Firma „Centar za automobilsko inženjerstvo“ u vlasništvu Aleksandra Milašinovića i kompanija „Prointer“ početkom prošle godine su dobili višemilionski posao stručne institucije koja kontroliše rad stanica za tehnički pregled vozila. Milašinović, inače i dekan Mašinskog fakulteta u Banjaluci, dugogodišnji je prijatelj premijera Republike Srpske Radovana Viškovića. Radovanovom sinu Marku je nakon završene procedure dao pola svoje firme „Altro“ koja se takođe bavi tehničkim pregledima, a koju će dijeliti sa njegovim sinom Stefanom.
Tako je Marko Višković za svoj biznis dobio poprilično komotnu poziciju. Kontrolu rada njegove stanice vrši otac njegovog poslovnog partnera, ujedno i prijatelj njegovog oca Radovana.
Za tu poziciju potrudio se lično stariji Milašinović formalnim promjenama u vlasništvu za vrijeme dok je trajao konkurs za izbor stručne institucije, otkriva portal CAPITAL.ba
Kako je sve počelo
Firmu, odnosno stanicu za tehnički pregled „Altro“, dekan Milašinović osnovao je početkom 2019. godine.
Međutim, kako se bližio novi konkurs za izbor stručne institucije za kontrolu rada stanica morao je nešto uraditi, jer je znao da neko ko posjeduje stanicu za tehnički pregled ne može po zakonu vršiti i kontrolu stanica.
Prije nego što će u decembru te iste godine biti raspisan konkurs, Milašinović za vlasnika i direktora u „Altru“ postavlja izvjesnog Slavena Mirkovića.
On na toj poziciji ostaje sve do 9. septembra prošle godine kada je već bilo sigurno da će Milašinović preko svog „Centra za automobilsko inženjerstvo“ dobiti posao stručne institucije.
Firmu tada ponovo vraća u vlasništvo svoje porodice gdje se kao vlasnik pojavljuje njegov sin Stefan. Nakon samo više od mjesec danas sin premijera Viškovića Marko, postaje vlasnik 49 odsto firme „Altra“.
Višković i Milašinović: Sve je čisto
Premijer Radovan Višković i dekan Aleksandar Mlašinović tvrde da poslovno partnerstvo njihovih sinova nema veze sa izborom republičke stručne institucije koja je dobila milionski unosan i odgovoran posao. Pravdaju poslovnu saradnju djece svojim ranijim poznanstvom koje traje dvije decenije i saradnjom iz tog perioda.
Višković je tako nedavno na jednom od zasjedanja u Narodnoj skupštini Republike Srpske kazao kako je udio u „Altru“ dobio na osnovu duga koji je Milašinović imao prema njemu i ranijeg ugovora.
„Nisam uspio naplatiti iznos koji je bio predviđen ugovorom vezano za taj posao. Da ne bi pustio da to propadne, tražio sam od suvlasnika da se upiše vlasništvo u firmi isključivo iz dugovanja. Da to ne bi radio ja, jer vremenski ne mogu raditi, a moj sin je apsolvent na završnoj godini pravnog fakulteta u Beogradu, po logici stvari to potraživanje koje nisam naplatio pet ili šest godina sam upisao kao vlasništvo moga djeteta. Ako je to bila kakva greška, kriminal ili bilo šta drugo, spreman sam da odgovaram“, kazao je tada sa govornice Višković.
Poručio je kako je javni poziv za stručnu instituciju bio daleko prije nego što se njegov sin upisao kao suvlasnik. Prema sudskim izvodima koji su u posjedu CAPITAL-a to je tačna tvrdnja, ali premijer nije objasnio zašto je njegov dugogodišnji poznanik formalno prenosio vlasništvo na druge osobe da bi ispunio uslove da od države dobije unosan posao, a ubrzo nakon što ga je dobio, vratio vlasništvo u firmi na svoju i porodicu Višković.
