Nekoliko stotina ljudi slilo se danas u Trebinje da dočeka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Većina njih, reklo bi se, po partijskoj direktivi. Skandiranjem, aplauzom i „patriotskim“ transparentima oduševljena gomila poželjela je dobrodošlicu milionima maraka iz bratske Srbije. Ili su milioni sporedni, pa je današnji performans – skup u čast dvojici velikana, kako je gradonačelnik Trebinja Luka Petrović danas nazvao Vučića i Dodika.
Budžet Srbije je, makar se tako Vučić danas pohvalio, u suficitu, pa će dio viška, iz ljubavi prema, ne bosanskim Srbima, već samo Srbima, uložiti u Trebinje. No, građani bi ga, sve su prilike, isto dočekali i da ne donosi ništa, jer se tako „mora“. Indoktrnirana masa iz Trebinja i susjednih opština organizovano je došla da ga podrži – šta god da kaže. Ipak, najmilije je čuti da „volimo Srpsku, kao što Srpska voli Srbiju“.
„Ono što je za Trebinje i Hercegovinu u ovom trenutku najvažnije jeste da je iskazano jednistvo između dva predsjednika, između Republike Srpske i Srbije, i ja mislim da smo svi svjesni kolike pritiske ova dvojica ljudi imaju, i da predsjednici mogu da budu sigurni da imaju podršku naroda koji je ovdje. To znači da su na pravom putu, to znači da imamo budućnost, to pokazuje njihova višegodišnja veza koja se ogleda u Republici Srpskoj. Hvala narodu Srbije što ima viđenja za investicije u RS zato što ovo i narod Srbije plaća i nama je to veliko hvala prema njima“, kazao je na današnjem skupu gradonačelnik Luka Petrović.
No, pitanje je žele li građani Srbije ovu zahvalnost i da li bi pristali da, dok se u njihovoj zemlji, u 21. vijeku, svečano otvaraju septičke jame u školama, njihov predsjednik daje njihov novac za izgradnju vrtića u drugim zemljama?
Odgovor je nevažan ako je suditi po riječima predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, jer „činjenica je da smo mi jedan narod i da taj narod živi jednom dušom i jednim srcem“.
Priča o jedinstvu očito je „ponijela“ predsjednika Dodika, pa je svoje dužnosti prepustio predsjedniku Srbije. Stoga Dodik ne vidi problem u tome što je projekte koji su njemu predloženi, na realizaciju uputio predsjedniku susjedne Srbije.
„Uvijek smo imali bratsku podršku iz Srbije, ali nikad ovako obimno i nikad ovako konkretno, i nikad ovako sa djelima. Vlast u Srbiji predvođena predsjednikom Vučićem podarila je Srpskoj mnoge šanse i projekte. Možda više od novca vrijedi poruka koja se ovdje daje, a to je poruka da je Srbija sa nama. Gospodin Vučić se uvijek raspituje o problemima koje mi imamo ovdje, uvijek donese dobro rješenje, a to je da ćemo u narednih godinu-dvije dana graditi dio puta od Tjentišta do Foče. Srbija je obezbijedila pomoć u izgradnji kako bismo poboljšali naše konekcije“, rekao je Dodik koji, za svoja tri premijerska i dva predsjednička mandata, nije našao za shodno da riješi ovu, niti bilo koju drugu putnu saobraćajnicu u Hercegovini.
Kad treba izbjeći polaganje računa o (ne)radu, tu je stari, dobri nacionalizam, pred kojim sve pada u drugi plan. Zato Dodik ni danas nije propustio priliku da naglasi kako Srbi u Bosni i Hercegovini nisu „bosanski Srbi“, te da iskaže želju da se Republika Srpska i Srbija sjedine.
„Želimo da Drina i granica bude što manja i da jednog dana nestane među nama. Neće nas svrstati u ono što žele da kažu da smo mi neki bosanski Srbi. Nismo, mi smo Srbi, mi pripadamo jedinstvenom srpskom narodu i ne želimo ništa drugo“, rekao je Dodik.
