Član regionalnog odbora Sindikata obrazovanja, nauke i kulture (SONK) RS Ranko Koprivica uputio je “Direktu” reagovanje na tekst o fizičkom napadu nastavnika tehničkog obrazovanja na učenika devetog razreda u Osnovnoj školi “Sveti Sava” u Bileći. Navedeno reagovanje sporno je sa nekoliko stanovišta, a između ostalog sadrži brojne optužbe na račun našeg rada na ovu temu, pa ga objavljujemo uz naše odgovore na njih.
Koprivicino reagovanje naslovljeno je sa “Mi smo protiv govora mržnje”, ali nije pojašnjeno da li se ovim misli na naše tekstove na temu nasilja u školi ili na nešto drugo?
Fizički napad nastavnika na učenika Koprivica naziva “incidentom”, a naš portal optužuje da je ovom slučaju “dao značaj afere” i da je postupio pristrasno i neprofesionalno.
“Portal Direkt je u više navrata pisao o događaju u OŠ ‘Sveti Sava’ Bileća, incidentu koji se desio na relaciji učenik-nastavnik. Ovaj događaj ste objavili kao vijest, dali mu značaj afere, a sada je na putu da postane feljton. Nisam protiv dostupnosti informacije, ali ovdje se od prvog objavljivanja autor opredijelio. Umjesto da uzme sve relevantne činjenice, mišljenja NV, Rješenje RPZ, autor teksta formira sopstveni sud i nameće ga javnosti. Tekst objavljen 08.03. je urađen krajnje neprofesionalno, od naslova do kraja. Autor sebe demantuje citirajuci Rješenje Zavoda, gdje se ne pominje ni nasilje , niti fizički napad, luta kroz PKU i Zakon OS, ne može da nađe šta treba primijeniti, poziva se na ‘javni rad skole’, očigledno ne razumije sistem obrazovanja (šta moze da bude javno, šta ne…)”, navodi Koprivica.
Zatim je otišao korak dalje, pa navedeni fizički napad naziva “hvatanjem za okovratnik” i insistira na nastavnikovom “povodu za reakciju”.
“Autorka teksta poziva se na prava učenika, gdje se zaobilazi povod reakcije nastavnika, ‘hvatanje za okovratnik’. Postoje li prava zaposlenih i tolerancije podnošljivosti?”, pita Koprivica.
Dalje, on novinarku “Direkta” optužuje da je “preformulisala” izvještaje, spočitava joj što je analizirala slučaj nasilja u školi, umjesto da “samo izvjesti o njemu” i ponovo insistira na “uzroku događaja”.
“Nisam na strani direktora (naprotiv), u čemu vidi razlog smjene direktora? Ovdje je novinar isključio uzrok događaja, osuđujući jednu stranu, nije dovoljno Rješenje Zavoda, autor traži neko drugo, sud je javnosti i sebi je dozvolio da slobodom pisanja preformuliše izvještaje (javnost, to sam ja; javno mišljenje, to je moje mišljenje). Zar nekada novinar nije trebao da izvještava samo o događaju, izvještaj bez komentara i analize (analitičari, masovna pojava u novinarstvu!?). Ako želi afere u školama, mogu se naći . Nisam čuo da ste pisali prošlog ljeta kada je u jednoj školi kandidat na konkursu donio 4,5 bodova prednosti i kasnije ‘poražen’ od komisije”, navodi Koprivica.
Svoje reagovanje Koprivica završava ponovnim insistiranjem na “povodu” nastavnikove reakcije.
“Ne znam nastavnika Babića, znam da je radnik pred penziju i ratni vojni invalid. Autor teksta i ne pokušava da razumije kako se osjećao jedan stari pedagoški radnik kada mu je ‘učenik koji ima principe i ne razumiju ga nastavnici’ rekao to i to! Da li je takav oblik vokabulara za vašeg novinara normalnost? I jesmo li možda mišljenja da prosvetni radnici nemaju pravo na zaštitu dostojanstva i autoriteta?”, upitao je Koprivica na kraju.