„I moja djeca, kao i vaša djeca i sva djeca Republike Srpske treba da žive svoj život. Ja nikada nisam dozvolio svojoj djeci da bilo šta urade nečasno, da se ponašaju bahato ili bilo šta kome urade nažao. I to očekujem da rade vaša djeca“, zaključio je Višković u obraćanju poslanicima.
Milašinović: Uradio sam to da ne budem u sukobu interesa
Slično opravdanje za novinara CAPITAL-a imao je i dekan Aleksandar Milašinović.
Kako nam je rekao, Radovana poznaje već 20 godina koliko traje i njihova saradnja.
Ne spori da se zbog sukoba interesa privremeno povukao iz vlasništva u firmi „Altro“ i smatra da tu nema ništa sporno niti protivzakonito.
„Firma koja je konkurisala za stručnu instituciju nije smjela da ima tehničke preglede. Sva je priča oko toga. Neko ko ima tehničke preglede ne može konkurisati. Kako se približavao konkurs, znao sam šta će se desiti. Da ne bi bio u sukobu interesa i sam sebi svezao noge odrekao sam je se. Sve je u skladu sa zakonom i propisima“, kaže Milašinović.
Tačno je da je Milašinović svojim izlaskom iz vlasništva u „Altru“ spriječio sukob interesa, ali samo do okončanja procedure za izbor stručne institucije.
Jer, da je postojala stvarna želja on firmu sigurno ne bi ponovo vraćao na svog sina, već bi je prodao nekom trećem koji se nikako ne bi mogao dovesti u vezu sa eventualnim sukobom interesa.
U Transparency internationalu BiH kažu kako po zakonu u ovom slučaju nema sukoba interesa, što ne znači da su zakoni dobri i da je ta problematika dobro riješena.
„S obzirom na to da on (Milašinović) više nije vlasnik firme nego član njegove uže porodice, u smislu ovih uslova koji su postavljeni, to ne predstavlja sukob interesa. Ipak Transparency se već dugo zalaže da se nespojivost u ovakvim slučajevima i u svim drugim propisima koji regulišu sukob interesa proširi i na članove uže porodice kako bi se postigao suštinski efekat ovih ograničenja i izbjegle zloupotrebe“, poručili su iz ove organizacije.
Inače, kada je poslovanje tehničkog pregleda „Altro“ u pitanju, podaci pokazuju da je ova stanica u prošloj godini sa četiri zaposlena radnika imala prihode od 360.664 KM i dobit od 146.102 KM.
Šta je to stručna institucija?
Podsjećamo, stručna institucija vodi informacioni sistem u kojem su uvezane sve stanice tehničkog pregleda, vrši kontrolu njihovog rada, obučava osoblje, vodi podatke o licencama i sertifikatima, a za svoj rad ima zagarantovanih osam odsto od svakog tehničkog pregleda.
Ako se uzme u obzir da se u Srpskoj godišnje registruje blizu 400.000 vozila od čega najviše putničkih, gdje cijena tehničkog iznosi 54 marke, jasno je da je riječ o milionskom poslu.
Inače, od 2009. pa sve do prošle godine ovaj posao je obavljao konzorcij kojeg su činili Mašinski fakultet u Banjaluci, Saobraćajni fakultet u Doboju te preduzeća „Audiotex“ i „EIB Internationale“ iz Banjaluke.
Nakon završenog konkusa raspisanog krajem 2019. godine posao su preuzeli Milašinovićev „Centar za automobilsko inženjerstvo“ i kompanija „Prointer“.
Stari konzorcij je pokušao da poništi njihov izbor, ali njihova žalba nije uvažena.
Žalili su se kako novi partneri ne ispunjavaju ni tehničke ni materijalne uslove tražene konkursom i tvrdili kako je učinjeno niz propusta.
Vlasnici drugih stanica tehničkih pregleda i predstavnici osiguravajućih kuća sa kojima smo razgovarali nezvanično kažu da imaju problema sa novim sistemom, da često „pada“, što je posebno bilo izraženo na početku uvođenja, a to prouzrokuje višečasovne blokade svih tehničkih pregleda i stvaraju se gužve.