Predsjednik Vučić, pak, trudio se da svoje stavove o spajanju RS i Srbije barem malo upakuje, ali suština se ne da sakriti.
„Poštujući integritet Bosne i Hercegovine, nama niko ne može da zabrani da volimo Republiku Srpsku, a volimo je taman onoliko koliko vi volite Srbiju“, rekao je Vučić.
U slučaju da su Srbi „sa ove strane Drine“ zaboravili da kod političara ljubav, ipak, košta, Vučić je Trebinjcima vrlo jasno potcrtao koliko je evra njegova „teška“. Uredno je pobrojao sve projekte koje će Srbija platiti u Hercegovini – izgradnju vrtića u trebinjskom naselju Gorica, duhovnog centra u Mrkonjićima, te izgradnju vodovoda u selu Baljci kod Bileće.
„Vrtić će biti gotov do kraja maja. Srbija je izdvojila 500.000 evra, a za Mrkonjiće 400.000 evra, da vam odmah kažem, da znate. Mile je takav, Mile pametno umije da traži, ne sve odjednom, nego jednom kad dođe u Beograd, jednom kad ja dođem u Trebinje. Dogovorili smo vodovod za Baljke, a Srbija je preuzela na sebe da da 300.000 evra koliko treba. Mi ćemo da izgradimo put Tjentište-Foča, mi ćemo to da izgradimo, i da vi znate nije to jeftino. Pet miliona maraka ćemo odmah da izdvojimo, pa ćemo da nastavimo sa tim da bi vam put i do Novog Goražda i Višegrada bio mnogo kraći. Luka je još više tražio, ali obezbjedio je za Stari grad u Trebinju 2 miliona evra. 800.000 evra ide odmah, a ostatak sljedeće godine“, kazao je Vučić.
Nakon što je na poklon građana Srbije stavio cijenu, Vučić je ustvrdio da to nije učinio da bi Hercegovci „vidjeli kolika je ljubav i pažnja njegove zemlje, već kolika je njena mogućnost“. Pritom se pohvalio napretkom Srbije, uporedivši je sa Njemačkom, Austrijom, Luksemburgom i Švajcarskom.
„Kada vam kažu da je Srbija nešto obećala, to je kod nas ispunjeno u roku od sedam dana. Kod nas nema da se čeka, kasa Srbije je u boljem stanju nego što je bila. Nismo mi i dalje bogati, imamo mnogo problema, ali je bolje nego što je bilo. Ovo je treća godina za redom kako imamo suficit u budžetu, u Evropi to imaju samo tri ili četiri zemlje: Njemačka, Austrija, Luksemburg i ne znam koja je četvrta, možda Švajcarska. Srbija je tu, ne po svom bogatstvu, ali po disciplini finansijskoj i zato možemo da pomognemo svom narodu“, istakao je Vučić.
Iako samo još neukima nije jasno da je današnji doček Vučića u Trebinju pažljivo izrežiran, za predsjednika Srbije broj ljudi na Trgu slobode, navodno, bio je iznenađenje kojim je, dalo bi se zaključiti, bio veoma ganut.
„Meni su rekli da ću da se obratim, ja sam mislio da je to neki mali, zatvoreni prostor, nisam ni slutio da će više hiljada ljudi da me sačeka u Trebinju. Beskrajno vam hvala! Da nisam predsjednik Srbije prosto bih zaplakao od sreće, ali sam radostan što vidim koliko volite i poštujete Srbiju, baš onoliko koliko mi volimo i poštujemo RS“, rekao je Vučić.
Partijska vojska na Trgu slobode danas je ushićeno aplaudirala i smijala se “pošalicama” gostujućih „velikana“. Osim njih, skupu je prisustvovao i veliki broj djece koja su dirigovano mahala zastavicama i aplaudirala zajedno sa odraslima. Pitanje je da li bi i ona zaplakala da su svjesna gdje su ih roditelji svojevoljno poslali i da li bi to bilo od sreće, kao što je slučaj sa predsjednikom Vučićem?