Da ispunjen radni dan može biti odmor, kada radiš ono što voliš, priča nam trebinjka Nikolina Ratković, djevojka koja kada završi sa poslom u građevinskoj firmi u Beogradu nastavlja učenje i rad u školi slikanja ili odlazi u svoj kutak za šivenje. Iako sve to podrazumijeva zahtjevan tempo, ona za „Direkt“ kaže da sve radi iz ljubavi i da joj kreativni rad bude i neka vrsta terapije.
Nikolina je u Beogradu završila osnovne i master studije na Građevinskom fakultetu, zaposlila se u jednoj privatnoj firmi, ali ipak nije odustajala ni od svojih interesovanja ka usavršavanju kreativnog rada.
Iako ju je još u osnovnoj školi zanimao ručni rad, što su u njoj, kako nam priča, donekle i probudili dobri pedagozi, za šivaćom mašinom se optobala tek prije dvije godine. A od tada do danas stvorila je svoj brend i iza sebe ima mnoštvo ručno izrađenih rajfova i cegera koji su pronašli svoj put do kupaca.
Dobar pedagog
“U Osnovnoj školi razredna nastavnica mi je bila Petra Dubljević (nastavnica tehničkog obrazovanja prim.aut.) koja nas je kao sjajan pedagog vodila na razne vannastavne aktivnosti, koje su bile kreativnog i poučnog karaktera. Uz to omiljeni predmet mi je bio likovno obrazovanje kod nastavnice Vere Kekić koja je negdje prepoznala moj talenat pa sam išla na dodatnu likovnu sekciju”, prisjeća se Nikolina osnovne škole i vremena kada se, kako kaže, moglo naslutiti da će otići na stranu tehničkih fakulteta.
Sve je pokrenuo dobar poklon
Za konkretan početak Nikolininog kreativnog rada zaslužan je poklon u vidu vaučera za radionicu šivenja cegera, koji je dobila od drugarice.
“Tada sam prvi put u stvari i sjela za šivaću mašinu. Pošto mi se to dopalo, onda sam završila i tu školu i počela sam polako da šijem. Ubrzo sam došla na ideju da pravim rajfove za kosu. Napravila sam svoj brend i otvorila instagram stranicu koja je brzo zaživjela”, prisjeća se Nikolina kako se njen hobi pretvarao u dodatni posao.
Svoj kutak za šivenje ima u Trebinju i Beogradu, a podrška joj stiže sa svih strana
Ova rođena Trebinjka napravila je svoj kutak za šivenje u Beogradu, ali i u rodnom gradu. U oba mjesta ima i mašine, tako da gdje god da boravi i one budu u upotrebi.
“Šivenje zahtjeva puno prostora, tako da moj stan uvijek izgleda kao neka radionica. Obje mašine sam dobila na poklon. Podrška ide sa svih strana, tako da sam ovu u Beogradu dobila od kolegine bake, stigla je iz Vrnjacke Banje. A mašinu u Trebinju sam dobila od komšinice Bobe”, rekla nam je Nikolina i dodala da joj je najveći pokazatelj uspjeha kada joj ljudi ponovo naručuju.
“Kada poslije prvog proizvoda ljudi poruče drugi, pa treći, onda znate da radite pravu stvar”, kaže nam ova kreativna djevojka.
Kada je prije dvije godine sa školom šivenja uplovila u kreativne vode ideje su joj samo navirale i širila je svoja interesovanja. Tako je završila školu veza, a pohađa i školu slikanja na svili da bi obogatila svoja znanja, ali i da njeni proizvodi budu što orginalniji.
I tako korak po korak počevši sa rajfovima Nikolina danas pravi i trake i mašne za kosu, ali i torbe i cegere koji mogu biti personalizovani ili sa porukom. Ideje joj, kaže, i dalje ne nedostaju.
“Postoji mnogo ideja koje planiram malim koracima da ostvarim, jer mislim da je pravi način polako i postepeno doći do cilja. Jedna od njih je da pravim ručno oslikane rajfove i mašne za kosu na svili. To će biti zaista unikatni proizvodi u koje će biti potrebno uložiti puno truda”, priča nam Nikolina koja već dvije godine pohađa školu crtanja na svili.
Učestvovala je i na godišnjoj izložbi slika, koju organizuje njihova škola u kući Kralja Petra I u Beogradu gdje je njen rad, kaže, bio zapažen od strane publike.
“Ove godine je moja slika privukla malo veću pažnju. Dimenzija je 100x70cm, što je i najveći format oslikan na svili na našoj izložbi”, priča za “Direkt” Nikolina Ratković koja je učestvovala i u prošlogodišnjoj izložbi.
Za slikanje na svili, kako nam priča ova kreativna djevojka, važno je znati kontrolisati tok boje. A da bi dobili željeni izgled slike bitno je, kaže, i završiti cjelinu prije nego što se svila osuši da bi izbjegli linije koje ostaju kada se svila suši.
“Ja sam za sada zadržala za sebe sve slike koje sam naslikala, osim sto sam od jedne napravila probnu mašnu za kosu. I ta mašna se nalazila na izlozbi”, rekla nam je Nikolina.
A i ova mašna ima svoju priču, koja još jednom potvrđuje koliko strpljenja i smirenosti ima ova djevojka.
Naime, ispričala nam je da je prilikom slikanja ove mašne gospođa koja je slikala do nje stavila lenjir preko njene još svježe boje i tako je, kaže, ostavila pečat na njen prvi rad.
Priča nam i da joj to nikada nije smetalo, čak, kaže, možda joj se i dopalo.
Pored Instagram stranice herz_hear.t, njeni proizvodi se prodaju i preko online platforme Ananas.
Do sada je učestvovala na mnogim bazarima i marketima. Kako kaže, Beograd nudi puno mogućnosti, samo je potrebno da budete otvoreni i spremni da uložite puno rada i truda da bi se neki rezultati ostvarili.
“Voljela bih da moji proizvodi budu u Trebinju negdje izloženi, ali pošto fizički nisam tu, pozivam ljude koji bi željeli da se u njihovim prostorijama nađu moji proizvodi, da me kontaktiraju”, poručila je za kraj razgovora Nikolina Ratković, a mi s nestrpljenjem očekujemo sprovođenje novih kreativnih ideja u djelo.
Draga Nina,oduvjek si odisala umjetničkom dušom ,želim ti puno uspijeva kako u životu tako i u daljem radu,🥰🍀❤️