i podrška prematurusima i zbog toga je logično da će se svaka klinika prije odlučiti za kupovinu inkubatora i slične opreme koja je neophodna. Međutim, mi majke dobro znamo koliko je utopljavanje naših beba bitno nakon izlaska iz inkubatora i to je razlog zašto smo se odlučili za akciju ‘Za topli zagrljaj’. U ovoj akciji želimo prikupiti novac za kupovinu toplih krevetića i pozivamo javnost da tokom novembra pozovu humanitarni broj 1415 i na taj način daju svoj skromni doprinos našoj akciji”, kazala je za Lola magazin Milada Šukalo, PR Udruženja “Mrvice”.
Iz “Mrvica” ističu da su ponosni što “naši doktori bez obzira u kakvim uslovima rade imaju stopu preživljavanja naših beba u rangu sa velikim evropskim i svjetskim centrima”, a sličnog je stava i Jelena Ćetković, mama prijevremeno rođenih blizanki Petre i Nikolije. Ona navodi da, i kao zdrvstveni radnik, nema zamjerki na pristup osobolja UKC-a RS ni prema njenim djevojčicama, a ni prema njoj.
“U prilog tome govori činjenica da sam u bolnici provela tri mjeseca, koliko su i bebe ležale na intenzivnoj njezi, a za to vrijeme urađeno je sve da njima, kao prijevremeno rođenoj djeci, pruži najbolja njega. Ipak, svaki komentar da na Kliničkom centru ima samo jedan topli krevetić na čitavo porodilište bio bi suvišan. Trebalo bi ih svakako biti više i potrebno je raditi na tome da se obezbijede u što skorije vrijeme”, ističe ona.
Prilika za to skorije vrijeme je upravo sad, tokom akcije “Za topli zagrljaj”, kad svi možemo biti zagrljaj koji grije. Naše bebe su to zaslužile. I mnogo prije ove akcije.
Ja nekako nisam ponosna što “naši doktori rade u bez obzira kakvim uslovima”.