I dok je Vučić u Mostaru (što je i bio osnovni razlog njegove posete Hercegovini) otvarao sajam (slučajno na dan NDH i pod sloganom “Jesmo li spremni?”) svet se našao na ivici apokalipse. Amerika protiv Rusije. Ispostavilo se da, ipak, možemo da odahnemo. Desilo se ono što smo i očekivali – deblji kraj je izvukla Sirija.
Sigurno se sećate one stupidne Kusturičine opservacije uoči izbora ’14-te, kada je Dodika opisao kao strica ili ujaka “koji su pod jastuk stavljali (valjda pare) da se nađe kada pred prvi zaškripi”.
Sedmica iza nas je pokazala da i nad ujakom ima ujak. Milosrdni Vučić je bio široke ruke, hiljade tamo, milion onamo. I sve nam je to, bez smisla za takt i meru, više puta ponovio. Da se on oseća superiorno i da nama bude neprijatno. Tek da podseti da je ruka koja daje uvek iznad one koja prima. Takmičeći se u udvorištvu, domaćini su uspeli da postave rekord u servilnosti i tako gostu omogućili da nahrani svoju sujetu. Bar na jedan dan.
I dok je Vučić u Mostaru (što je i bio osnovni razlog njegove posete Hercegovini) otvarao sajam (slučajno na dan NDH i pod sloganom “Jesmo li spremni?”) svet se našao na ivici apokalipse. Amerika protiv Rusije. Ispostavilo se da ipak možemo da odahnemo, Desilo se ono što smo i očekivali – deblji kraj je izvukla Sirija.
Kad smo već kod ratovanja, vajka se i vladika Grigorije da ga zaustavljaju zabrinuti ljudi i pitaju da li će ovde biti rata. Šta im Grigorije odgovara je manje važno u odnosu na činjenicu da postoje ljudi koji od vladike traže i neki drugi savet osim modnog.
A postoje i ljudi koji danima protestuju u Banjaluci. Naši prvaci i mediji koje kontrolišu prave se da ih ne primećuju iako su veoma uznemireni, pa se na konferencijama za svoju javnost hvale postignutim uspesima na sva usta. Svesni su i oni da protesti već imaju rezultat. Ukazali su na to da je MUP uzurpirana institucija, zarobljena od strane nečasnih, beskrupuloznih i nekompetentnih. I, nažalost, nije jedina.
Sigurno je da, ako nešto može da promeni ovu zemlju, onda je to roditeljska ljubav i očaj ljudi koji više nemaju šta da izgube. To sigurno neće biti opozicija koja je trenutno zabavljena raspodelom imaginarnih mandata koje očekuju nakon pobede na narednim izborima, a ni podanici koji glume građane.
I dok kod nas podanički mentalitet bitange uspešno pretvara u bogove, dotle nam Rumuni, Česi, a sad i Mađari, drže lekciju iz građanskog vaspitanja. Ako se pitate dokle će to da traje, odgovor je sasvim jasan – sve dok veronauku budemo tretirali kao vrhovnu nauku. Kako stvari stoje, ovde će srednji vek da traje dok je nas.