TREBINJE:
Umjetnički potpis Ivane Gurović – Od ukrašavanja stakla do slika i murala

Zimska čarolija koja nas pozdravlja sa stakala brojnih objekata u gradu dovela nas je do akademske slikarke Ivane Gurović, koja je, kako priča, u Trebinju prva počela da se bavi ovim oblikom ukrašavanja. Kroz razgovor postaje nam jasno da su ti motivi tek jedna pahulja u njenom bogatom i slojevitom umjetničkom opusu.

Dok se divimo zimskim prizorima na staklima i prisjećamo ranijih ljubavnih i jesenjih motiva, Ivana nam priča kako se u svom radu uvijek vodi istom idejom – uljepšavanja stvarnosti oko sebe.

„Meni je to usput. Ja sam profesionalni slikar i moj fokus su veliki formati“, kaže nam umjetnica na početku razgovora za Direkt.

Veliki formati kao unutrašnja potreba

Veliki formati za Ivanu nisu samo tehničko pitanje, već stvar unutrašnje potrebe. Raduje je, priznaje, kada ima velike površine na koje može da pusti svoju maštu. Površine ispod metar i po, kaže, za nju su tijesne.

Ideja da zimski motivi izađu iz ateljea i pređu na stakla rodila se spontano, iz želje da se svakodnevica pretvori u bajku.

„Kada se prostor koji inače doživljavamo funkcionalno pretvori u nešto toplo i poetsko, mijenjaju se i emocije ljudi. Umjetnost tada nije izdvojena ona se dešava usput, ali ostavlja trag“, objašnjava naša sagovornica.

Umjetnost bez odbrojavanja vremena

Na pitanje koliko joj vremena treba da stvori jednu takvu „magiju“, Ivana se blago nasmije.

„Ja ne znam da računam vrijeme kada stvaram. To nije posao s mjericom. Nekad traje danima, nekad ide brzo. Sve zavisi od osjećaja i onoga što želim da kažem“, pojašnjava nam umjetnica.

Tehnika oslikavanja stakla, dodaje, vremenom se mijenjala. Nekada su se motivi radili sprejem, što je omogućavalo ulazak u treću dimenziju i lakše uklanjanje crteža. Danas koristi posebnu bijelu smjesu, rastvor boje prilagođen staklu. Ipak, tehnika je za nju najmanje bitna.

„Materijal je samo sredstvo. Suština je uvijek ista, a to su ideja i emocija“, naglašava naša sagovornica.

Mašta kao osnova rada

Ivana za svoje radove nikada ne pravi skice, svaki pokret nastaje iz mašte i unutrašnjeg osjećaja. Upravo to, kaže, povezuje cjelokupan njen rad.

Bez obzira na tehniku kojom se bavi, od ulja i akrila na platnu, preko murala, do vitražnog crteža na staklu, svaka njena slika je unikat, sa prepoznatljivim ličnim pečatom.

Taj lični pečat sasvim neočekivano doveo ju je i do posla iz snova. Njen prvi mural Stara Hercegovina oduševio je poslodavca koji je samo za nju otvorio radno mjesto na kojem može da stvara i uživa u onome što radi.

„Kada sam naslikala taj mural, poslodavac je čak mislio da ga je radio muškarac, zbog pokreta i visine samog zida“, prisjeća se Ivana, dodajući da joj se s tim radom otvorila brojna vrata.

Zaposlena je kao umjetnica u turističkom kompleksu „Grad Sunca“. Za nju to nije samo radno mjesto, već ogromna platforma za stvaranje, prije svega zbog prostora koji joj se pruža.

Ivanina galerija na otvorenom

U tom prostoru oslikala je više od 2.000 kvadratnih metara murala u različitim stilovima. Među njima se, kako nam kaže, nalazi i jedan od najvećih u regionu koje je izveo jedan umjetnik samostalno, rađen u pop-art stilu.

Zbog toga „Grad Sunca“, kako nam priča umjetnica, funkcioniše kao velika galerija na otvorenom u kojoj se isprepliću arhitektura i likovna umjetnost.

Umjetnost koja ostavlja trag

U svom slikarskom radu najviše se pronalazi u pejzažima, apstrakciji i izmišljenim portretima, temama koje joj omogućavaju potpunu slobodu da kroz boju, kompoziciju i formu izrazi atmosferu i unutrašnje stanje.

Njena misija je, kako zaključuje, stvarati djela koja ostavljaju trag, bilo da je riječ o monumentalnom muralu u javnom prostoru ili slici koja će jednog dana krasiti nečiji dom.

Pokretačka snaga Ivaninog stvaranja je ljubav, ona ista zbog koje je ova rođena Cetinjanka došla u Trebinje, ali i odlučila da u njemu ostane.