Neprimjereno, zabrinjavajuće i šokantno
“Direkt” smatra da je ovakvo reagovanje čovjeka koji je član Sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS potpuno neprimjereno, zabrinjavajuće, pa na kraju i šokantno iz mnogo razloga.
Kao prvo, svi tekstovi koje je naša novinarka pisala o ovoj temi počivaju isključivo na činjenicama, odnosno zvaničnim dokumentima do kojih smo uspjeli da dođemo.
Tačno je da Zavod u svom rješenju nije upotrijebio izraz “fizički napad”, već ga je formulisao kao “nedozvoljeni fizički kontakt”, ali šta je to nego eufemizam i nenazivanje stvari pravim imenom? Ako nedozvoljeni fizički kontakt nije fizički napad, šta je to onda, kako se definiše? Da li bi, onda, gospodin Koprivica seksualno nasilje od stane nastavnika prema učenicama/učenicima možda definisao kao “neprimjereno dodirivanje odjeće”?
Odakle gospodinu Koprivici informacija da je u slučaju fizičkog nasilja nad V. V. bilo u pitanju “hvatanje za okovratnik” kada se ono ne spominje ni u jednom od zvaničnih dokumenata? Da li je “hvatanje za okovratnik” za gospodina Koprivicu normalnost?
Smatramo da je šokantno da neko ko ima bilo kakve veze sa obrazovanjem, naukom i kulturom, a kamoli ko je njihov zvanični predstavnik, iznosi ovakve stavove, pa još i smatra da postoji “povod” koji može opravdati fizički napad nastavnika na učenika. To je jednako opravdanju da je žena silovana, jer je nosila kratku suknju (izazivala je?).
Učenik u školi ima pravo na sigurnost, to mu niko ne smije oduzeti!
“Direkt” nikada nije, niti će podržati neprimjereno ponašanje učenika u školi. Ako se učenik ponaša neprimjereno, postoje zakonom propisane sankcije koje može i mora da snosi, tome institucije i služe, a u pedagoške metode sigurno ne spada hvatanje učenika rukama za vrat. Ako je nastavnik nemoćan da se iznese sa ponašanjem učenika, onda su u svom radu zakazali ili on, ili škola, ili oboje. Svi neka snose zakonom propisane sankcije, i učenici, i nastavnici i škola, to je poruka koju je “Direkt” poslao javnosti!
Takođe, Koprivica u svom reagovanju uporno insinuira da je “povod” za fizički napad bila psovka učenika upućena nastavniku što je izvrtanje činjenica, jer Zavod u svom izvještaju to nije utvrdio.
“Na osnovu izjava koje su učenici dali stručnoj službi škole, ankete koju su anonimno popunili, mišljenja pedagoga i direktora škole, može se zaključiti da se na času desio nedozvoljen fizički kontakt između nastavnika Branka Babića i učenika devetog razreda V. V. te da ga je izazvao nastavnik, kao i da je učenik na času koristio neprimjeren rječnik”, zvanični je stav Zavoda koji smo i ranije objavili.
Ko, onda, ovdje izvrće činjenice i želi da nametne svoj sud javnosti, naša novinarka ili gospodin Koprivica?
Zanimljivo je da gospodin Koprivica tvrdi da “ne zna nastavnika Babića” (dakle, navodno, nema informacije da li je nasilničko ponašanje godinama dio njegovog imidža), ali zna da je on “radnik pred penziju i ratni vojni invalid”? Za šta su tačno ove informacije relevantne?
Takođe, šta to u radu škole za gospodina Koprivicu “može da bude javno” ako ne slučaj nasilja, u koji javnost ima puno pravo uvida? Možda samo školske priredbe i ono što se dešava u dvorištu škole, pa se ne može sakriti?
I posljednje pitanje: Da li je gospodin Koprivica prijavio nadležnima slučaj kada je kandidat koji je na konkursu donio 4,5 bodova prednosti kasnije ‘poražen’ od komisije? Zna li da je prećutkivanje protivzakonitosti, u stvari, saučesništvo? Zbog čega tu informaciju nije dostavio nama, umjesto što nas sada poziva na odgovornost za nešto o čemu nismo ni bili obaviješteni?